" 'S rioghal mo dhream... "

Baš bezveze... Svira mi se...
Ali od toga ništa. Svaki dan maltretiram taj jadni instrument, i plačem zajedno s njim...

A istina je predivna: Vrlo vjerojatno više nikada neću svirati u bendu.
Što je dobro, za bendove. Nisam baš naj, ali mi se svejedno svira...

Divno mi je solo druženje sa mojim basom. Ali ipak, želim čuti kako se njegov zvuk spaja sa zvucima ostalih instrumenata, i kako zajedno tvore umjetnost.

Tužno je to. Dao sam 1830kn za niskokvalitetni bass, koji sada koristim kao pojačivač tuge, žalosti.

I makar je šrot bass, ja ga volim, jer je i dalje funkcionalan, jer smo zajedno potiskivali suze na uvrede na njegov račun...
Kojih je bilo...

Meni uopće nije krivo što moj bass smatraju "šrotom". Po tome smo si čak on i ja slični. Što? Nisam imao novaca da si kupim bolji. Uvijek će tako i biti.
Ni ne treba mi bolji, u biti. Za što? Za sviranje doma? Pih!

I eto, i sad je moj Performer pored mene. Crven, blago izgreban. Ali meni je prekrasan, jer je sa mnom prošao sve.