nedjelja, 16.03.2008.

.Ne tako mal problem, osjećaj gubitka samopouzdanja zbog preljepe prijateljice.

Image and video hosting by TinyPic


Loš je i tužan taj osjećaj imati prijateljicu i znati i osjećati da je zgodnija od tebe, da ima bolje tijelo, da može poželjeti svakog dečka i k' tome ga imati i loše je osjećati se pored nje kao ružno pače.

E, pa ja imam takav problem.

Volim tu svoju A., zaista ne mogu si poželjeti bolju prijateljicu, loše mi dolazi pri samoj pomisli da bi ju mogla izbubiti na bilo koji način (da bi ona pak mogla pasti razred). Divna je.
No, ne samo divna u duši, divna je i iz vana. Ima svega 1,75 m, i s tim 58 kg težine, odlično tijelo, lijepe zube, velike usne, predivnu smeđu dugu kosu i proponcionalno tome gomilu odjeću u kojoj odlično izgleda.

Ne razdvojive smo, dale bi sve jedna za drugu, predobre smo prijateljice, jednostavno nemam riječi kojima bi opisala naše prijateljstvo.

No, muči me jedna stvar.
Kuda god idemo skupa svi dečki već ako će nešto dobacti, prije će dobaciti njoj nego meni, jednostavno privlačnija je od mene.
U razredu se najviše od svih cura družimo s dečkima, ali svi su fizički privrženiji njoj, možda sam ja samo osoba za psihičko iskaljivanje.

Kroz razgovor mi je rekla kako ju je M. pitala da li je ona najlijepša cura u razredu!?
Rekla je da nije, da bi joj ona uzvratila pitanjem; "Pa kako onda te lijepše od tebe izgledaju?"

Nekoliko puta mi je ponovila da sam ja zgodna i lijepa cura, možda jer je osjetila da se uz nju osjećam ugroženo, ili pak mi je to rekla zbog toga jer sam joj najbolja prijateljice, ili jer sam ja to njoj rekla par puta kroz razgovor (ne, direktno; "Ti si zgodna!") ili pak možda to stvarno misli.
Ne želim sumnjati.

Volim ju, i to jako, jako mi je stalo do nje.

Kada sam prelazila u viši stupanj svojeg školovanja tj. u srednju iz osnovne bila sam napokon sretna šro ću upoznati novu sredinu, okolinu, nove ljude i što ću pobjeći od svakodnevnog suočavanja s ljepotama svojih najboljih prijateljica.
Isto, ne tako davno imala sam najbolje prijateljice od kojih se nisam odvajala (ne tako davno, tj. u osnovnoj školi) naravno, ostale smo i dalje dobre i i dalje ih volim i osjećam se privrženo k njima, ali škole su nas rastavile.
Bile smo jako poznate po svojoj četveročlanoj skupini od nas četiri najbolje prijateljice koja je bila posebna svaka na svoj način.
Ipak, izuzetno sam se družila s jednom od njih tri, sjedile smo skupa u školskoj klupi, izlazile skupa i družile se, no i ona je kao i sada moja A. bila nešto lijepša i privrženija muškom dijelu populacije od mene.
S novim početkom školovanja ostavila sam za sobom lijepu prijateljicu s mišlju da sam napokon ostala sama sebi bez ikakve konkurencije.

Ali ne, postoji tu moja A.

Sudbina me možda i drži takvom.

Ljudi mi kažu da sam lijepa, ali kada smo nas dvoje skupa ona je ipak lijepša.

Nisam ljubomorna, niti ljuta, samo pokušavam naći osobu koja ima sličnu situaciju kao ja.

Volim svoju A. i zahvaljujem dragom Bogu što joj je dao ljepotu, zaslužila je.

Možda ja samo jednostavno gubim samopouzdanje, jer jednostvno ne osjećam ljubomoru prema njoj.
[18:00 - 9 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.