popustio sam pritisku, sam se sebi gadim sada
|
sjećam se toga kao da je bilo danas prvi dani rata stigli su do nas bježi mulac di god stigneš ne bi bio red da gineš četrnaest ti je godina i noge lagane pričekaj daleko neke bolje dane srećom sam naišao na dobre ljude koji sve svoje što imaju nude pa tako i mlađu kćer koja je bila prava zvijer tek godinu starija od mene ponašala se poput iskusne žene prodala mi je neku tugu i suze a onda mi je dala komad svoje guze ma što komad dala je cijelu a veseljko prcštrc zbunjen smeten. brzo sam od njih svojim putem otišao no rat me još tih godina pratio da bi jednom na neki tulum naišao gdje pjevalo se balaševića uz gitaru a ja već šesnaest i krv vatrenu razbio sam i stol i gitaru i sve koji nisu pobjegli a bili su dosta stariji izbio sam iz đoleta iz glave i nabio čavoglave. no da ne mislite da sam samo divlje stvari mlad napravio sa sedamnaest sam faks upisao i u zagreb došao a nakon par godina i prvi posao radio u gradskom poglavarstvu dok još bandića tamo nije bilo ja sam vindouse instaliro tako divne vindouse aluminijske sam vukao na četvrti kat stubištem jer su bili preveliki za lift otelio sam se ko zadnji bauštelac no bio sam faca i zaradio prvi novac. a imam i strast koja se zove ekstremni ribolov to mi dođe umjesto one emisije duhovni zov cilj je stići na zabiti kutak rijeke verući se po slapovima prelazeći prepreke i onda vidjet nedirnutu prirodu i bistru žuboreću vodu tada zaboravim na sve probleme skinem majicu zavalim se na kamen i upijam zrake sunca. sad sam vam rekao neke stvari koje o meni ne zna ni rođeni stari i nisam ih brojao dal ih ima pet no imam još jednu za sami kraj. sve ste mi vi blogerice zaista drage no jedna me muči nadasve a zbog nje bi i bandži skok izveo nezavezanih nogu jer put k njenom srcu pronaći ne mogu... |