Lost.

nedjelja, 06.01.2008.

Kakva je majčinska ljubav? "The great escape."

Moja je majka imala samo jedno oko. Mrzio sam je… Za mene je to bila prava sramota

Kuhala je ucenicima i uciteljima kako bi prehranila obitelj. Jednog mi je dana u školi prišla kako bi me pozdravila. Bilo me je tako sram! Zašto mi je to napravila?! Dobacio sam joj pogled prepun mržnje i otrcao. Iduceg dana svi su me prijatelji iz razreda zezali: 'Ha, ha, ha, tvoja mama ima samo jedno oko!' Želio sam da se zemlja otvori i proguta me! Želio sam da mama nestane! Kad sam došao kuci, rekao sam joj: 'Zbog tebe mi se svi smiju! Zašto jednostavno ne umreš!?'

Mama mi nije ništa prigovorila. A ja nisam zastao ni na trenutak da bih razmislio o onome što sam upravo rekao! Bio sam prepun bijesa. Želio sam da ode iz naše kuce i da nemam više ništa s njom. Zato sam ucio kao mahnit i dobio priliku da odem studirati u inozemstvo. Potom sam se oženio i kupio vlastitu kucu te dobio djecu. Bio sam zadovoljan svojim životom, djecom i karijerom.

A onda, jednog dana mi je majka došla u posjet. Nije me vidjela godinama, a nikad nije ni upoznala svoje unuke. Kad su je djeca vidjela na vratima, pocela su se smijati, a ja sam vikao na nju jer je došla tako nenajavljeno. Derao sam se: 'Kako se usuduješ dolaziti u moju kucu i plašiti moju djecu?! Odlazi, odmah!' A majka je samo tiho rekla: 'O, oprosti, izgleda da sam pogriješila adresu.' I nestala mi je iz vida.

Jednog dana sam otišao u rodno mjesto zbog proslave godišnjice mature. Iz znatiželje sam otišao u stari kvart i pitao susjede što je s njom. Rekli su mi da je umrla. Nisam ispustio ni suzu. Potom su mi dali pismo koje je prije smrti ostavila za mene.

'Najdraži sine!

Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam ti došla u kucu i preplašila djecu. Žao mi je što sam za tebe bila sramota cijelo vrijeme tvog djetinjstva i odrastanja. Znaš, kad si bio malen, nastradao si u jednoj nesreci i ostao bez oka. Nisam te mogla takvog gledati, da odrastaš s jednim okom. Zato sam ti dala svoje. Bila sam tako ponosna na svog sina koji vidi cijeli svijet i za sebe i za mene.

Volim te,

tvoja mama.

P.S.

Možda me neće biti na neko vrijeme.
07.01.2008.

[19:32 - 6 ]

Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

dizajn: patka dizajn

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

Moja duša, zaspala u hladnoći i gotovo smrznuta, ponovno diše, pospano udara malim slabašnim krilima.

Pravi muškarac želi dvije stvari: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.

Biti iskreno voljen od nekog, daje nam snagu. Nekoga iskreno voljeti, s druge pak strane, daje nam hrabrost

Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.

U društvu ljudi bez zdravog razuma zdrav čovjek se mora ponašati kao luđak. Ludost je logika preciznog mozga kad je preopterećen.

Intohimo
Happy
Nina
Vrag s licem anđela
Lost solution
LaRamie
Ruby Nelle
Artemise
Freedom Of Heart

Hodam ulicama, ne zapaženih stopala, gledam u prazne izloge i tražim bezbojnu haljinu za veselu veceru u crnom, na kojoj ce svirati necujna glazba bijelih nota.
Pijanist ce imati crno odjelo, a ja cu biti u bijelom. Gledat cemo i brojati ne vidljive zvijezde i smijat cemo se rasplakani; mjesecu koji ce biti boje noci.
Svjetiljke ce i dalje svjetliti svjetlom tame, a mi cemo se ljubiti i grliti rukama srece.
Nikoga necu vidjeti jer svi ce biti vidljivi, ali ne toliko iskreni da cu ih mrziti.
Bit cu preljepa i prebezobrazna da cu mu se svidjet zbog toga.
Necu mu dopustit da mi se približi i osvoji jer mrzim osvajatelje, gladijatore.
Volim mamine maze, princeveve na bijelom konju.
Želim biti snjeguljica.
Dobra vila ce mi napaviti frizuru na bezkosoj glavi a ja cu se i dalje vrtjet u tempu necujnog beckog valcera.
Na lijepom plavom Dunavu koji je presušio cemo bacati kamencice i praviti žabice.
Kad dode jutro ljubit cu ga nevidljivim usnama i zaspat cu kao u predvecerje.
A kad se zasjaji kiša i pocme padati sunce gurat cu te da odeš.
...
Jer prestat cu te voljeti.
Jednoga dana kada se sve ovo dogodi...
A to je nemoguce!

Neki su ljudi poput mene, rođeni kao idioti. Puno više njih to postane kasnije.

Ako tko ima šta protiv, zna gdje su mu vrata.

Ne odlazi, možda sam samo pridrijemala.