Sreca i tamnica
Pametni ljudi
Oni su uzasno komplikovani.Njih zanimaju mnoge stvari.Oni dublje zadiru u svet oko sebe.Njihova osecanja su uzasno jaka.Kada vole,to cine svom silinom.Kada pate,silina je ista,samo boli,beskrajno boli.
I traze mnogo - traze mnogo od sebe,traze mnogo od drugih.Tesko nalaze onoga sa kim ce moci da podele svoje misli,ko ce ih svatiti.Tesko nalaze osobu sa kojom ce ziveti.I svesni su mnogih stvari.I uzasno mnogo razmisljaju.I vrlo cesto stizu u beznadje.
Izreka kaze da svako od nas nosi svoj krst.Njihov krst je, izmedju ostalih stvari,i inteligencija sa kojom su dosli na ovaj svet.Ta mocna inteligencija sa kojom mogu da ucine cuda,istovremeno je i njihova tamnica.
Mediokriteti(mrzim rec glupi ljudi)
Njima ne treba mnogo,pa da budu zadovoljni svetom u kojem zive.Nisu svesni mnogih stvari,ali ko za to mari?Ono cega nisi svestan da postoji,a direktno ne utice na tebe,ni ne moze mnogo da te izbaci iz ravnoteze.Oni su zivot sebi i drugima organizovali na jedan jednostavan nacin.I vise od toga im ne treba...
Koja je od ove dve skupine srecnija?
Ne znam,mozda se i sreca shvata razlicito,kada se gleda iz razlicitih uglova.
Znam samo da kada bi mi neko ponudio da biram izmedju toga budem(uslovno receno) srecna i da ne budem svesna mnogih stvari,ili da budem hiper inteligentna i tuzna,pristala bih bez razmisljanja na ovo drugo.Moje misli,moja zelja za saznanjem,za otkrivanjem,za spoznajom,imanje dubokih i silnih osecanja,posedovanje sopstvenog komplikovanog univerzuma- za sve to,spremna sam da platim cenu jedne tamnice.Mislim da vredi.
|