endokrini pelagijal
|
pragmatično blasfemično gotovo anemično nekom znojnom drvosječi slično hodao sam šumarkom i uživao u suncu žarkom što se probijalo kroz kestenovo granje na nekim mjestima više na drugima manje udisao svježi zrak i veselio se prirodi tak da sam isključio mozak i ne pazivši došao na proplanak. ozima pšenica samo što proklijala nije na drugoj strani trče mladi od lije i igraju se natjerujući ptice koje kradu pšenične klice. gledajući tamo to prirodno blago osjetio sam oko srca drago i nisam ni skužio starku velikih kestena kolekcionarku. bila je to lokalna flundra što visili joj drob i žlundra no u onom prekrasnom trenutku nasmijah se tom oblutku. vidjela je ona mene prva i prema meni krenula nespretno se osmijehnula i o pšenicu popiknula te kao klada pala. priđem joj trkom i upitam 'si ok?'. a bilo joj neugodno pasti na tlo plodno još se zemljom umazala a i cica joj ispala. sprema ju ona sva crvena u licu i ja ju podižem i taknem slučajno za picu, a ona se sva strese i padne nazad na dupe i u padu mene povuče pa padnem na nju. smiješog li prizora pomislim u sebi dok ležao sam u žitu na toj masnoj trebi no mjesto je idealno i zašto probao ne bi gurnem joj prst a ona klikne 'ajde me jebi'. pomaknemo se malo višlje uz drvo i ona na koljenima veseljka poljubi prvo i onda ga cijelog zagura u grlo i to mi se svidjelo vrlo. ja uslugu uslugom vraćam i pitam ju kako bi htjela 'pa znaš ako more voljela bi biti gore' nije da sam oduševljen izborom njenim sjednem na tlo i odmah pozelenim na oči pala mi je sjena jer sjeo sam na bodlje od kestena... |