izgladnjivanje mozga
|
najjednostavnije rečeno nema jednostavnog odgovora već to je tako jer tako biti mora pričali su mi moji drugari koji razumiju neke stvari. hodao sam šumom i sreo sam mečku staru koja je ispod jednog hrasta svirala gitaru i to je za mene bio šok jer mečka stara haklala je rok. tresla se zemlja cijeli dan plesali su i tigar i orangutan gužva oko panja bum bam tres lija lovi zeku i moli ga za ples... budim se ujutro muči me artritis i veseljko jadan u stanju ukočitis... nema mi druge nego odradit šihtu jer najgore ako se opet uzjoguni u liftu. noć je još i počinjem u mraku prvo sam pomislio na jednu slatku žvaku no ona uopće ne želi da guta tako da mi na um pade teuta i iz daleka osjetim neki sjaj u oku čim pomislim na vrckastu šljoku a da ne svršim odmah pobrine se djeva bajna ne tolko ona kolko njena frizura trajna. kad smo kod frizura ima jedna ljubičasta mala što 309 sekundi sa mnom bi drkala no od nje brzo doživim stres pa me spasi ne baš tako mala PMS. za kraj čuvam uvijek svoju sirenu od ćaće marijana malu atenu a ne smijem zaboravit ni cimericu njenu koja i na ljepotu veseljka čak baca sjenu. trenutak sreće je sve bliže a meni likovi prolaze brže i brže carica gospodarica i ona fenistori malih cica pa mala danjela bljedunjavog lica i uz osmijeh pucam pa zažmirim na tren te ga obrišem u zavjesu i srušim karnišu ajme ovo nije uspjelo ni drk majstoru ribafišu... |