" 'S rioghal mo dhream... "

Super naslov, ne? Ne.

Jupi... Što da kažem... Nemam baš neke volje pisat blog...
Nekada mi se čini kao da svi znaju nešto što ja ne znam...što je uglavnom i istina...
Samo, tužno je to... Uvijek isto...

Zanimljivo..imam dvoje, troje prijatelja, ne računajući obitelj i djevojku... Jebiga, jedini su imali dovoljno živaca da me trpe do trena kad počinjem pokazivati i neke svoje kvalitete...

NE znam. Možda je ovaj post EMO. Možda ne.

Uglavnom, tako, nekad mi se čini da sam izostavljen, pomaknut iz društva... Ne znam uopće tko radi što, tko je mrtav, tko je živ, tko se napio (i koga su slikali golog!)... Ne znam..u tome je poanta, ne znam...

Osjećam se baš kao kila trulih krumpira na sniženju. Nitko ih neće kupiti, i svi ih gledaju sa sažaljenjem.

Kao i mene...

"Ah, jadan.. Nema pojma..."

Skoro nitko me nikada ni nije upoznao. Većina ljudi me zna užasno plitko, a da ne spominjemo da me ljudi iz osnovne još uvijek vide kao grubijana, nasilnika žedna krvi i tuđe boli, sadista...
To nekada boli...

Što se mene tiče, ljepše mi je kad me nitko ne poznaje... Ali opet, ne želim da mi se "krivo sudi". Želim samo da se zna: Nisam glup! Nisam blesav! Nisam loš!

Hahaha... Možeš si misliti kako će se netko obazrijeti na moje molbe.

Netko ipak hoće. Ali taj će mi uvijek biti prijatelj.. Naravno, Gospodin.

A ostali, ljudi? Neeee... Sude mi zbog grešaka... I neka mi sude. Ali postoji nešto što se zove kajanje, i nešto što se zove OPROST.
Toga u svijetu više nema.

Baš mi je lijepo u životu.

Ne znam... Ne da mi se pisati postove koji ne dobivaju ikaakav odaziv. Tako da će ovaj post tu stajati jako dugo, kao glasna i jasna poruka svima:

Novo! Oprost! Ljubav! Radost! Vjera!

Ali to se ne kupuje, pa očito svi misle da ni ne postoji.






Osjećam se kao čovjek na slici... Tjeskobno...



Left, Right, Nowhere

Walked many paths
Passed many tests
Yet no credit given
Only life stealin'.

Years pass,
Felt a different bass
Things change,
But people - they derange.

No longer am I the same,
Never have I asked for fame,
Yet they strike at my heart,
Tear it, part by part.

Forgive me, for I have been wrong,
God has, he made me strong.
Forgive me, I forgave you,
See me, do not ask: Who?
For I am good, that is true.

One day,
Things will come to rest,
My final test:
And never shall I hate,
For I have a different fate,
To love, and seal your gate.


Oni ljudi koji trebaju biti uz mene, jesu uz mene.
I oni će znati da se ovo na njih odnosi.
BEZ VAS; NEMA ME!
Tako...

Ostali ljudi, oni koje živo boli kurac za mene? Ah... Imaju svoje živote...
SAmo, za njihove netko pokazuje interes... HA!



Budite pozdravljeni... I po mogućnosti, što prije zaboravite na moj blog. (sarkazam, oh sarkazam...)




PLUS BONUS: Evo vam jedna slika moje malenkosti sa sestrine svadbe. Yay! Sad ste sigurno happy. (sarkazam)