blue blue blue blue

09.06.2006., petak

Nakon nekog vremena

Nije me bilo nekih tjedan dana jer sam bila u Gardelandu sa svojim razredom. Bilo je super, ja sam uživala. Prvo smo išli na blue tornado na kojem smo svi gotovo umrli. To je bilo tako brzo, imaš osjećaj da će ti srce iskočiti. Blue tornado je ogroman a prođeš ga za negdje 30 sek. Onda smo išli na atlantidu. To je isto vezano za adrenalin i još je na vodi. Uđemo u čamce pa nas uzdižu na brijeg do negdje 60-70 metara i naglo nas puste u vodu. To te sve smoči ,ja sam bila sva mokra. Onda smo išli gledati neki talijanski crtić u 4D. Tamo ti daju te naočale za 4D i kad uđeš sjedneš na neke željezne stolce koji se kad počne crtić pomiču tak da te užive u to kaj gledaš. Sjedala te naglo miču što i nije baš ugodno, ja sam izašla s lakšim ozljedama, malo sam lupila s glavom u štangu al preživjela sam. Kasnije smo išli na gusarski brod. Kad uđeš unutra imaš male čamce u kojima obilaziš neki gusarski grad i to dosta dugo. Bili smo i u gumenjacima kad smo išli u nemirne vode, tamo smo se isto smočili ali naravno ne svi najvše ja. Išli smo isto u neke male avione koji te vrte na visini od 100 metara. Odozgo vidiš sve, bilo je baš uzbudljivo. Jedino nisam htjela ići na slobodni pad. To te digne na negdje 70 ili čak možda više metara i naglo spusti. To je jedino čega me je bilo strah. Oni koji su bili su rekli da ti se želudac digne i onda ti se povraća... Sve je bilo super samo što su bili veliki redovi. Moraš čekati za svaku spravu negdje oko 30 min. ili čak više. Preporučujem da odete u Gardeland!

- 23:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.