Još je jedan vikend za nama, nekima poseban, drugima jednak kao i svaki drugi. Moj se razlikovao po tome što sam se maknuo od doma i odvezao se sa frendicom u Samobor frendu na rođendan. Plan je bio da dođemo samo nas par, ali ispalo je da je slavljenik pozvao nešto malo veće društvo. Bilo nas je 10-12, uključujući i malu djecu nekih već poženjenih ljudi, sjedili smo vani, trkeljali, najeli se mesine, pa i one pernate, malo popili (mene isključujući) i sasvim ugodno proveli tih 3-4 sata. Kako nije bio u planu da ostajemo cjelu noć, jer bismo tako malo dekomfortirali domaćine, pokupili smo se doma oko 23 sata. Prespavao sam kod bake koju rijetko vidim, a kako je deda umro ovo ljeto, vjerovatno se još navikava na samoću, pa da malo razbijem dnevnu monotoniju svojim dolaskom, pa makar to bilo preko noći. Naspavao sam kak spada. Legao oko ponoći, a ustao se oko 11.30, za mene ništa čudno. Čim sam se ustao već me je na stolu čekao ručak, obzirom da baka ruča u podne. Znači, doručak ćemo preskočiti i odmah se nafilati predjelom, glavnim jelom i nečim slatkim: juha sa domaćim rezancima i mrkvom iz vrta, "gravče na tavče" sa nekakvim mesom, koje nisam uspio definirati, musaka, ali ne sa kuhanim krumpirom, te na kraju domaća tjestenina sa mljevenim orasim i šećerom. Jao, što mi je sad trebalo ovo nabrajanje... Da mi je sad pun tanjur ovog zadnjeg. Dao bih mali prst na desnoj ruci za to. Prekrašno. Nakon ručka, malo sam još odsjedio i pročakulao sa bakom, ali sasvim malo, jer čim smo se dotakli teme ženidbe, ja sam se ipak morao požuriti natrag u grad. Ipak sam si sve izplanirao i javio se ljudima, pa... da ne čekaju, jel? Vratio se ponovno u grad, otišao do iste frendice s kojom sam bio na rođendanu večer prije i koja me je nazvala na mobitel da mi javi da čim dođem da idemo u shopping spree. Točnije, idemo samo kupiti novi telefon, ali ovoga puta bežični. Imala ga je ona davno, ali su ga starci likvidirali kad su računi počeli stizati. Poznato vam je: uzme se slušalica, zatvori se u sobu i vrijeme prođe sam tako. Kako sad radi odlučila si je vratiti taj luksuz. Bili smo u Pevecu i začudio sam se da je najjeftiniji model bio od 350 kn i još k tome neki nakaradni space Quadro dizajn. Nemojte me krivo shvatiti, imam i ja Quadrov telefon doma, ali ovo je bilo strašno. Izgledao je kao iz neke star trek parodije. Trebao sam ga uslikati i podijeliti tu smijuriju sa vama. Odlučili smo još skočiti do Mercantonea, pa možda tamo što nađemo, s obzirom da je raspolagala sa 400-tinjak kuma. Došli, vidjeli, kupili. Klasičan Panasonicov telefon bez ikakvih naprednih funkcija, ali - bože moj, što će joj više od onoga čemu telefon inače i služi. Vratili se k njoj doma i nakon što mi je rekla u autu kako njezini imaju ritual da kad god ona nešto takvo kupi, da ju dobrano popljuju i skritiziraju zbog bačenih novaca, a nakon toga se svima svidi ta nova "naprava" koja svašta može. Tak je i bilo, ali bez onog drugog djela. Fino smo si napravili limunadu, Nes 2u1, stavili kolače na tanjurić (evo me opet...) i sjeli si na terasu. Ljudi. Kraj je listopada, a mi sjedimo u kratkim rukavima na terasi u hladu! S obzirom da pola ljeta nije ni bilo ove godine, ovakvo nešto nije posebno čudno. Ali, ipak. Prolazili sati, ja se morao vratiti kući. Koje je blaženstvo kad znam da ne moram više računati kad trebam krenuti da uhvatim tramvaj i stignem kupiti kartu, pa na vlak. Ali, i ta prednost ima svoju manu, a ona se zove benzin. Sve je to za ljude, rekli bi, a ja bih rekao i za mene. Doma sam bio za nešto više od sat vremena i napokon da su više sredili tu autocestu i ovoga puta sam prvi put od kad imam auto, proveo se autocestom a da na njoj nije bilo suženja i šljakera. Jedino je što sam imao za ribati šajbu od onih nekoliko tisuća insekata koji su se pozaletavali u nju. Kam su samo gledali, da mi je znat... Uglavnom, jedan od rijetkih iskorištenih vikenda. I da, novitet: od ovog tjedna krećem u teretanu. 99% sigurno. Ali, kod mene i tih 99% postaje vrlo relativno. Keep fit! :)
|
