.::GlEdAnJa Na RaZnE TeMe OcImA JeDnE ČeTrNaEsToGoDiŠnJaKiNjE =0)::.
01.01.2005., subota
Na rubu ponora (ili kad stvari jednostavno ne idu kako treba)
 Evo vratit cu se malo u proslost (nekih 14 sati) na dochek Nove godine i na dogadaj koji je zbilja pokvario taj trenutak. Znam da bi bez njega stvari bile kako treba, ali je ovo savrseni primjer kako meni ne moze sve u zhivotu ici od ruke...Sjedila sam za kompjuterom sa salicom vruceg caja i trazila sam neke slikice na netu. Zapravo, vise sam razmisljala o tome kako sam i ove godine propustila veliki party u cast Nove godine i kako sam cijelo ono vrijeme stajanja pred ogledalom i razmisljanja:"Dal da obucem ovu ili onu haljinu?", jednostavno preskocila. Ali nije mi bilo zao. Kao sto sam vec ranije odlucila, u Novu godinu cu uvest vise spontanosti, mozda puno vise nego do sada. Bash u trenutku kad sam dosla na neki kineski chat, zaculo se zvonce na vratima. Prije nego sam posla otvoriti vrata, pogledala sam na sat. Bilo je 1:15 sati i stvarno mi je bilo cudno tko bi mogao biti tako kasno. Brzo sam otvorila vrata i ugledala Anu na vratima. S njom su bile josh dvije cure koje su mi u dahu rekle sto je bilo. Ani je pozlilo i bilo je potrebno mjesto gdje bi mogla doc k sebi. Pa ne bi valjda u tom stanju mogla doci pred oci svojih staraca? Brzo sam ih uvela u kucu i na prstima odvela u svoju sobu. Ani smo stavile hladni oblog i zamotale je u dekicu, a cure su se barem djelomicno smirile i ispricale mi sto je bilo. Na partyju su se svi odlicno zabavljali, plesali su i uz vatromet docekali Novu godinu. Sve je bilo tako savrseno da nisu uopce obracali paznju da Ane nema. Ona je, kako su mi objasnile, u nekakvom ormaricu u kuhinji pronasla viski od Tomislavovog tate i odpila malo iz boce. Za nekoliko minuta joj je pozlilo jer nije naviknuta na alkoholna pica i cure su je nasle kako riga u WC- u. Ocito je dobila i visoku temperaturu, te su se cure slozile da je dovedu k meni, jer sam ja od jedinih cija je kuca blizu, a nisam se pojavila na tom partyju. Dok su mi pricale, Ana je vec dosla k sebi od soka i slusala nas razgovor. Kada smo je vidjele kako se zagonetno smije i draga mog psa, sve tri shvatile smo da joj je bolje. Mislim, to smo morali i proslaviti pa smo se pocastile odlicnom maminom cokoladnom tortom i ostatak noci provele u razgovoru. Meni se vech jaaako spavalo, te sam se pozdravila s curama i otisla na pocinak u carstvo snova:). Znala sam ja da ce to tako biti, jer u 90% slucajeva na takvim proslavama budu prisutni alkohol, a mozda i nesto gore. No, ipak bila sam sretna da je sve proslo O.K. Nitko nije izgubio glavu, i zapravo je cijela stvar prosla u redu. Pa svatko si moze dopustiti tu i tamo neku malu ludost... |
