Z A G O N E T K E
srijeda, 07.06.2006.
Nevolje u crkvi
Odmah na početku da naglasim da ovo nije nikakav post o crkvi, njenim pravima, dužnostima i propustima, osjećam se dužan da to naglasim, da ne navodim naslovom na čitanje mog bloga.Dakle, bio sam u gradu u predvečerje, šetao korzom, gubio vrijeme, te sam se oko 20.30h zaputio prema Velikoj crkvi (crkva Sv. Trojstva). Već je bio lagani mrak pao, ali sam nazirao da je tamo neka velika gužva, bilo je puno ljudi, nemam pojma što su oni tamo uopće radili, no nije to mene ništa smelo, ja sam i dalje bio ustrajan da uđem u crkvu iz sebi nepoznatih razloga. Došavši do ulaznih vrata vidio sam novu prepreku na mom putu – bio je to jedan poprilično velik i korpulentan crnac koji je nešto pjevao i plesao, pa je stoga bilo teško proći kraj njega neozlijeđen, što je meni naravno uspjelo. Ušao sam i smjestio se na svoje mjesto, a to je kod ispovjedaonica na desnoj strani. Samo sma stajao i gledao prema oltaru, premda pojma nisam imao što se događa i zašto sam ja tu. Nije prošlo dugo i pojavila su se tri dečka, mladića, kratko ošišane kose, skoro ćelavi, a sve jedan veći od drugog. Mislim, nisu bili ništa ekstra visoki, najveći je bio moje visine, ali su bili onako kao braća Dalton u Lucky Luke, stupnjevani. Što su oni radili? Ništa! Osim što su me počeli tuči, srušili su me na zemlju i mlatili kao divljaci, no zanimljivo je to da iako su oni mlatili iz sve snage, mene ipak ništa nije boljelo, samo sam se strašno bojao! Tukli su me oni neko vrijeme, što su me duže tukli, ja sam se manje bojao, a više sam se čudio zašto to mene ne boli, čak sam se počeo diviti sam sebi kako imam dobar obrambeni stav, iako ležim na zemlji. Nakon nekog vremena udaranja, ja sam se probudio i shvatio da je to sve bio samo ružan san. Odmah mi je bilo lakše! Ustao sam se negdje malo prije 6h ujutro, otišao u kuhinju, tamo inače moji borave, ne koristimo mi dnevni boravak. Još onako krmeljiv ušao sam u kuhinju, pozdravio roditelje, i ugledao nekadašnjeg najboljeg prijatelja (iz osnovne) – Josipa, koji živi šest kuća od mene. Jako sam se iznenadio što njega vidim u svojoj kući, mislim, dobri smo si i dalje i sve, ali nemamo običaj ići jedan drugom u kuću, pogotovo ne u cik zore. Vidim ja da on nešto šapuće s mojim roditeljima, a svi gledaju u mene i nitko meni ništa ne govori. Otišao sam se umiti, a onda sam zahtijevao da mi kažu što se događa. Naime, Josip je došao obavijestiti moje roditelje da sam sinoć u gradu, točnije u crkvi od nekih dečki dobio batina. Moji svi u čudu, a ja se počeo pravdati da nisam dobio nikakvih batina, da sam ja to samo sanjao, da to nije ništa istina. Možete zamisliti izraze lica nakon ove moje izjave - mislim, dečko dođe i kaže da sam dobio batina, a ja im kažem da sam to samo sanjao - ono, nema veze s vezom. Ja sam se i dalje branio da je to bio samo san, ali nitko mi nije vjerovao, i stalno su me ispitivali da ako je to bio samo san, odakle mi onda svi ti ožiljci po licu. Govorio sam da ne znam, da sam se valjda negdje slučajno ozljedio, ali u stvarnosti ja nikakve ožiljke nisam ni vidio, tako da nisam ni mogao smisliti pravu obranu. Uskoro se i brat probudio, čuo je za cijelu priču, no tata ga je odmah upozorio da ne smišlja nikakvu osvetu, jer nisam ni ja pravio osvetu kad su mog brata istukli, dakle, neka bude razuman kao ja. Razišli se mi nekako, negdje sam ja otišao i vraćam se kući, kad tamo neko šaroliko društvo pred vratima! Probijam se ja kroz njih da dođem do haustora, a oni me svi sažaljivo gledaju i komentiraju da će sve biti u redu. Napokon sam ušao u kuću, a brat taman izljeće van i govori, brate, sve je u redu, tata je odobrio. Krajičkom oka vidim oca koji se smješka. Na drugoj strani brat se smješka, cijelo ono društvo se smješka....a ja izgubljen. Posjedali oni u aute i kao da će nekamo krenuti. Sjetim se da su sigurno krenuli osvetu raditi, a iz nekih bratovih riječi sam mogao zaključiti da će se maskirati, rekao bih u pjevače i smetlare. Na brzinu dobacujem bratu – što ako vas prepoznaju?, a on mi uzvraća – naravno da će nas prepoznati, pa nasilnici su to! Prije nego sam uspio proanalizirati značenje ove nesuvisle rečenice, zazvonio mi je alarm na mobitelu i probudio me. To je bio znak da moram ići na faks danas! Pozdraw!  |
- 18:15 - Daj me pohvali (13) - Papir u akciju!!! - #
Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (13) Svibanj 2007 (9) Veljača 2007 (1) Studeni 2006 (1) Kolovoz 2006 (1) Srpanj 2006 (1) Lipanj 2006 (12) Svibanj 2006 (12) Travanj 2006 (7) Ožujak 2006 (26) Veljača 2006 (12) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Anketa
Opis bloga Mislim da ce ovo biti mali dnevnik jednog ne tako malog studenta Blog utemeljen 16.02.2006
My ICQ 171-264-896 fresh_prince@net.hr Najpametniji Kikica..................5 pobjeda Mira alapača.......3 pobjede Rtzuoip.................1 pobjeda Luka i Mario..........1 pobjeda Wizard Lady.......4 pobjede SamoIstina.........5 pobjeda Sexy Ivana...........1 pobjeda Luftić....................1 pobjeda Neriješene zagonetke: 10. zagonetka 21. zagonetka |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||