" 'S rioghal mo dhream... "

Mda... Nikog nema, svi na moru, u kurcu i šta ti ja znam... Ko zvečka...

Unio sam neke promjene na blogu:
Naziv
Opis
Linkovi

Dodajem i nove slike (moja retarded umjetnost).
Darkness Embodied
Greed/Love of Mankind


Uskoro ću valjda skenirat i najnovije radove, pa ono...

Malo se jebem sa web-dizajnom, u slobodno vrijeme (ko da neko drugo postoji)... Edukacija je bitna, ne?

Koh, koh.. U svakom slučaju...

Ako nekoga zanima kako je bilo na 6. FFK-u (na kojem nisam bio), neka konzultira moju sestru Niniane, ili Davora Šišovića. Na njihovim blogovima je opis događanja i sl...


Ja sam malo razmišljao (opa! - on ima mozak! ).
Došao sam do zapanjujućih stvari.
Kao...
Hmmm...
Ovaj.......

Kako kročimo kroz Život, tako propadamo, rastemo i cvjetamo. Kako idemo kroz Smrt, vidimo svoje greške, i sve ono dobro što smo napravili.
Sad.. Pitanje je: " Zašto nam je potreban Kraj da bi vidjeli Tijek, i Početak?". Čovjek se zamisli... Zašto ne možemo priznati da smo u Krivu, zašto ne možemo shvatiti ni kada smo zaista u Pravu.? I zašto ja sada drobim, kada me nitko neće ozbiljno doživjeti?
Žalosno.. Nestala je Ljubav među ljudima... Pojavila se Sumnja, Nepovjerenje, Mržnja... Zašto brat na brata ruku diže, majke djecu ubijaju? Nekoć je sigurno bilo ljepše... Pa i prije 50-ak godina.
Ljudi ne shvaćaju svoj Cilj, pa bježe k Nasilju. Forsiraju Smrt, raduju se Nevolji brata svoga. Manipuliraju druge, a trgaju sebe, čine se gorima od životinja. Stvaraju u sebi Otpor prema Sreći. Zar bi tako bilo teško ujediniti se u Svemu? Naći svoju pravu Istinu, pravo Ja.
Uspio sam... Uspjeli su mnogi... Ali ostali i dalje blude, u Tami... Umjesto da prijeđu na Svijetlo. Umjesto da shvate, bez Kraja, bez Smrti: Svi moramo vidjeti svoj Početak, svoj Kraj: U Tijeku.

Pozdravljam vas! Idem popit još jednu litru loze...