San me nocas probudio iz dugog sna.
I nista vise nece biti isto.
Evakuacije necega iz aviona mog odlaska
na dalek put.
Ceznje, tuge i otpora.
Zbogom unutarnja potresanja autoimuna.
Ljubav. Oduvijek i zauvijek.
Prihvacam podrhtavanja.
Prihvacam svoje uzburkano srce.
I zelje koje se granaju i hvataju za pupoljke vremena.
Prihvacam ljubav koju cu pustiti da raste, pusti korijenje
I ukorijeni se u meni,
Duboko i najdublje do krajnjeg ogoljenja.
I zrak i kisa i lisce na vjetru, i mirisi
proljeca, ponovno probudjeni.