već odavno mi nije došla pjesma.
kada spavam, ja zaista spavam.
neko vrijeme već, riječi me ne uvlače u svjetove
(svaka riječ u jedan svoj. kao na primjer riječ slutnja.
odavno već neka sam druga riječ, ali neću reći koja)
jer ovaj ovdje u kojem provodim većinu vremena
vrlo je jak i uvlači me jako u tijelo, drži me čvrsto
jer mu dopuštam
jer vrijeme koje traje upravo je ovo vrijeme
koje je okej takvo kakvo je
u kojem učim prihvaćati beskrajnu slobodu postojanja
beskrajnu slobodu izbora stvaranja
rastvaranja
vraćanja
otpuštanja
nastavljanja.
čini se kao da već neko vrijeme cijeli svijet nešto otpušta
cijeli svijet nešto obnavlja unutar sebe
ili se čisti od čega.

sutra.