kad uklonim suvišan potencijal mogućnosti
a mnogo ga je
beskrajne rijeke i potoci i oceani suvišnog
ostaje samo bitno
a to je "sada"
i "ja"
odjednom je toliko vremena
kao kad sam bila dijete
i nisam znala za jučer ni za sutra.
svakog jutra nova, a ista, "ja",
bez "drugih".

toliko.