injekciju sestro
|
u bolnici ležim i nije mi loše, svi oko mene trče, svi me tetoše. cijeli sam razbijen, ko burek savijen, na slamkicu pijem, al suze ne lijem. jako mi je dobro i doktori me paze, kuharice hrane, a sestre me maze. kažu da bi bio lijep ka prije samo da mi jedan bubreg otkazao nije. čak ni ovo rame što je krivo zaraslo kad gledaš iz daljeg ne izgleda strašno. sva sreća pa mi stara radi zubne proteze jer bi ovakav bez zuba stvarno bio bez veze. hvalio sam doktoricu i to ne bez vraga, vrlo je ozbiljna, a ipak mi je draga. zove se brankica i velikih je cica, kad me pregledava uvijek skoči mi tica. ma veseljko. da. al ovo je krinka jer za njega zna već skoro svaka klinka. ruke u gipsu i na leđima ležim, ne mogu ga sakriti, ne mogu da bježim. čim ona ga vidi rukavice stavi i onda ga lagano pomiluje po glavi, uhvati ritam i zanjiše guzom, a cicke se fino razmile bluzom. a po noći me stalno sestre obilaze, čiste ga peru i po njemu plaze. nijedna na mene nije ostavila dojam, tanja tomić za sve njih je pojam. recimo milica nema ništa osim lijepog lica, a duda stalno dupetom vrluda. ona se štefa sa ložačem kefa, dok jadranka lovi doktora ranka. sve one su različite no povezuje ih jedno, kad ugledaju veseljka ponašaju se čedno. sve redom prestaju biti grube onog trenutka kad ga poljube. samo mara zaista ne zna pušit jednom sam pomislio da će se ugušit... |