balada o osjećajnim muškarcima
|
zrakom struji nerazumljiv miris, kompliciran no jednostavan, jer budi onu iskru u čovjeku zbog koje često znamo stati i zapitati se - a kamo sam zapravo krenuo? noćna vožnja praznim gradom ili sunčana jesenska šetnja lišćem posutim putem mogu pružiti dašak smirenja nakon šokova izazvanih pogledom na stanje tekućeg računa. pun stadion i dvorana, pune tribine, pogled na dražena, gorana ili janicu, pogled sa suzama u očima, stvari koje čovjeka tjeraju da iz dana u dan pokuša biti bolji i da u najmanju ruku da sve od sebe pa kud puklo. prve ljubavi i utrke pasa, oboje vrlo strastveni događaji koji gotovo po pravilu završavaju tragično. kuća, dijete, prvi zajednički čempres, pa još nekoliko djece, i čempresa. daj-kunu baba i prođeš kraj nje ili ne, staneš, vratiš se, digneš nos i odeš, pokorno pogledaš dole, i što sad, gdje sam ja? gledam u krevet i možda odem roniti s delfinima plitkim toplim morima, plivati s vidrama hladnim gorskim rijekama, trčati s konjima travnatim pustopoljinama ili letjeti s orlovima tamo negdje oko stratosfere, sve to pruža neopisivi užitak u glavi no nema meni do onog trena kad joj bubnem veseljka do jaja... |