noć je postala sasvim jedno neobično događanje. sve je puno dijaloga i smiješnih zvukova. čak i zastor od tuš-kabine oživljava noću i budi me iz sna u kojem još malo pa je kraj svijeta.
u automobilu smo i bježimo. bratove nožice sklupčane uz moj trup i neki čudan mir. ionako će sve uskoro nestati. volim vas sve dok još trajemo, a i kad nas više ne bude postojat ćemo jedni u drugima u česticama raspršenosti u ne-svijetu.

Učitelj je pomogao. rekao je da rastem, kroz sve što mi se događa.
i zaista, od sutra sve se počelo mijenjati, kao da su negativnosti magijom izbrisane.
lijepo je. i dobro je. još samo moram oprostiti onima kojima oprostiti trebam.

spremna sam.