mudrost
17.05.2008.i naravno.
penjali smo se, sve više i više, stepenice su vibrirale,
i moje srce.
idemo u visine, prikovani pogledom za...
napada me inspiracija.
opsjeda me, kao uvijek kad...
nije bilo nikoga, samo žudnja, ja i...
mjesec i pijesak. pljesak nevidljivih, skrivenih ruku.
podsmjesi tvojih akrobacija, integracija svjetova, čula, misaonih refleksija.
marinkovićeve naivne rečenice postajale su sve dublje i dublje, frekvencije sve pliće.
i vjetar.
i trčanje.
i aritmija.
na kraju, sve je zaokružio jedan san.

komentiraj (0) * ispiši * #

