Lost.

utorak, 22.04.2008.

.My own Concrete Jungle.

Dobro, da, trebala bi napisati post; no više mi nije ni do njega ni do bilo čega, niti sam čitana a niti posjećena, i odlučivala sam i još odlučujem o tome da li da ga obrišem ili pak ne.
Neka se još malo "kuha".

Kako sam ja?
Pa, ah, dobro, pomalo bolesno, vučem neki virus za sobom kao "Neandertalac" svoju djevojku /sjećate se toga prizora?/, ono za kosu,
nabacujem smješak :)

Veliki peh, razgovarali smo o "Farmi", i dođosmo na zaključak nakon duge rasprave da o tom, da izvinete sranju nema kraja, pogotovo ne sretnig kraja.
Ajme meni, ma uopče za ne komentirati.

Neću se više hvaliti.
Provodim žustre vikende, dobro se provodim.
i uživam.

[20:19 - 3 ]

Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

dizajn: patka dizajn

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

Moja duša, zaspala u hladnoći i gotovo smrznuta, ponovno diše, pospano udara malim slabašnim krilima.

Pravi muškarac želi dvije stvari: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.

Biti iskreno voljen od nekog, daje nam snagu. Nekoga iskreno voljeti, s druge pak strane, daje nam hrabrost

Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.

U društvu ljudi bez zdravog razuma zdrav čovjek se mora ponašati kao luđak. Ludost je logika preciznog mozga kad je preopterećen.

Intohimo
Happy
Nina
Vrag s licem anđela
Lost solution
LaRamie
Ruby Nelle
Artemise
Freedom Of Heart

Hodam ulicama, ne zapaženih stopala, gledam u prazne izloge i tražim bezbojnu haljinu za veselu veceru u crnom, na kojoj ce svirati necujna glazba bijelih nota.
Pijanist ce imati crno odjelo, a ja cu biti u bijelom. Gledat cemo i brojati ne vidljive zvijezde i smijat cemo se rasplakani; mjesecu koji ce biti boje noci.
Svjetiljke ce i dalje svjetliti svjetlom tame, a mi cemo se ljubiti i grliti rukama srece.
Nikoga necu vidjeti jer svi ce biti vidljivi, ali ne toliko iskreni da cu ih mrziti.
Bit cu preljepa i prebezobrazna da cu mu se svidjet zbog toga.
Necu mu dopustit da mi se približi i osvoji jer mrzim osvajatelje, gladijatore.
Volim mamine maze, princeveve na bijelom konju.
Želim biti snjeguljica.
Dobra vila ce mi napaviti frizuru na bezkosoj glavi a ja cu se i dalje vrtjet u tempu necujnog beckog valcera.
Na lijepom plavom Dunavu koji je presušio cemo bacati kamencice i praviti žabice.
Kad dode jutro ljubit cu ga nevidljivim usnama i zaspat cu kao u predvecerje.
A kad se zasjaji kiša i pocme padati sunce gurat cu te da odeš.
...
Jer prestat cu te voljeti.
Jednoga dana kada se sve ovo dogodi...
A to je nemoguce!

Neki su ljudi poput mene, rođeni kao idioti. Puno više njih to postane kasnije.

Ako tko ima šta protiv, zna gdje su mu vrata.

Ne odlazi, možda sam samo pridrijemala.