četvrtak, 03.01.2008.

.Priča o dva sasvim različita svijeta.

Image and video hosting by TinyPic


Što neki ljudi vide dobro u praznicima?
Možda odlazak na skijanje, ili nekoj daljnoj rodbini izvan svoga grada. Ili pak protezanje od kreveta do kuhinje, iz kuhinje do monitora, od monitora do tv, pa do kreveta i opet...
U nedogled.

Snijeg pada a ja postajem sve nervoznija.

Imaju li praznici veze sa debljanjem?
Neki možda samo jedu, i jedu, neki? Da, neki- kao ja.

Bezrazložno odbijam odlazak bilo kamo dalje od toga puta- krevet- kuhinja- monitor- tv.

Slušala sam mnogo priča o izgubljenim djevojčicama, sretnim ljubavnim pričama, i neznamtijaoćemune , tj. bile su to sve dječje priče.
Jednom davno odlučila sam odrasti i biti velika djevojka, a još tada sam vezala kike, išla 4. razred osnovne škole i poznavala sve barbike. Imala sam bujnu maštu i lutkama davala divna imena.
Zamislim li sebe kao jednu takvu lutku imam što i vidjeti.
"Lutka duge (do pola leđa) kose- kakvu si ja više nemogu priuštiti, divnih dimenzija, da kad ju povećaš u prirodnu veličinu bude mjera 105-80-110.
U predivnoj odjeći roza boje, nike tenisicama, s lijepim srebrenim biciklom, puno prijatelja i odličnih ocijena.
Zar sve mora biti savršeno?


Osvrnimo se na djevojku kojoj kosa nije bajno plava, kosa joj je daleko od dužin e do pola leđa, dimenzija 110-85-115.
U crnoj odjeći, tenisicama kupljenim u kineskom shopu, koja nema bicikli, niti prijatelje, i sve loše ocijene u imeniku?
Zar sve mora biti crno?

Da sam muško prije bih se zaljubila u onu gornju po fizičkom izgledu.
Ali pošto sma žensko, prije sam se zaljubila u onu drugu djevojku, koja nema prijatelja ali ima unutarnju ljepotu, dok to ova prva nema.
[16:12 - 11 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.