|
...postojala je sreća. Nakon nekog vremena, postalo joj je jasno da će uvijek biti odbacivana, mijenjana nesrećom i tugom. I odlučila je tada, zauvijek napustiti čovjeka i ovaj svijet, te se posvetiti pametnijim stvarima (kao recimo, mini golfu).
Čemu ova kratka, ali simpatična pričica? Pa, naime, bliži se kraj godine. Naravno, ja sam do grla u govnima, ali nema veze. To je baš zanimljivo.
Daklem, sada sam jako zaposlen, i mučim muku s mukom da bi završio ovaj prokleti razred.
I to nema veze sa srećom, već sa ljenošću.
Da... Držite mi fige (iako nisam praznovjeran)!
Mislim da ću uspjeti. Možda napokon iskoristim ono malo pameti što mi Gospodin dade.
Uglavnom, sve vas pozdravljam, i kao i uvijek, dodajem novu pjesmu i uradak u Photoshopu.
SJEĆANJA NA SJEĆANJA
Sjećanja su vječna -
U njima gubi se bol,
Jer ona su stvarnost
Činjenična -
Slika prošlosti zamagljene.
U sjećanjima krije se
Budućnosti ključ -
Plač nerođena djeteta,
Vizija
Umiruća čovjeka.
Sjećanja vremenom nestaju -
Rasplinjuju se kao
San,
Kao veo magloviti
Sa naših očiju podignut.
I spoznajemo svemir,
Kroz poredbe prošlosti,
Mogućnosti,
A sve gledano -
Sa strane, iz daljine.

|