Danas sam razgovarala s prijateljicom i posve neocekivano se upustila u malo dublje razgovore. Kada pogledate, sve na svijetu ima svoj razlog i svoje zasto i zato. Kada sam bila josh mala klinka, chesto sam postavljala nemoguca pitanja, poput: "Zasto kisa pada, umjesto da se spusti ljestvama na zemlju?", "Da li zvijezde nocu sjaje, jer je netko upalio zarulju na njima?" ili "Gdje stanuje Sunce dok je noc?" Ali danas, kada sam malo ozbiljnija, moje misli često znaju zaokupiti drugacije, teze misli. Vech se danima borim oko pitanja zhivota. Zapravo, vech me duze vrijeme muce sretna i tuzna razdoblja u covjekovom zhivotu. Ne razumijem zasto su ljudska psiha i osjecaji napravljeni tako da na drugaciji nacin reagiraju na razlicite situacije? Recimo zasto ce se covjek prije rasplakati ako cuje neku tuznu, potresnu pricu nego kada ga netko uvrijedi i ponizi? Reagira li covjek drugacije na razlicite situacije, vjerovatno se u mozgu kalkulira "tezina" situacije te covjek odluci da li ce se plakati ili smijati. Sjecate se dok ste bili mali te Vam se ponekada znalo dogoditi da se poskliznete ili padnete, razmisljali ste da li da se upustite u plac ili da se samo nasmijesite? Ponekada ste zbog tog dogadaja ili briznuli u plac ili se samo nasmijali, te se pravili kao da nista nije bilo. Nevjerojatna i cudesna je ljudska priroda, a sama slozenost ljudske psihe - od osjechaja boli i tuge, pa sve do cinjenice o nacinu ljudskog razmisljanja, zaintrigirala je mastu mnogih znanstvenika koji josh uvijek nisu uspjeli prodrjeti u samu srz ljudske psihologije. Hocemo li ikada zbilja upoznati sami sebe i otkriti tajnu zasto smo takvi kakvi jesmo? Hocemo li saznati razlog zasto smo prisiljeni na izmisljanje lazi ili nam se ponekada probudi griznja savijesti? Hocemo li ikada saznati zasto uopce postjimo ili je to neprocjenjiva tajna prirode koju je nemoguce otkriti???
|
