Z A G O N E T K E

Živio jednom davno... :)))) jedan čovjek koji je bio tako mrgodan i takve loše naravi da jednostavno nije mogao podnijeti da vidi nešto zdravo i lijepo, a da to ne pokvari. Nazovimo tog čovjeka Fresh. Putovao tako Fresh pustom pustinjom i naišao na jednu malenu oazu. Malo je tu proboravio, odmorio se, a kad je krenuo dalje, na samom rubu oaze primjetio je mladu palmu u najboljem rastu. A Fresh... već svi znamo kakav je, nije mogao podnijeti nešto lijepo i zdravo, pa uzme neki težak kamen i stavi ga na vrh palme, na njenu krunu. (jedino mi nije jasno odakle kamen u pustinji, jel ima tamo kamenja ???) Sav sretan i sa zlobnim osmjehom kakav samo on ima krenuo je dalje na put. Jadnoj palmici je taj kamen bio veliki teret, pokušala ga je maknuti na sve moguće načine, tresla se, izvijala, savijala, ali uzalud, kamen se dobro učvrstio u njenu krunu. Vidjevši da je nemoćna, odlučila je barem pustiti korijenje dublje u zemlju/pijesak da bi bila stabilnija. Toliko ih je duboko pustila u dubinu da je došla do jedne vodene žile koja je napajala oazu, te je dobila novu snagu. U kombinaciji sunce odozgo i voda odozdo palma je cvijetala i postajala sve jača i jača, uskoro se ta mlada palma pretvorila u kraljevsku palmu. Nakon mnogo godina vratio se Fresh u onu oazu u namjeri da se razveseli kad vidi osakaćenu palmu koju je uništio. Uzalud je on po cijeloj oazi tražio skršenu i uvelu palmu, tražio je i tražio, ali nema nje... Tada se najveća i najponosnija palma sagnula prema njema, pokazala mu kamen u svojoj kruni i rekla: 'Hvala ti Fresh, tvoj me teret učinio jakom.'