utorak, 31.10.2006.
Neke naše fotke iz arhive..
 Naš duhovni asistent fra Ivek u akciji  s.Angela i s.Vilma - sestre po krvi i po FSR-u  s.Angela sa svojim "tjelohraniteljima" :)  s.Nada: slikajte me s našim gvardijanom! gvardijan fra Lucije: hehe, je, kaj sad, ak se baš mora, slikajte nas!  s.Vilma: evo, pogledajte, ovo je naša s.Nada! framaš Filip: ma kakva s.Nada!Pa to je utemeljiteljica sestara Kćeri Božje ljubavi!  Trsatska ekipa nakon susreta za učitelje formacije u FSR-u Stoje slijeva: Filip iz Frame, nepoznati autor ovog bloga, s.Branka(iliti Carla del Ponte), s.Vilma, s.Nikolina i s.Jasna  s.Nada prilikom dežurstva u našoj sobici sa "slučajnim prolaznikom" :))  Trsatski FSR i Frama u Asizu, gradu sv.Franje  Na izletu s djecom iz domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi  b.Miroslav, naš učitelj novaka  Procesija na hodočasnički dan FSR-a povodom proslave blagdana Gospe Trsatske  Jedan od naših redovitih mjesečnih susreta |
Studeni 2006. u našoj zajednici
|
Časoslov srijedom Svake srijede u 17,30 sati moli se u prostoriji FSR-a Časoslov. Blagdan Svih Svetih U srijedu, na blagdan Svih Svetih, iza večernje mise framaši će tradicionalno posjetiti trsatsko groblje te molitvom i pjesmom obići grobnice franjevaca, sestara, hrvatskih branitelja.. Pozivaju i sve nas da im se pridružimo! Franjevačka duhovnost U četvrtak, 2. studenog, nakon večernje mise, nastavljaju se susreti o franjevačkoj duhovnosti koje predvodi naš duhovni asistent fra Ivan. Dani sv. Elizabete na Trsatu Povodom početka obilježavanja 800. godišnjice rođenja sv. Elizabete Ugarske (1207. – 2007.), zaštitnice FSR-a, naše bratstvo organizira niz događaja: 14. - 16.11. – blagdansku pripravu predvodi fra Ivan MIklenić a franjevačku krunicu mi predvodimo! 15.11. - 19h – predstava Frame Trsat o životu sv.Franje «Započnimo ispočetka!» 16.11. – 19h – tribina o sv. Elizabeti. Gost: Stjepan Lice – FSR Kaptol 17.11. – 18.30h – misa zavjetovanja 18.11. – 9-12h – mjerenje tlaka i šećera u krvi u našoj sobici a u 18.30h misa obećanja Frame Dani Frame u Rijeci Osim spomenute predstave, u kripti crkve na Žabici od 13. do 18.11. svaki dan od 10 do 19h moći će se pogledati izložba o životu Frame. |
Listopad 2006. u našoj zajednici
|
Proslava blagdana Sv. Franje Blagdan Sv. Franje proslavili smo sudjelujući na blagdanskoj trodnevnici koju je predvodio fra Zvjezdan Linić, zatim na misi i obredu preminuća 3. listopada te idućeg dana na blagdanskoj misi koju su prema tradiciji predvodili oci dominikanci. Nakon mise nastavili smo druženje u našoj sobici uz bogatu trpezu. Hodočašće u Mariju Bistricu Naše bratstvo organiziralo je 21.listopada hodočašće u Mariju Bistricu. Pod vodstvom gvardijana fra Lucija Jageca koji je predvodio svečanu misu i križni put, trsatski hodočasnici posjetili su Trakošćan, a prije toga i Lepoglavu gdje ih je primio župnik Bezgrešnog začeća BDM vlč. Andrija Kišiček i upoznao sa svijetlom i tamnom stranom povijesti svetišta kojim su dugi niz godina upravljali pavlini. 50. obljetnice braka i krštenja Naše sestre Branka Zebić sa suprugom Antom i Vida sa suprugom Matijom, proteklog su mjeseca obnavljanjem zavjeta proslavili 50. godišnjicu zajedničkog bračnog života. Bolesnu s. Branku članovi našeg bratstva predvođeni fra Ivanom posjetili su u njezinom domu te je razveselili uz pjesmu i svirku. Klara Sušanj, kći našeg b. Vladimira i Katarine te Lea Čeliković, kći naše s. Jelene i Darija, primile su sakrament krštenja. Čestitamo sretnim roditeljima!  Krštenje Lee Čeliković Na slici: autor bloga,s.Franciska,mala Lea,te sretni roditelji s.Jelena i Dario |
Preminuo vlč. Josip Kapš, član našeg mjesnog bratstva
 Bio je i dugogodišnji član našeg mjesnog bratstva Trsat. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! SVE ZA BOGA I DOMOVINU Geslo na proslavi 50. oblj. misništva Rođen: 18. ožujka 1917. u Gorencima (Vrbovsko) Zaređen: 6. rujna 1954. u Rijeci Preminuo: 26. listopada 2006. u Gospiću Počivao u miru Božjem! Vlč. Josip Kapš (1917.-2006.) Rođen je 18. ožujka 1917. u Gorencima – župa Lukovdol, općina Vrbovsko. Nakon završenog remenarsko-tapetarskog zanata završio je skraćeno srednjoškolsko obrazovanje u sjemeništu u Rijeci. Teološki studij je završio na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Subđakonat je primio 3. travnja 1954. u Rijeci, đakonat 25. travnja 1954. u Rijeci, a za svećenika je zaređen 6. rujna 1954. u Rijeci. „U ime naroda“ 1954. godine osuđen je na 6 godina zatvora. Prve tri je proveo u Lepoglavi, te još godinu i pol u Novoj Gradiški. Dekretom od 9. rujna 1959. imenovan je upraviteljem župe Smiljan, te župa Trnovac, Brušane i Bužim. Umirovljen je 21. srpnja 1997. godine. U spomenutim župama ostaje do svoje smrti, 26. listopada 2006. Svećenik i višegodišnji župnik četiriju župa zapadno od Gospića, jedan je od najmarljivijih graditelja i obnovitelja crkava u Lici u doba komunizma. Unatoč političkim i neprijateljskim nastrojenim predstavnicima vlasi, uz velike poteškoće, odricanja i šikaniranja, pa i osobni fizički rad, on je: - u selu Trnovcu obnovio crkvu godine 1962. - u selu Smiljanu 1963. godine obnovio crkvu sv. Marije Karmelske - u selu Jadovnu sagradio kapelicu Svete Marije Pomoćnice i križni put u stijeni dug 300 m sa kapelom Gospe Žalosne - u selu Brušanima popravio krovište crkve koju su partizani zapalili 1942. godine, - u selu Rosuljama sagradio oveću kapelicu. Govor Ive Vukića na posljednjem ispraćaju vlč. Josipa Kapša NAD ODROM POPA JOSIPA KAPŠA Pop Josip Kapš, četvrto je od šestero djece Jurja i Marije Muhvić. Rođen je 18. ožujka 1917. u selu Gorence 32 kod Lukovdol. Osnovnu školu završio je u Lukovdolu, a remenarsko tapetarski zanat u Čavlima kod Rijeke. U Kraljevini Jugoslaviji odslužio je vojni rok u Planinskoj pješadiji u Bohinjskoj Beli kod Bleda. Po odsluženju vojnog roka odmah je pozivan u rezervu u godinama 1939., 1940. i 1941. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske unovačen je u Domobranstvo u Karlovcu iz kojeg je premješten u Knin. Otpušten je iz domobranstva, pa potom ponovno unovačen u istu postrojbu. Ponovno je radi odlaska u školu ''Državna radna služba'' otpušten iz domobranstva. U ''Državnoj radnoj službi'' ostaje do sloma NDH. Prošao je križni put od Bleiburga, Maribora do logora u Petrovaradinu. U Mariboru mu je poznavanje remenarskog zanata spasilo život. Partizanima su bili potrebni remenari za izradu i popravak vojnih opasača, orme za konje i ostale opreme. Po danu je s ostalim logorašima iz radionice, radio remenarski posao, a po noći razvrstavali su i u kamione utvarali odjeću i obuću od na tisuće i tisuće pobijenih hrvatskih vojnika i civila. Bio je svjedok najveće tragedije u hrvatskoj povijesti. Po izlasku iz logora u Petrovaradinu vratio se u svoje selo Gorence, gdje u obiteljskom domu živi do jeseni 1947., kada odlazi u Rijeku na poziv riječkog biskupa, starijim godištima, da se upišu na Riječku bogosloviju, ako u sebi osjećaju poziv za svećeničko zvanje. Želja mu se ispunila, upisao se. Teologiju završava 1954., a za svećenika je zaređen 6. rujna 1954. Za vrijeme školovanja isticao se svojom aktivnošću. Obavljao je dužnost perfekta i ekonoma. U Hrvatskom Primorju i Gorskom Kotaru s kolegama s bogoslovije prikupljao je milodar za Riječku bogosloviju, koja je trn u oku komunističkoj vlasti. Smetala im je katolička crkva. Nastojali su je zatrti. U montiranom sudskom postupku sa skupinom svećenika optužen je da su kao bogoslovi širili neprijateljsku propagandu i poticali narod na nasilno rušenje komunističkog poretka. Presudom Okružnog suda u Rijeci od 16. svibnja 1955. osuđen je na kaznu strogog zatvora u trajanju od 6 godina zbog kaznenog djela ''protiv naroda i države'' i gubitak građanskih prava na dvije godine. Kaznu je izdržao u kaznionicama Lepoglava i Stara Gradiška. Iz zatvora je otpušten 16. kolovoza 1959. Dekretom je postavljen za svećenika u Trnovcu, Brušanima, Smiljanu i Bužimu. Svećeničku dužnost preuzeo je od svećenika Tomca. Za svoga službovanja izgradio je krovišta na crkvama u Brušanima, Trnovcu, Smiljanu i Bužimu. Izgradio je u Jadovnom kapelicu Marije Pomoćnice, u Trnovcu Križni put, u Rosuljama kapelicu Srca Isusova i novo groblje, u Smiljanskom polju obnovio zapušteno staro groblje i izgradio kapelicu posvećenu Svetom Ivanu Nepomuku i izgradio bunar za selo. Obnovio je u smiljanskom groblju kapelicu Presvete Krvi Isusove. Odgojio je mnoge naraštaje u vjeri i ljubavi prema Bogu domovini i svome narodu, potičući ih da ne klonu duhom i ne pokleknu pred nasrtajem komunističkog zla, kuge dvadesetog stoljeća. Njegovim djelovanjem trojica mladića; Vlado Krznarić, Ante Cindrić i Ivica Miškulin odabrala su svećenički poziv, a jedan redovnički. Pomagao je mladim sjemeništarcima i karitativnim udrugama. U Domovinskom ratu u okvirima svoga svećeničkog poziva bio je potpora hrvatskoj vojsci. Dragi brate, po robijaškom križu Josipe! Mi, bivši politički uznici ponosimo se Tobom. Ljubav i odanost Bogu i svom hrvatskom narodu svjedočio si svojom riječju i djelom. Rekao si mi: ''Reci nad mojim odrom koju riječ, ali ne puno. Molite Boga za spas moje duše, a ja ću Svemoćnog moliti za vaš spas''. Počivaj u miru Božjem, brate Josipe! |
