kad sam ga krenula pisati,
opet je,
po već mnogoti put,
zapelo i stalo već odmah
nakon prvih nekoliko riječi.
riječi odlaze u neke svjetove
o onome o čemu je suvišno govoriti.
nekad ih trošim na telefonske razgovore
o određenoj vrsti struje
nije to gruba elektronika
to je nešto
što
istovremeno ništa.
sada raspisujem fragmente misli
koji se pretvaraju na kraju ipak u pismo.
nijedna olovka nije toliko meka.
nijedna ne sjeda dovoljno u ruci.
često se riječi pretvore u
suvisle točkice
koje govore više
i tiše.