" 'S rioghal mo dhream... "

Da... Baš je bilo fenomenalno. Počnimo od 12:00h.

Dakle, 12h je, saznajem da je tonska odgođena za 15:00...
Nema veze što su radnici derali po alkoholu... DA!
Dođem ja tamo u 15h, zajedno sa Katzom. Jej! Opet čekanje...
I, čekamo mi, čekamo... A tonska ne počinje! I na kraju... DA! TONSKE NI NIJE BILO! UOPĆE! JEBO CIJELI SVIJET!!!

Da...

Uglavnom, otišao sam doma, vratio se taman na nastup Me As Well-a... Bili su skroz ock...
I Power Trip!!! Oni su bili uuuuuubeeeer zakon!!!! Tako treba...
A onda, nakon njih... MI!
Užas... Prva stvar, skoro sam se skljokao na stageu, i iako sam uspio izdurati, griješio sam ko divlji... Onda je, u zadnje dvije pjesme, i Katzu riknula gitara. JEBO SVE!

Da... Sve u svemu, bilo je super!

P.s. Sučić je bio zgažen. Sučić, Sretan rođenđan!!!

Da... Evo vam još jedan amaterski spot. Ovo je, napominjem, užasno loše... Kvaliteta zvuka je katastrofa. Glazba je katastrofa, jer je tada pjesma nastala, sada zvuči dosta bolje (kad nam puhne da ju sviramo ). Da...

Pjesma se zove LIFE IS WHEN WE BREED (ili BREATHE, ne znam )

Da, to svi znate... Bliže se DANI D... Grdo... Evo, baš sam sada u školi i pišem ovaj tu lame post....
Danas je bio naprosto divan dan... Nismo imali pola sati, profa iz kemije se izdirala na nas, nekima obećala ukore (meni ne, fala Bogu, već ga imam)... Pitam se samo, kada će svi ispraviti jedinice ako se ovako nastavi, da skoro pa ni nemamo nastave.
Glava me opeeeet boli... Imali smo tjelesni, i Sučić i ja smo igrali badminton (), a čim malo više đipam, glavobolja kicks in....

Da... Jedva čekam nastup, sutra imamo probu... Doći će masa ljudi, među njima i moja sestra sa budućim mužem, i par prijatelja iz Zg...
Baš me zanimaju i nastupi PowerTrip-a (našeg bratskog benda, pozdrav dečki ) i Me As Well-a (mladog punk benda, a baš i nisu tako mladi, pozdrav i njima).

Na našem nastupu će u jednoj pjesmi gostovati i članovi PowerTrip-a (pozdrav!), a naš vokalist će gostovati u jednoj njihovoj... I tako to ide...

Samo me zanima, oćemo li dobiti pijače...
Heh...

I da! Već ste pomislili da ćete se riješiti Equilibrium-a, ali nećete... Evo, prilažem vam i jedan (davno napravljeni, amaterski) spot...

Pjesma se zove Life Parade.




(ispričavam se zbog loše kvalitete zvuka, kao i zbog pomalo uznemirujućih prizora)

Da... Trebali smo imati nastup ovaj vikend... Trebao je biti festival...
Normalno, kako to obično ide, niš od nastupa... Niš! Nix! Nada! Niente!

Odgođeno za sljedeći tjedan... Lol...
I onda neće biti baš kul... Bit će samo u subotu... Šmrc...
Ali nema veze... Bitno da se nastupa, zar ne? Šmrc...

Da... Stavit ću (kad stavim na net) jednu snimku našeg nastupa... Jej!

EDIT:

Evo, ovo je naš nastup u karlovačkoj Gimnaziji, 22.12.2006.. Pjesme koje ovdje imate priliku čuti su:

1. Dream away (pola)
2. Behind my blindness
3. Thoughts
Enjoy! (moš' si mislit )

Ne znam zašto, ali tako sam iscrpljen, svime. Život sam lagano gubi postojanost, barem mi se čini.
Eto, razmišljam baš o životu. Razmišljam o naletima entropije, o prolazu svega. mislim, baš je naporno sve ovo.
Što da radim, sad, kada mi je život naletio poput stampeda, udario me svojim lošim stranama? Što da radim, sada kad je sve u kurcu?
Što bih trebao... Biti ću jak, stajati postojano pred tim "stampedom". Ja, mali čovjek, zar da se uopće nadam da mogu suprotstaviti se tako silovitom udaru?
Nadam se... Ako svi ljudi ovoga svijeta mogu, mogu i ja. Stvoriti ću preda mnom jedan štit volje, štit odlučnosti, štit mojeg razuma i mojih osjećaja...
Pitanje je koliko će taj štit držati, koliko ću se moći braniti. Ali, trebam li se uopće braniti? Možda da pričekam da stampedo dođe do mene, pustim da me izgazi, okruži svojom silovitošću, kako bih mogao ustati, i uživati u naletu koji će uslijediti, naletu svježeg povjetarca? Možda... Da, mislim da ću to učiniti, i vratiti svoju prisebnost. Ustati ću, jači, i sa lakoćom odgurnuti sljedeći stampedo. A onaj iza? Možda me on pregazi; ali znam, da ću iznova i iznova ustajati...

NAPOMENA: Ovo mi je 30. post... Jubilej... Jej...


Alice in chains - Rooster

Evo ga... Tu je... THE DUGI POST!
Nemam namjeru pisati gluposti, zajebancije i ina sranja u ovom postu. Neeeee... Ovaj post bit će posvećen stvarima koje me iritiraju...
Krenimo!

Lažne osobe:
Osobe koje su svaki dan oko mene, osobe čiji se karakteri i djelovanja temelje na lažima i manipulaciji. Svaki dan u školi gledam ljude koji mi u lice govore predivne stvari, a iza leđa seru, i to opasno. Mrzim ih, i gade mi se. Zašto? Zato što ja nisam takav. Najdalje što sam mogu ići jest zapakirati vlastito negativno mišljenje o nekoj osobi u prihvatljiviji paket. Iako, razmišljam o tome da i sam postanem pokveren i manipulativan. Ako do toga dođe, jao si ga svima.


Roditelji:
Ne ide mi u glavu kako moji roditelji mogu biti takvi kakvi jesu. Oboje imaju predivnih osobina, ali imaju još veći broj mana (mana burn 6). Frustrira me to što oboje traže od mene više no što sam spreman/voljan dati. Frustrira me to što moja sestra ne može doći svojim roditeljima i reći im da se udaje za 4 mjeseca (da, velika vijest ). Frustrira me njihova bezobzirnost na osjećaje svoje djece, frustrira me tako puno toga...

Škola:
Zar HR školstvo nije retardirano? Bez uvrede, ali maltretiranje ne trpe samo profesori. Kao, jadni, jer rade svoj posao i djeca im idu na jetra... I još za to dobijaju plaću. Ja vjerujem da je teško raditi sa djecom, znam kako smo nemogući s vremena na vrijeme, ali stvarno... Nije razlog da se vrši nepravda nad učenicima. Koliko ste puta vidjeli kako se krši pravilnik? Ja sam vidio malih milijun puta, ali opet, ne kažem da su svemu profesori krivi. I učenici krše pravila, što nije u redu. Svejedno, kad učenik prekrši pravilo, onda i odgovara za svoje postupke. A profesori? Kad je koji profesor odgovarao za svoje postupke? One can only wonder...
(ovo sam copy/paste-ao sa mog školskog foruma, samo da znate...)

I za finale, što ne znači da je ovo zadnji post te vrste.

Ivan Delač:
Po mome mišljenju, jedna od iritantnijih osoba na svijetu. Nema veze što
sam ja on. Ne znači to da me ne iritira, sa svojim depresijama, gubitcima kontrole nad reakcijama, vrijeđanjem obitelji i prijatelja. Cijenim ga, zaista. Ali me užasno iritira...


Plus: Spot od Godsmack-a, Awake

Da... Nkon mjesec dana nepisanja, vraćam se, luđi i bolesniji nego ikada... (zvuk truba)

Eto... Nije se baš puno toga promijenilo... Bio sam na Sferakonu 2007, bilo je super zakon, ludo, itd...
Neke od slika, kao i dva filmića, možete vidjeti na blogu moje sestre...
Bend? Ide, nekako... Trebali bi (nadam se) imati nastup 18.5...


Bilo bi fora...
Inače nisam u depresijama, povremeno jesam, ali nije to ništa...

Pišem, zajebavam se, otkrio sam (uz pomoć frenda) novi stil crtanja tribal umjetnosti, i tako... Život se kotrlja, kotrlja...
Najavljujem poduži post, uskoro... Do tada...
POZDRAV!