ja još uvijek kao momak živim
|
pred crkvom se skupila raja, svatovi u tijeku, mladoženja prti pod rukom trudnu mladenku. došao sam i ja, obuka se krasno, košulja, hlače i oko brade masno. velečasni roji, kako samo on zna, a ja gledam neku žensku, ajme što je grozna. skužila me ona i tad mi nije bilo jasno, al poslije sam skužio da je za me kasno. potpuno krivi učinio sam korak jer pratila me svuda ka moruzgvu rak. a tako je i izgledala. ma ne kao rak. kao moruzgva. pobjegoh iz crkve prema svečanoj sali sa željom da se sakrijem, al izgledi mi bili mali. možda da se napijem? ni to nije rješenje. vježbam redovito i udobroj sam formi, neću dat prasici da me ulovi. a nisam vam rekao o čemu se radi. ta žena je krupna nje sto kila ima, ispod nosa joj se podbradak ka krmači klima. da vidite ljudi kolka je to muka od odojka joj veća samo jedna ruka, a trbušina visi do koljena skoro ajme meni ako ovo budem jebat moro. svati se skupljaju, gužva je sve veća, za početak se skrivam u kutu iza cvijeća. galama i pljesak, mladenci stižu, a po meni samo neke bube gmižu. glazba je pozvala sve na prvi ples, a mene pogodi neviđeni stres. dok izbjegavao sam boj i zabio glavu ka noj, prišla mi je straga, i rekla 'vidi vraga'. srce mi je stalo i oči ispale više mi nije bilo ni do kakve šale. pridigla me grubo i stisla uza zid tak blizu mi je bila pokvario sam vid krenula me ljubit i nagnula se jače i u tom trenutku zid puče. i sruši se. prvo ona na mene. pa još i zid. evo me sad ležim u bolnici na katu drugom i cijeli izgledam ka jedan hematom... |