.......

često je teško izaći iz dubina, na površinu
da pružim ruku, osmijeh, da frcne koja iskra
još češće nema se riječi za izraziti ono
što u dubinama nalazim
a što opravdava početnu teškoću
i nedostatak motivacije za površinskim
ako kažem da cijeli život osjećam da svoju ću sreću
pronaći u inozemstvu, što to znači
kad sve je u mom srcu
jelenovi, breze, tamjan i sandalovina
ruke, vjetar, sunce, kamen
vedrina
recite mi, gospodine, što da čitam
gdje da nađem riječi, gdje da nađem te riječi
jer kamo god pogledam, sve su od stakla
samo jedna riječ: vedrina
samo jedna misao: vedrina
vjetar u leđa
kad ću početi prestajati s odgađanjem
odgađanje odgoditi
akcija, rast, jupiter, mars
u jednom se svemiru događa ples sparivanja
u drugom samoća
savršena, potpuna, čista i nemoguća
samoća
samostalnost u jednosti
sveukupnost mogućnosti u jednostavnosti
mijenjam se i moje riječi nestaju u večerima
stapaju se s projekcijom o sutra koje ne dolazi
jer ako trajem u prihvaćanju danas
to se prihvaćanje proteže na ono danas koje dolazi sljedeće
opet zaranjam ispod površine
odmičem se od granica, tereta, prebacujem u drugi mode
i ne tiču me se tuđi imperativi
jer u potrazi za (o)sobom sve moje tvoje je
i sve tvoje moje je
na izvoru