" 'S rioghal mo dhream... "

Dosadno mi je više pisati o glupostima poput pokvarenosti čovjeka itd... To nema svrhe.
Ali, ne bih ja bio ja kad ne bih srao.


Putevi... O, tako ih je mnogo.

Kročimo svojim putem, svaki od nas. Uopće nije poanta u tome da li je nečiji put ispravniji. Poanta je u tome da postoje - milijuni puteva, milijuni sudbina...
Isprepleteni su... Jako isprepleteni...kao nekakvo klupko vune... Lol...

I nikako da se odpetljaju...
Vjerojatno nikada ni neće... Hah!!

Evo opet jedna nova pjesma... Neee...

SUZA KAMENA

Od jeda rastočena,
Želimo plakati.
Al' suze nejdu,
Jer su nam srca kamena.

Ipak, Puče oklop naš!
I poteče, jedna jedina.
I vi gledaste u našu suzu,
Staviste na nju osudu,
Vječnu.

A bješe ona najrjeđa -
Suza, iz kamena iscjeđena,
U zaborav pala,
Tako mala, najvrjednija.


I tako... Nastavljam po svojem putu.
Već krvarim... Noge su mi razderane, a bol! Raspadam se, u prah, u prašinu, pa se opet sastavljam... (ko onaj lik iz Spidermana 3! )
I tako će biti do kraja dana...
Heh... Ali normalno, nije sve bol... Postoji i sreća...i ljubav...samo, boli ima najviše...





- Apocalyptica Lyrics


Emo...opet...neee...

Uživajte, o Maske potrgane, duše izgruhane...

Pozdrav...