Frozen https://blog.dnevnik.hr/frozen

subota, 20.04.2013.

danas medo... sutra manekenka :D

Danas mi je prvi dan dijete, iako se već neko vrijeme trudim paziti što i koliko jedem. I nije mi lako, ne zbog toga što sam gladna ili zato što mislim da bih mogla posustati... nije mi lako jer vidim kako to gledaju ljudi oko mene. Kao sprdnju.

Imam previše kila. Nije me to sram reći. Uzroka što su se te kile nakupile je više, ali na kraju bili oni zdravstveni ili zbog papice, nije važno. Važno je da su to moje kile i ja sam odgovorna za njih, svoje tijelo i svoje zdravlje.

I zbog tog zdravlja odlučila sam promijeniti svoju prehranu, više se kretati, vježbati i dati svom srcu malo odmora, od napornog pumpanja. Svojoj kralježnici olakšati teret i na kraju dati svojoj duši priliku da nešto promijeni, kako bih se osjećala bolje.

I teško mi je kad vidim da to već u startu izaziva podsmijehe i ne baš ugodnu sprdnju na moj račun. Najviše zbog toga što nijedan čovjek nije samo ono što vidimo izvana, koža, lice, struk, bok, mišići ili salo. Svaki je čovjek puno više od toga i svakoga dira što drugi misle o njemu. Nekog više a nekog manje.

Zaboljelo me što ljudi jednostavno zaborave tko sam i što nas veže, kad se razgovor dotakne moje kilaže, tj. sada moje dijete. Sve bude kao da ne postojim, kao da moji osjećaji nisu važni, kao da k'o osoba više ne postojim, već postoje te glupe rečenice, zahebancija i moje kile. U tom trenutku one postanu još teže. Postanu okovi iza kojih više ne postojim.

Ne postoji ni moj smijeh, ni vedrina ni moje oči. Ne postoji djevojka koja piše prekrasne pjesme, voli glazbu i ustraje u poslu za koji treba hrabrosti više no što je imaju oni svi skupa.

Dođe mi da im kažem: "Okej, da to sam ja. Jel me dobro vidiš? To su moje kile, to sam ja, debela sam. Čuješ? Debela. Ali znaš što? To je rješivo. Ja mogu smršaviti, zapravo već mršavim. Ali ti... ti si jednostavno budala i to nije izlječiva stvar!"

Smršaviti je borba. Svakodnevna. Shvaćam da neće doći dan kad ću moći reći - "okej, više ne moram paziti što jedem, sad se mogu prežderavati i baš me briga."

Neće doći. Ovu odluku donijela sam za cijeli život. I to iz razloga što ne želim negdje u tridesetima doživjeti infarkt ili nešto gore. Ne želim se k'o medo koturati po cesti.

Svoju odluku sam donijela. Cilj mi je jasan - smršaviti da bih bila zdravija. Svaki komadić bijelog kruha i svaku šnitu torte doživljavam sad k'o državnog neprijatelja broj 1.

A i oni koji me sprdaju na mome putu do zdravlja spadaju u istu kategoriju, samo što će mi koristiti kao dodatna motivacija na mome putu. Boriti se s predrasudama teže je no boriti se s debljinom, no...

Debela sam možda sada, ali ne za dugo. Budale su vječne, nažalost ;)

Oznake: dijeta, Zdravlje, odluka

petak, 05.04.2013.

S dolaskom proljeća....

I tako sam ponovno počela pisati... poeziju...
Iz čiste se znatiželje prijavila na jedan natječaj i živnula.
Nagradi se nisam nadala, bilo je to više iskustvo borbe same sa sobom, vječno pitanje, mogu li pisati, bez skladanja? Mogu li sada biti samo tekstopisac, samo pjesnik?
I to iz čiste ljubavi prema pisanoj riječi?
Bez želja, bez očekivanja, samo iz čistog gušta.

I onda mi se desi nagrada...

I to drugo mjesto.
I fensi šmensi dodjela iste.
I diploma... i darak... i svašta nešta.

Hoću li moći opet pisati radi pisanja?
Ili će mi ponovno porasti ambicija?
Ne znam.

Ostavljam vremenu da presudi, a vama darujem svoju pjesmu, jer s vama ću je podijeliti bez očekivanja.

Ruku pod ruku

Vrijeme, isto je k'o i vjetar,
možda čak oboje idu, ruku pod ruku.
I ne bi ih zaista, odalo ništa
da ne postoje oblaci što nebom se vuku.

Da ne postoje ruže što latice gube,
i zelene šume što ih zima ogoli.
I srca pusta, prepuna čežnji
koja nikom ne fale, a puna su boli.

I listovi što plešu dok žute,
u piruetama poneseni niz staze.
Koje ne pamte ništa, do godišnjih doba
u sjaju i sjeti, što prolaze.

I kišne kapi izgubljene,
u lokvama što ih zaobilaze dame.
Tako žive i vjetar i vrijeme,
kraljuju ponad svjetla i tame.

Jedini smisao u svoj toj drami,
u ciklusima što vječno traju,
trenuci su kad iz snijega,
pupovi krenu ka sunčevu sjaju...

utorak, 02.04.2013.

Dvojbe

U afektu ljudi kažu svašta. I što misle i što ne misle.
No tragovi izrečenog ostaju. Dugi i urezani, kao otisci u svježem betonu, koji kad se beton stvrdne, lijepo pokazuju baš sve što je otišlo krivo. Nema fine, zaglađene linije koja je tu trebala stajati i svjedočiti desetljećima o nečem što smo stvarali...

Možda je ljepota u krivuljama?

Možda... no zašto je onda gorak okus u ustima? Kojeg ništa ne ispire...

Ima dana kad nemam odgovore na pitanja. I kad ne pokušavam biti u pravu, jer ako sam u pravu - gubim. I ako odšutim - gubim. I ako se pravim da ništa ne vidim i ništa ne čujem i mijenjam teme i bavim se sasvim drugim stvarima, zapravo ponovno gubim.

Kako da budem u nedogled fer, kako nekoga ne bih povrijedila, ako vidim da moje mišljenje i moji osjećaji nisu važni. Ako se odluke donose mimo mene i bez mog znanja, dok s druge strane pokušavam biti potpuno transparentna i sve svoje poslove i svoje odluke dijeliti otvoreno?

Mislim da sam došla do zida. Koliko god guram, dalje ne ide.
Ne mogu se vječno mijenjati zbog tuđe sreće, ma koliko mi ta tuđa sreća bila važnija od vlastite.
Ne mogu svakoga dana biti neki zapravo izmišljeni lik, stvoren od iluzija da bi tuđe lice krasio osmijeh. I ne mogu se uvijek smijati dok mi suze pune oči i dok me boli u grudima. Jako boli. I dok suze čekaju trenutak kad ću im napokon dopustiti, da se razliju...

<	travanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)

Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek!