srijeda, 09.04.2008.

početak svega,kraj ničega.

evo i mene.odlučila sam otvoriti blog,napisati par priča i tako.
ne očekjem ništa.niti komentare.
za početak...jedan kratak text.

Vrijeme je tako relativan pojam.Ležim,spavam.Vrijeme tada nije bitno.Tada je bitno samo ono što je sada i ovdje.U trenutku buđenja,vraćam se u stvarni svijet.Vrijeme postaje bitno.Gledam na sat,pogledavam koliko mi je još trenutaka slobode pruženo.Malo,pomislim.Sada ću se morati dići i krenuti u novi dan.Gledajući svako malo na sat,kako ne bih nekamo zakasnila.Tako je većini.Malo je ljudi koji mogu bezbrižno ležati,ne misleći na vrijeme.Čak i umirovljenici gledaju na sat.Paze na vrijeme kako ne bi prpustili omiljenu sapunicu,popili lijekove i još bezbroj sitnica.Djeca zbilja imaju sreće.Mnoga od njih jedva čekaju da narastu,da budu velika.Niti nemaju pojma kakve će ih tek onda brige moriti.Osobno,ne smatram vrijeme prebitnom stvarčicom.To je još samo jedan od detalja,stvoren samo kako bi zakompliciralo ionako već zakomplicirano.Vrijeme je nebitno,bitan je trenutak.Uživajmo u trenutku sadašnjice.Niti budućnost niti prošlost nije bitna,bitno je ono što smo sada,u jednome trenutku.

Photobucket

pozdrav.
21:04 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.