Najugodnija krema na svježe izdepilirane noge, najudobnije traperice, obuvene najdraže zlatne niske cipele, nekoliko pokreta kukovima radi što dublje utvrđenog samopouzdanja, obična crna majica i preko nje crvena- tek toliko da ubije monotoniju.
Kosa sakupljena u rep sa strane, malo zlatnog sjenila na oči, duboki crveni ruž na usne, dugopadajuće crvene naušnice, nekoliko kapi najjačeg parfema i odlazim van.
Biram poznati telefonski broj, javlja mi sa druge strane da me čekauju u najpoznatijem kafiću u gradu.
Ulazimo.
Nekoliko poznatih ljudi me zaustavlja, srdačan smiješak uz pozdrav i nabacivanje da sam dobro.
Dobro sam?
Da dobro, dobro do koliko mogu biti.
Konobar: Što piješ?
Ingrid: Za početak 'Schweppes'.
K: Zezaš?
I: Jesi lud, krenem li odmah s juice votkom gotova sam do ponoći, ne, ne zezam, daj limun.
Ne moram niti pisati da sam do ponoći imala još četiri ne dirnute juce votke, i jednu koju sam pila, i to odmah stigle juice votke poslije 'Schweppesa'
I nemoram niti pisati da 'nisam bila pijana'.
I ne moram niti pisati da je ovo bio jedan od najboljih vikenda do sad, jednostvano spontano napravljen izlazak.
|