GALEB JONATHAN LIVINGSTONE


Ime pisca : Richard Bach

Bilješka o piscu: Richard Bach je suvremeni američki pisac. Bio je vojni pilot, a pozornost čitatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U njoj je došlo do izražaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost metaforičkome i simboličkom prikazivanju života i spoznaja o njemu. Njegovo djelo "Galeb Jnathan Livingston" mnogi uspoređuju s djelom "Mali princ".

Mjesto radnje : nebo i zemlja

Vrijeme radnje : suvremenska radnja

Tema : Galeb Jonathan želi naučiti savršeno letjeti

Osnovna misao: Često se dogodi da zajednica ne želi ili ne može razumjeti više ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude isključen iz zajednice.

Lica : Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang

Sadržaj priče:
Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i da se brine kako doći do hrane, on je samo želio postati letački virtouz. Bio je mršav, no letenje je volio više od hrane. Ni manje nesreće koje je imao u zraku nisu ga pokolebale. Napornim vježbanjem uspio je postići brzinu od 396 km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je očekivao pohvale od Starješine. Međutim, Starješina ga je ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi viši cilj života. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je što njegova braća nisu htjeli ni čuti ni vidjeti što je naučio. A onda, jedne noći Jonathanu se približe dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je našao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braća i da ga vode kući, pravoj kući. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lakše izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oči sjajne. Otkrio je da može letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je dočekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je došao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savršenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne većeri saznao je od starješine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je savršeno i može biti bilo kad i bilo gdje. Naučio je i da se snagom misli može stići gdje god se želi. Jonathan je naporno vježbao tu vještinu i tako je sa Gangom došao na neki čudni planet. Još je samo trebao naučiti kontrolirati novostečenu vještinu. No, jedne večeri Gang je nestao, umro je.
Jonathan he sve više razmišljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no Jonathan je ipak otišao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otišao zato jer je želio naučiti letjeti ostale galebove koji su protjerani kao što je bio i on zbog letenja. Prvi mu je učenik bio galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je težio letačkom savršenstvu. A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepši i najsavršeniji galeb na svijetu. Uskoro je dobio još šest učenika i sa njima i sa Fletcherom želio se pokazati svom starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisuće galebova okupljalo se oko njega i željelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila nesreća. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i ništa mu nije bilo. Jonathan je tada vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu podučavanje jata, a sam je otišao među druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve moguće. Tada je počeo njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savršenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica.







WAITAPU

JOŽA HORVAT


Opći dojam

Knjiga mi je posebno zanimljiva zbog neobičnih i nestvarnih događaja i lijepog završetka.

Problemske situacije

- znatiželja dječaka Itea
- otkrivanje novog i nepoznatog svijeta
- odlučnost da pobijedi sve opasnosti

Opis krajolika

Iteovo selo bilo je malo ribarsko selo. Smješteno na obali oceana. Selo je imalo nekoliko koliba između zelenih kokosovih palmi. More je zapljuskivalo obalu, a jata galebova dopratila su svaki brodić u luku. Jutra u tom selu bila su vrlo lijepa, a obzorje se rumenilo. iza sela bila je gusta, nepregledana šuma puna gmazova, ptica i zvjeradi.

Opis likova

ITEO - živio je u malenom ribarskom mještašcu, imao je stari jedrenjak i bio je vrijedan ribar. Bio je izuzetno znatiželjan i radoznao. Želio je ostvariti sve svoje snove, otkriti nepoznate i daleke svijetove. Iako je bio razborit bio je pun strasti i želje da otkrije nepoznati slijed. Suprostavio se svim zabranama i hrabro i odvažno krenuo ispuniti svoju životnu želju.

HINA - bila je lijepa djevojka koja je nastala od velike biserne školjke. Koža joj je bila nježna i bijela, kosa tamna, oči plave, a usta rumena kao crveni koralj. Njezinom ljepotom bio je zaljubljen ocean i uzme ju za kćer. Hina je bila vesela, nestašna i razigrana. Voljela je slobodu i željela je upoznati cijeli svijet.

Poruka knjige

Svaki čovjek koji ima svojih životnih želja i snova i uspije ih ispuniti postoje potpuno zadovoljan svojim životom.





U registraturi

Ante Kovačić

Bilješka o piscu: Ante Kovačić je rođen 1854.g. u
Celinama kraj Sutle, nedaleko od Marije Gorice. Iako darovit učenik, siromaštvo
ga je primoralo da ostane na selu, dok ga zagrebački kanonik nije stipendirao do
studija prava. Svoje dane provodi u književnosti i borbi za egzistenciju.
Poslije mnogih putovanja završava u Vrapču. Pisao je još od ranih dana i to liriku i epiku,
članke, pipovjetke, romane… Smatra se najistaknutijim predstavnikom hrvatskog
realizma.

O djelu: U registraturi je svojevrsna biografija pisca, smatra se
njegovim najvećim djelom, i realističkim mozaikom.

Fabula: U registraturi, među
hrpama sličnih spisa, nalzi se i spis Ivice Kičmanovića. Bio je bistar seoski
dječak i to ga je dovelo u Zagreb u kuću Mecene, gdje mu rođak službuje.
Ivica tu upoznaje život kada dolazi Laura, Ivica se zaljubljuje
i jednom ga Mecna zatekne u Laurinoj sobi. Zbog toga mora napustiti grad i
Lauru. U gradu se Mecena razboli i Laura mu umjesto lijeka daje otrov, a oržovom
nepažnjom izbija požar, te je njen integritet sačuvan. Spase samo kovčeg, koji,
među ostalim, sadrži i tajnu Laurine prošlosti. Laura odlazi na selo i diže kuću
kraj Ivičine, u kojoj želi s njim živjeti. On se želi odškolovati do kraja, a
zaljubljuje se u Anicu. Odlazi u grad, a od oca saznaje da ga Laura vara s
Mihom. Oni raskidaju, a Laura i Miho nestaju iz sela i natanjuju se u dvorcu u
koji Miha dovodi Ferkonju - čovjeka iz Laurinog djetinjstva. Laura osniva
hajdučku skupinu, poziva Ivicu, kojine pristaje, ubija Ferkonju i bježi. Na
svadbi otima Anicu i ubija ju u šumi. Na kraju je uhvaćena, Ivica se opija,
potpali registraturu i izgori.

Likovi: Ivica je u početku naivni mladić, koji s
vremenom odrasta patnika. U djetinjstvu je bio sretan, a kasnije ga je život
učio na sve gore i gore stvar. Prisiljen je na skromnost, rad, siromaštvo i
seoski mentalitet. Ipak on voli selo i svog oca i majku. Odlazak u grad ga
mjenja. Prisilno odrasta u rezigniranog čovjeka, rastegnutog na više strana koji
ne pronalazi svoj unutrašnji mir. Laura je ključnio faktor Ivičina života,
njegova prva ljubava i famme fatal. Njena privlačnost ga u isto vrijeme i
privlači i odbija isto tako kao što i on nju privlači i odbija. Mjesto i vrijeme
radnje: Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19.st.

Ante Kovačić: U registraturi Vedran

Ante Kovačić: U registraturi Bilješka o piscu:
Ante Kovačić je rođen 1854.g. u Celinama kraj Sutle, nedaleko od Marije Gorice.
Iako darovit učenik, siromaštvo ga je primoralo da ostane na selu, dok ga
zagrebački kaninik nije stipendirao do studija prava. Svoje dane provodi u
književnosti i borbi za egzistenciju. Putovao je po hrvatskoj, oženio se, živio
u oskudici, s brojnom obitelji, te nakraju završio u Vrapču. Pisao je još od
ranih dana i to liriku i epiku, članke, pipovjetke, romane… Smatra se
najistaknutijim predstavnikom hrvatskog realizma. O djelu: U registraturi je
svojevrsna biografija pisca, smatra se njegovim najvećim djelom, i realističkim
mozaikom. Fabula: U registraturi, među hrpama sličnih spisa, nalzi se i spis
Ivice Kičmanovića. Bio je bistar seoski dječak i to ga je dovelo u Zagreb u kuću
Mecene, gdje mu rođak (kumordinator Žorž) službuje. Ivica tu upoznaje život kada
dolazi Laura, Ivica se zaljubljuje i jednom ga Mecna zatekne u Laurinoj sobi.
Zbog toga mora napustiti grad i Lauru. U gradu se Mecena razboli i Laura mu
mjest lijek daje otrov, a Žoržovom nepažnjom izbija požar, te je njen integritet
sačuvan. Spase samo kovčeg, koji, među ostalim, sadrži i tajnu Laurine
prošlosti. Laura odlazi na selo i diže kuću kraj Ivičine, u kojoj želi s njim
živjeti. On se želi odškolovati do kraja, a zaljubljujew se u Anicu. Odlazi u
grad, a od oca saznaje da ga Laura vara s Mihom. Oni raskidaju, a Laura i Miho
nestaju iz sela i natanjuju se u dvorcu u koji Miha dovodi Ferkonju - čovjeka iz
Laurinog djetinjstva. Laura osniva hajdučku skupinu, poziva Ivicu, kojine
pristaje, ubija Ferkonju i bježi. Na svadbi otima Anicu i ubija ju u šumi. Na
kraju je uhvaćena, Ivica se opija, potpali registraturu i izgori. Likovi: Ivica
je u početku naivni mladić, koji s vremenom odrasta patnika. U djetinjstvu je
bio sretan, a kasnije ga je život učio na sve gore i gore stvar. Prisiljen je na
skromnost, rad, siromaštvo i seoski mentalitet. Ipak on voli selo i svog oca i
majku. Odlazak u grad ga mjenja. Prisilno odrasta u rezigniranog čovjeka,
rastegnutog na više strana koji ne pronalazi svoj unutrašnji mir. Laura je
ključnio faktor Ivičina života, njegova prva ljubava i famme fatal. Njena
privlačnost ga u isto vrijeme i privlači i odbija isto tako kao što i on nju
privlači i odbija. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19.st.
¤‚.ĄćA¦ § ¨ © Ş pronalazi svoj unutrašnji mir. Njegov lik kao i ostali
prolazi kroz promjene. U početku je zbunjeni dječarac koji ne shvaća sve što se
događa oko njega. Nakon toga dolazi faza mladog štićenika, koji shvaća okolinu,
ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar, nakon toga je mladić uhvaćen u
koštac s dvije žene, da bi na kraju završio kao neretni alkoholičar, bez ž
vidljivog cilja na obzoru. je ključni

Paragraph Font Laura je lik pun suprotnosti i unutrašnjeg nesklada. Ona je jako
emocionalno ili jako mrzi ili jako mrzi. Takvi sukobi su od nje učinili nladhno
neemocionalno biće, koje na kraju završi hajdučeći uokolo. Među ostalim ona je i
glumica i to takva koja glumi iz osobne koristi. Njezin životni put pun je
razočaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna - isto kao i Ivica. Kumordinator
Žoržž je lažni lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari
samo Mecenin rob. On je oličenje nesklada između želje i stvarnosti, i pokazuje
čovjekovu želju da se pretvara da je ono što nije. Njegova stvarna uloga je da
se ulaguje Meceni. Mecena je lažni dobročinitelj. Njegov dobar glas počiva na
neobjašnjivoj činjenici da ljudi imaju visoko mišljenje o njemu (bar oni koji ga
ne poznaju). Ipak to nije baš toliko čudno ako se uzme u obzir da je i on jedan
glumac. Ne toliko velik kao Laura, ali sasvim dostatan da zavara okolinu. U
stvari je priglup i dvoličan čovjek, a to se vidi u svakodnevnim prilikama; npr
Učenje govora. Iza njegove površinske kreposti, skrivena je razbludnost i
hedonizam. Malo o djelu: O ovom djelu naturalizam je izražen u svoj svojoj
grubosti i jednostavnosti, a cijelo djelo je naizgled lažno i dvolično. Likovi
lažu, pretvaraju se, nade su lažne, fabula je izražena pomoću hrpe laži, te
stoga mislim kako ovo djelo laži govori jednu veliku istinu; Laž je prisutna
svuda. To po meni daje jaku uvjerljivost i snagu djelu.




Trojica u Trnju

Pavao Pavličić

TEMA:potraga za nestalim prijateljem

MISAO:pravi prijatelji će pomoću u svakoj nevolji

MJESTO RADNJE:Trnje i Dugave

VRIJEME RADNJE:lijeto

GLAVNI LIKOVI:Braco, Tut i Hrvoje

SPOREDNI LIKOVI:Biba, brkati, dedek Solarić, Cvik, sestra Fanika,
dr. Peterilić, Valent…

KOMPOZICIJA DJELA:
-zabava Brace, Tuta i Hrvoje za vrijema ljetnih praznika
-Hrvoje ode u Trnje nahraniti bakinog psa i nestane
-roditelji očajnički traže Hrvoja
-Braco i Hrvoje odlaze u potragu
-u potrazi otkrivaju što je razlog Hrvojevom nestanku tj. saznaju o
pljačci koju je Hrvoje vidio
-Braco i Tut u staroj baraci nalaze novac od pljačke i tad se pojavi Hrvoje
-njih troje zarobe pljačkaši
-policija oslobađa dječake
-dječaci postaju junaci

KRATAK SADRŽAJ:
Tri prijatelja Tut, Braco i Hrvoje ljetne praznike provode u igri kod stare radničke barake. Jednog dana Hrvoje odlazi u Trnje nahraniti babkina psa i netragom
nestane. Hrvojec otac, Braco i Tut odu u potragu za Hrvojem, ali bez uspjeha. Braco i Tut respavali su u Hrvojevoj sobi, ako se on vrati. Ujutro je došao policajac koji ih je
ispitivao. Saznali su da je Hrvoje nestao u isto vrijeme kad se dogodila pljačka.
Njih dvoje otišli su u Trnje da istraže Hrvojev nestanak. Saznali su da je otišao sa dedekom Solarićem u bolnicu i onda je nestao. Otišli su u kuću gdje živi dedek Solarić gdje su našli crtež brkatog čovjeka , a straga je bio njihov tajni znak. Poslje toga otišli su u bolnicu gdje je bio dedek Solarić. Mladi doktor rekao je dječacima da im je ostavio poruku da odu u Trnje. Tamo su upoznali djevojčicu Bibu o kojoj je Hrvoje stalno govorio. Na trošnoj ogradi bakinog vrta našli su opet njihov znak. . Tut je nakon trčkanja po dvorištu naša kjuč od kuće. Na tavanu su našli madrac na kojem je Hrvoje spavao. Pomislili su da je Hrvoje vidio pljačku banke i da se sad skriva. Našli su crtež brkatog čovjeka, ali ovaj put bolje nacrtan i tetovažu zmije. Kasnije su vidjeli brkatog i u “fićeku” su započeli potjeru njim, ali su ga nakon nekog vremena izgubili. Kasnije su se vratili u Dugave. Tamo su svima ispričali svoju priču, ali oni im nisu vjerovali. Braco i Tut otišli su do barke gdje su vidjeli brkatog čovjeka sa crteža. nakon što je on otišao oni su otišli u policiju i gdje su sve rekli. Vratili su se u baraku i provalili u tajanstvenu prostoriju. Tamo su nasli novac. Ubrzo se pojavio Hrvoje, a onda je došao njihov susjed Cvik, sudionik pljačke. On je čekao brkatog. Kad se brkati pojavio on i Cvik su zavezali dječake. ali ubrzo je došla policija i uhvatili pljačkaše. Hrvoje, Tut i Braco su postali junaci.


Jonathan Swift
Guliverova Putovanja
Putovanje u Lilliput
Bilješka o piscu: Jonathan Swift, jedan od najvecih i najpoznatijih saticara svijeta, rodio se godine 1667. u Dublinu, glavnom gradu Irske, od siromašnih engleskih roditelja. Kada je napisao satiru “A tale of a Tub”(Prica o buretu), koja je govorila protiv svecenstva nigdje ga nisu htjeli primiti za biskupa. Bio je vrlo omiljen u engleskom društvu i svatko tko je bio pismen citao je njegova djela. Umro je 1745. god.
Vrsta djela: Putopisni pustolovni roman
Vrijeme radnje: Krajem XVII. st. (1699/1700. god. )
Mjesto radnje: Liliput i Blefuscu
Tema: Odnos covjeka i patuljka
Opisi: Nasukavanje u Lilliput - Dne 5. studenog, kad u onim krajevima pocinje ljeto, u gustoj magli opazi kormilar hrid na pedeset sežanja od broda; ali je vjetar bio tako jak da nas je natjerao ravno na nju, i brod nam se razbije. Nas šestorica spustimo camac i uspijemo nekako da se otisnemo od broda i od hridine.
Krajolik kod starog hrama - Kraj oko mene ucinio mi se samim vrtom, a ogradene njive, ponajviše po cetrdeset cetvornih stopa, nalikuju na same cvjetne lijehe. Te su njive izmiješane sa šumama od pol stanga, a najviše je drvece, koliko sam mogao rasuditi, visoko sedam stopa.
jedna njihova igra - Ima još jedna zabava, koja se prikazuje jedino pred carem i caricom i ministrom predsjednikom, u osobitim zgodama. Car polaže na stol tri tanka svilena konca, duga šest palaca; jedan je modar, drugi crven, treci zelen. Ti se konci odreduju za nagrade onima koje car izvoli odlikovati osobitim znakom svoje milost. Ceremonija se izvršava u svecanoj dvorani njegova velicanstva, gdje se kandidati moraju podvrci ispitu o svojoj vještini, koja je posve drugacija nego predašnja, i takva da ni izdaleka slicnu nisam vidio ni u kojoj drugoj zemlji u novom ili starom svijetu.
grad Mildendo - Tavanski prozori i kucna sljemena bijahu tako nacickani gledaocima te sam mislio da još nikad nisam vidio napucenije mjesto. Grad je prava cetvorina, jer svaka je strana zida duga pet stotina stopa. Dvije velike ceste što unakrst presijacaju grad i dijele ga na cetiri cetvrtine, široke su pet stopa. Ulicice i prolazi, u koje nisam mogao ulaziti, nego sam ih samo razgledao kako sam prolazio, široki su dvanaest do osamnaest palaca. U gradu se može smjestiti pet stotina tisuca duša; kuce imaju od tri do pet katova; tržišta i ducani obilno su opskrbljeni.
careva palaca - Vanjsko je dvorište cetvorina od cetrdeset stopa te obuhvaca dva druga dvorišta: u unutarnjem su dvorištu kraljevske odaje, koje sam jako želio da vidim, ali sam razabrao da je to vanredno teško; jer velike kapije iz jedne cetvorine u drugu samo su osamnaest palaca visoke i sedam palaca šitroke. No zgrade u vanjskom dvorištu u najmanju su ruku pet stopa visoke, pa ih ne bih mogao prekoraciti a da ih silno ne oštetim, premda su zidovi cvrsto gradeni od klesana kamena cetiri palaca debeli.
Karakterizacija: Gulliver - Gulliver dolazi iz jedne obitelji koja se nastanila u Londonu. Bio je treci od pet sinova. Sa cetrnaest godina išao je Cambridge, u Emanuel College. Izucavao je navigaciju, matematiku i druge znanosti koje su mu poslije trebale. Sreca ga je služila i u najgorim slucajeviman kao kada se spašavao nakon što je brod lupio o hridinu i razbio se, a on je rekao:“Što se zbilo s mojim drugovima u camcu, ne znam kazati; ali sudim da su svi zaglavili. Ja sam pak plivao nasrecu, a vjetar i struja gonili me naprijed. ” Spasio se, ali su ga zarobili patuljci Liliputanci. Dali su mu jesti i piti, a on je obecao da im nece ništa uciniti. “Priznaje, cesto ga je snalazila napast, dok su mu gore - dolje hodali po tijelu, da zgrabi prvu cterdesetoricu i tresne s njima o pod... ”, ali ga je pekla savjest jer je vrlo pošten i drži obecanja. Liliputanci su dobro postupali s njim i dali mu slobodu. Postavili su mu uvjete za slobodu, a on ih je “potpisao sve s velikim veseljem. ” Pošto je vrlo volio citati i uciti, a dobro je pamtio brzo je naucio Liliputanski. Njegovu dosjetljivost pokazao je kad je uspio ugasiti požar - mokracom. Vedra su bila premala da bi Liliputanci uspjeli ugasiti požar, a Gulliver se jednostavno - pomokrio. Njegova dobrota i poštenje nije dobro prošlo jer je kraljeva pohlepa rasla te je htio više. Pomagao je Liliputancima u ratovanju s Blefušcanima (ukrao im ratne brodove), a kralj je htio potpunu pobjedu na što Gulliver nije pristao jer je pravedan i ne želi se mješati u politicke probleme dvaju država. Nakon osudenja saznajemo da se cak i u njemu može pojaviti strah od malih ljudi, pa bježi u Blefuscu od kuda se vraca doma.
O djelu: Djelo je vrlo zanimljivo, ali ima po mojem zvani “Kraljevic i prosjak kompleks” - previše opisa. Da se pisac usredotocio na dogadaj djelo bi bilo zanimljivije. Isto tako želio bih reci da je u djelu mjestimice problem kao i u “Robinsonu Crusoeu” odnosno pisac spominje neke stvari pa kaže da ce o njima poslije govoriti i to dovodi u zbrku. Djelo mi se vrlo svidjelo.
Osnovna misao: Dobro se uvijek ne vraca dobrim





Ivan Goran Kovačić

Mrak na svijetlim stazama


PROTUMAČI NASLOV NOVELE: Naslov “Mrak na svijetlim stazama” označava život. To je metafora. Staza je cijeli život. Svijetlo na njoj označava sve dobro, a mrak sve loše(nepravdu). Pokazuje da nepravda pokušava nadvladati.

OBLIKOVANJE LIKA-UMJETNIČKI POSTUPCI: Pisac oblikuje likove uz pomoć kontrasta.

ZAŠTO: Želi nam pokazati 2 različita načina reagiranja na odbačenost. Jačica šafran je odbačen i povukao se u svoju tišinu te prihvatio tu nepravdu i stalno tepa svojim životinjama i biljkama. Franina Brdar, naprotiv, se buni i stalno koristi teške riječi (uvećanice), a iskaljuje bijes na drveću.


Jačica Šafran Franina Brdar
izgled Jačica Šafran bio je starac “malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade, sličio je grmičku koji se podigao iz čučnja i gegavo popošao. Ali grmičku koji je gdjegdje bjelkasto procvao.” Bio je “uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hlačnica, s velikom sjekirom pod golom, nabreklom miškom.” Rutavih prsa i kratke četinjaste kose prozvali su ga Oblačina jer je bio uvijek namrgođen.
zanimanje “Jačica Šafran čobanovao selu do starosti, bez drenovače u šaci, bez roga u ustima, bez riječi pogrdne.” Poslije je bio prestar i otišao je u brda i dobio kravicu Golubu o kojoj se brinuo. Ugljenar i drvosječa “čovjek koji se u mladosti zavlačio pod kirijaška kola, nakrcana drvom i dizao ih na orijaškim plećima”.

odnos prema selu Jačica Šafran ne želi ići u selo jer zna da će ga tamo svi ismijavati. Svećenik ga je jednom pozvao, ali je tada još rjeđe išao u selo. Franinu Brdara nisu prihvatili i izazivali su ga stalno. Od tada se više nije vraćao u selo nego je živio u šumi.
međusobni odnos Jačica Šafran se boji Franine Brdara. “Jačica bijaše sretan kada je susjed odlazio u šumu na obdanicu i vraćao se tek kasno u noć”. Franina Brdar je nakon 10 dana progovorio sa Jačicom, ali ništa prijazno nego ga je počeo vrijeđati: “O Jače, Jačino tom starom strvinom ti začepiše gubicu, tom kravetinom mlohavom...”
unutarnje osobine – govorom i postupcima Jačica Šafran je osjetljiv starac koji tepa biljkama i životinjama – “Što će batinica, što će šipčica voliću božjem, što će kravici krotkoj?” Nikad nije rekao prostu riječ. Dobar je prema svemu živom. Franina brdar je kao orah. izvana je tvrd, a iznutra ipak ima osjećajnosti. Od djetinjstva upotrebljava teške riječi “ženetina, kravetina...” Buni se zbog nepravednosti pa svoju ljutnju iskaljuje na drveću i Jačici.

SJEDINJENJE LIKOVA: “Franina Brdar vraćao se iz šume sa sjekirom o ramenu. Vidio je iz drvnika gdje prolaze kola s gospodom. Prepoznao je Golubu.
Sjede mrko na prag i počeka Jačicu.
Šepao je cestom kući, ranjen, slomljen. Ubijen.
Kad je stigao pred kuću, priđe mu Franina blizu i stavi ruku na pleće:
“Odveli su ti, Jače, kravicu... Odveli su ti kravicu...”
Onda se naglo okrene od njega i, mahnuvši visoko u nebo, zabije sjekiru do uške u cjepalo.”

STIL I JEZIK: Pri završetku su rečenice zbijene jer je pisac htio izraziti kako se Jačica dugo brinuo o toj kravici, a brzo su mu je ustali, uglavnom, ubrzanje radnje. Umanjenice označavaju osobine pojedinih likova. Tako raspoznajemo da je Jačica osjetljiviji čovjek, a Franina grublji. Pejzaž utječe na likove pogotovo Jačicu. Jačica se osjeća presretno i prelijepo u prirodi. Iskorištava svaki takav trenutak, a Franina se osjeća osvetnički u šumi (ruši drveće).

OSNOVNA MISAO: Pisac nam želi pokazati da svaki čovjek ima svoju osjetljivu i grubu stranu. Kod Jačice to nije izraženo, ali kod Franine kada u zadnjoj rečenici po prvi put u životu upotrijebi umanjenicu.



Voda

Ime pisca: Vladimir Nazor
Ponešto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Braču, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesničkim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i čovjeku radujući se ljepotama i vedrinama života, te vjerujući u moć i snagu slavenskog čovjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to životno uvjerenje potvrđuje djelima koja su nastala u antifašističkom ratu. To su
“Pjesme partizanke” i dnevnik “S partizanima”. Poznata su mu djela “Medvjed Brundo”(epski spjev), “Pastir Loda” (roman), “Veli Jože” (pripovjetke), te zbirke lirike ; “Slovenske legende” i “Hrvatski Kraljevci”. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, priče, igrokaze. Među pričama se ističu posebno “Bijeli jelen”, “Dupin”, “Min-Čan-Lin”, a igrokazi su mu “Crvenkapa”, “Pepeljuga” i “Pionir Grujo”.
Tema: Preživljavanje suše
Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer će nam se to vratiti
Likovi: Vlado, Košće, kapetan, Vladin otac, Vladina majka
Mjesto radnje: Velo selo
Vrijeme radnje: nekad davno
Sadržaj:
Više od tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi dočekivali lađu koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog školovanja. U selu su zbog žeđi umrle dvije mazge. Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lađa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iščekivali vodu , i žene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se začu zvižduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje životinje. Od kapetana su tražili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz lađeprema bunarima. U lađi je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi čekajući da voda poteće cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oživjele. Kada je Košće vidio vodu nožem je probio cijevi i počeo piti. Nije ga smetalo što su ga žene tukle i ogovarale. Kasnije neka žena uzme Košći nož iz ruke i učini isto što i on. Žene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima bušile cijevi i pile vodu. Većina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala teći i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrčali da tamo dočekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odlučio je da neće otići u grad na školovanje nego da će ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otići u grad na školovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji je i sam prošao, zato je nagovorio sina da ode u grad na školovanje kako bi mu život bio lakši i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu.



JAMES MATTHEW BARRIE


PETAR PAN

Nakladnik: Tiskara znanje DD

Ilustrator: Krešimir Zimarić

Mjesto i godina izdanja: Zagreb, 1997.



Jedne lijepe večeri u kući gospođe i gospodina Darling dogodilo se čudo. U sobi djece Wendi, Mihala i Johana došao je maleni dječak koji je bio odjeven u lišće. Zvao se je Petar Pan. Zamolio je Wendi da pođe s njime u Snokraj. Wendi mu je rekla da mora razmisliti i da dođe druge večeri. Petar Pan je došao druge večeri a Wendi je rekla da nije jako dobro razmislila i da ide pitati mamu i tatu. Petar Pan ju je zaustavio i reče joj, neću te pustiti. Wendi reče onda moram povesti i svoju braću sa sobom. On joj reče neka i njih povede. Ona je probudi svoju braću i objasni ih da idu s njome u Snokraj. Oni su pristali. Kad su se spremili na put prije polaska Petar Pan ih je začarao da mogu letjeti i da lakše mogu dođi do Snokraja. Zaboravio im je pokazati kako se zaustavlja. Kad dođu do Snokraja vidješe jako puno vila a vila koja ih je pratila zvala se Zvončica. U Snokraju Wendi je bila majka djeci koja nisu imala pravu majku. Wendi je djeci prije spavanja pričala razne priče. Bila im je kao prava majka, šivala im je odjeću itd. Kad su šetali Snokrajom vidjeli su gusare kako odvode Žutog Liljana. Žuti Liljan je kći poglavice. Vidjeli su kako Žutog Liljana odvode u duboku špilju. Peta Pan je odmah pomislio kako je spasiti. On je i spašava te vraća je kući. Razljućeni gusari jedne večeri otiđu do Petrove kuće. Pokucaše na vrata i zarobe Wendi i njenu braću. Odvedu ih na svoj brod. Wendi su htjeli odmah baciti u more spašava je Petar Pan. On oslobađa i braću te ih vraća kući. Došavši u kuću Wendi se sjeti svojih roditelja. Zamoli Petra Pana za čaroliju koja bi hi vratila u svoju zemlju kod roditelja. Petar ne pristaje na čaroliju, ali vila Zvončica nije voljela Wendi, te joj ona da čaroliju. Tako se Wendi vrati sa svojom braćom kući roditeljima. Wendi je odrasla a njen život počinje ovako: Wendi se je udala i imala je kćerku koja se zvala Jana. Petar Pan je dolazio svake godine u doba proljetnog čišćenja i odvodio njihove kćeri u Snokraj. One su mu bile majke i pričale priče o njemu samome. Wendi mu je bila prva majka. Petar Pan je tako ostao dječak koji nikada nije htio odrasti.




Kako ti se sviđalo djelo? Zašto?

Ovo mi se djelo sviđa zbog puno mašte, i raznih stvari koje ne postoje u mojem svijetu. Sviđa mi se i Petrovo letenje, sviđa mi se ilustriranje ove knjige. Još mi je bilo zanimljivo zemlja Sonkraj.


Naziv djela: Smogovci
Pisac: Hrvoje Hitrec
Bilješke o piscu:
Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen je u Zagrebu, 1943. godine. Diplomirao
je komparativnu književnost na Fakultetu u Zagrebu. Radio je za Radio-Zagreb i za Sportske novosti.
Najveći uspjeh je postigao romanom «Pustinjakov pupak». Nakon Smogovaca (1976) pojavljuju se Priča o Osmanu.
Bilješke tijekom čitanja:
Ne sviđa mi se što je Pero postao fantom (str:34). Kazna mu je bila primjerena (str:39) .Sviđa mi se Mazalov postupak isisavanja otrova (str:83).
Doživljaj djela:
Djelo mi se jako sviđa jer puno raznih i humorističnih događaja. Pogotovo mi se sviđa što je pisano na zagrebačkom slengu.

Najljepši ulomak:
A. Mazalo, u kojem se probudi stari duh Vragecovih, koji su se oduvijek vrlo samostalno snalazili u svakoj situaciji, izvadi svoj lovački nož, kresne upaljač i osmudi čelični vršak, pa odlučnom kretnjom okrene djevojku ne trbuh, podigne joj suknju, raspara gačiće i kratkim trzajem načini mali zarez, a onda zarije zube u ranu.
Odabrao sam ovaj ulomak zato što iz njega možemo vidjeti da je Mazalo snalažljiv i da će učiniti sve za svoju djevojku.

Tema djela:
Tema djela su razni događaji obitelji Vragec i Nosonjine obitelji.

Kratak sadržaj:
Jednog jutra Nosonja se probudio i probudio je svoga sina Dadu. Doručkovali su i krenuli u školu. Školska vrata su se zatvarala pet minuta do osam. Dado i još neki učenici su zakasnili, ali tu je bio Nosonja koji je spasio đake od kašnjenja. Dado je živio u Neboderu, a ispod Nebodera je bio Naselak. U Naselku je živjela obitelj Vragec. Bila je to mnogočlana obitelj. Mama im je radila u Njemačkoj, a tata im je umro. Glava obitelji je bio najstariji sin Dragec. Tu su još bili Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco i mala Maja. Pero je bio nogometaš. Čak je igrao za Dinamo. Zbog nekog duga je morao krasti torbice, ali ga je mali Buco razotkrio pa je za kaznu morao sam izgraditi cijelu kuću. Mazalo je išao u 8b razred. Rođen je sa slikarskim darom. Imao je djevojku po imenu Dunja. Njezin tata je bio policajac. Kad su bili na malom maturalcu Dunju je ugrizla zmija za stražnjicu. Mazalo je morao isisati sav otrov i to je uspješno obavio. Također je pomogao profesoru Fabijanu da osvoji srce jedne Engleskinje nacrtavši uvalu. Cobra je bio problematičan. Bio je ludi znanstvenik. Htio je poletjeti pa si je napravio krila i bacio se sa zgrade. U jednom trenu je letio, ali je ipak pao na rastegnutu mrežu koju je postavio Dragec. Jednom prilikom je čak završio u Beču. Htio je otići mami u posjet u Frankfurt. Prošvercao se u krivi autobus i završio u Beču. Nosonja je bio umjetnik. Njegov crtić «Čavao» se prikazivao na svjetskom festivalu filma. U prikazivanju je bilo poteškoća, ali je osvojio drugo mjesto. Kad su Vragecovi završili s gradnjom kuće i spremali su se useliti, netko im je pozvao građevinsku inspekciju jer nisu imali građevinsku dozvolu. Trebali su im rušiti novo izgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će učiniti, ali postojala je «rupa» u zakonu koja kaže da se kuća ne smije rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći, ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.

Tijek radnje:
Uvod: Pisac nas upoznaje s likovima
Početak radnje: Dado i Nosonja odlaze u ZOO vrt i Nosonja se kupa sa morskim lavovima
Zaplet: Pero počinje krasti torbice. Za kaznu mora napraviti cijelu kuću sam
Vrhunac radnje: Kuća je gotova i spremna za useljenje ali ih je netko prijavio građevinskoj inspekciji koja prijeti rušenjem kuće
Rasplet : Ekipa za rušenje dolazi ali kuću ne smiju rušiti jer u njoj živi Dragecova trudna žena Sonja
Završetak : Svi se Vrageci uključujući i novog člana useljavaju u novu kuću
Mjesto radnje: Mjesto radnje je Naselak, kvart u Zagrebu
«Preko puta škole je bio Naselak, a u Naselku sve kuće male…»
Vrijeme radnje: Vrijeme radnje je izgradnja sljemenskog tornja
«Vidio je da novi toranj na Sljemenu izvrsno napreduje»
Glavni likovi : Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja
Sporedni likovi : Maja, žandar, Papirus, mama Vragec
Sociološka karakterizacija:
Nosonja ima ženu i jednog sina Dadu. Iz srednjeg su staleža. Obrazovan je, a zanimanje mu je crtač crtića. Dobio je i nagradu za svoj rad.
Govorna karakterizacija:
Govorio je zagrebačkim slengom, a to zvuči jako smiješno.
Unutarnja karakterizacija :
Bio je jako dobra i humoristična osoba. Volio se hvaliti samim sobom
Vanjska karakterizacija :
Pristojno se oblačio. Na licu mu je dominirao veliki nos po kojemu je i dobio nadimak Nosonja.
Zaključak o liku :
Meni se Nosonja kao lik jako sviđa. Simpatičan je i duhovit.
Poanta:
U životu je najvažnija obitelj i uvijek moraš biti u dobrim odnosima s njom.



Veli Jože

Ime pisca: Vladimir Nazor
Tema: doživljaji diva Velog Jože
Osnovna misao: pohlepa nam može biti samo na štetu, a ne na korist
Likovi: Veli Jože, Ilija, Libert, Jurić, ovčar Ivan, Civetta itd.
Sadržaj:
U gradu Montovnu živo je jedan kmet koji je bio velik kao div. Bio je veoma snažan, ali je služio i pokoravao se gospodi, a pomogao je i radnicima. Orao je po polju, vukao najveće terete, tj. radio je najteže poslove. Taj div zvao se Jože. Jože je zanosno obavljao svoje dužnosti dok nije došao providur i odveo ga brodom u Mletke. Na moru ih je uvatila bura i lađa se potopila, ali Jože se spasio. U toj lađi bio je zatvoren Galeat Ilia. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Također je bio i rob. Prije smrti rekao je Joži da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude slobodan čovjek. Pošto je Joži bilo jako žao Ilije, odlućio je poslušati savijet. Nakon nekoliko dana Jože i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su jako lijepo živjeli. Jednom prilikom dok su kopali iskopali su gomilu zlata. Njihovi su im gospodari došli pomagat za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za svoje bivše sluge, a kući su se vraćali bogati. Došlo je vrijeme dijeljenja posijeda. Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvađali. Jože je bio najžalosniji, jer nije dobio sve ono što je zaslužio. Osvetio se ostalim divovima tako što je spalio kolibu žita. Divovi su bili ljuti pa su progonili Jožu. Joža je našao svoj zaklon kod Civette. Civetta je postao vođa kmetova pa je on razdjelio posjede. Joži je dao najbolju zemlju. Joža je ubio dva diva. Divovi su bili žalosni i nisu znali šta da rade. Pitali su Civettu za savijet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio što su bili nepravedni prema Joži. I Jože se vraćao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih riječi pa je odlućio da više ne bude kmet nego slobodan čovjek. Napustio je Civettu i Mautovena i više se nikad nije vratio.


Milovoj Matosec

Strah u Ulici Lipa

Tema:Zgode i nezgode djecaka iz Ulice Lipa i dokazano prijateljstvo s Mungosom Nevadom

Osnovna misao:dobrotom i prijateljstvom mozemo pridobiti i one koji nam nisu prijatelji

Kompozicija:
-Mungos dolazi u Ulicu Lipa
-prestarseni djecaci
-Mungos ucjenjuje Sapicu
-suprostavljanje djecaka Mungosu
-boravaku Alkibijadovu podrumu
-susret Mungosa i Tugoljuba I
-Veliki Tom dolazi u podrum
-Mungosova prica
-pomirenje djecaka i Mngosa

Mjesto radnje:Ulica Lipa, Alkibijadov podrum, Tomina kuca

Vrijeme radnje:ljeto

Glavni likovi:Mungos, Sapica, Latica, Cvrkutalo, Veselonozac, Praporac

Sporedni likovi:mama, djecaci iz druge ulice, prodavac, Tugoljub Prvi i Veliki Tom

Karakterizacija glavnih likova:
Mungos-grub, lukav, plasljiv, povjerljiv, lazljiv
Sapica-hrabar, odlucan, pametan, dobar prijatelj, uporan, strasljiv
Latica-prgava, tvrdoglava, dobra prijateljica, hrabra
Cvrkutalo-smjesan, pricalica, izdajica, lazljiv

Jezik i stil djela:jezik ovog djelaje jednostavan i lako razumljiv, a ton
je humoristican. Pisac je biao lijepe rijeei i mnoga stilskih izrazajnih
sredstava.

Kratak sadrzaj:Jednog dana u Ulicu Lipa dosao je Mungos Nevada i unjeo
strah u ulicu. Natjerao je druzinu da mu ispunjava sve zelje. Mungos je
boravio u Alkibijadovu podrumu. Druzina se odlucila suprostaviti Mungosu.
Mungos je jednog dana nasao Tugoljuba Prvog u podrumu. Malo kasnije Tugo-
ljubu se pogorsa zdravlje, a Mungos otrci po Velikog Toma koji je doktor
. Veliki Tom smjestio je Mungosa i Tugoljuba prvog u svoju kucu. Mungos
je Velikom Tomu ispricao kako je pobjegao od kuce zato sto je morao ici
na popravni iz fizike i matematike, pa je zato mislio da ga nitko ne
voli. Veliki Tom je pomirio druzinu i Mungosa


J. R. R. Tolkien

Gospodar prstenova
dio prvi - Prstenova družina

BILJEŠKA O PISCU:
Tolkien, John Ronald Reuel (1892-1973). Engleski pisac rođen u Južnoj Africi. Kao stručnjak za rane forme engleskog od 1945-1959. bio je profesor engleskog jezika na oksfordskom sveučilištu. U razdoblju prije drugog svjetskog rata bio je blizak prijatelj poznatih pisaca fantastike (Owen Barfield, C. S. Lewis, Charles Williams) koji su zajedno, izmjenjujući međusobno mišljenja, ideje i djela u radu, bili poznati kao grupa The Inklinkgs. Na njihovim redovnim sastancima Tolkienov zamišljeni svijet i njegova hinjena prošlost (feigned history kako je naziva sam Tolkien) dobili su svoj prvotni oblik.
Prva knjiga o Međuzemlju, Hobit (Hobbit, 1937. g. ) nastala je kao bajka koju je Tolkien napisao za svoju djecu i imala je trenutačan uspjeh kod publike i kod kritike, ali je 1951. g. doživjela bitne izmjene kako bi se tekst uskladio sa skorim objavljivanjem prvog dijela trilogije Gospodar prstenova (Fellowship of the Ring, 1954, Two Towers, 1954, i Return of the King, 1955). Sve četiri knjige doživjele su još jednu reviziju 1968. g.
No kao i kod većine obimnih i razrađenih opusa u književnosti, priča o Međuzemlju objavljena u ove četiri knjige bila je samo dio materijala koji je Tolkien napisao. Nakon njegove smrti objavljen je 1977. g. Simarillion, zbirka mitova i epova vilinskoga naroda, koju je Tolkien počeo pisati još prije Prvog svjetskog rata s namjerom da stvori originalnu englesku mitologiju. Knjigu je iz Tolkienovih mnogobrojnih nedovršenih radova i zabilješki uredio njegov sin Christopher Tolkien zajedno s Guyom Guvrielom Kayom. Christopher Tolkien nastavio je s radom na sređivanju očevih zapisa i do danas je objavio deset knjiga pod zajedničkim naslovom Povijest Međuzemlja.
Osim ovih pet knjiga Tolkien je objavio i nekoliko kratkih radova u obliku pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of Wooton Major (1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom Bombandil and Other Verses from the Red Book (1962). Tolkien je tokom svog života s dosta uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a najveći broj ilustracija napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam nacrtao i kolorirao za ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok je ostale kolorirao H. E. Riddett.
Utjecaj koji je J. R. R. Tolkien ostavio ne samo na svoje mnogobrojne čitatelje i na druge pisce u posljednjih pedeset godina, svrstava ga, nesumnjivo, među velikane svjetske književnosti dvadesetog stoljeća.

DNEVNIK ČITANJA:
Knjiga mi se jako svidjela jer je nastavak na “Hobita”, istog autora: Tolkiena. Knjiga ima puno zanimljivih i smiješnih događaja. Najsmješniji događaj mi je bio kada se Gimli posvađao sa Legolasem i drugim vilenjacima iz šume Lothlorien jer je on jedini morao nositi povez preko očiju. Strider(Aragorn) je odlučio da svima stave povez na oči uključujući i Legolasa. Legolas se nije lako s time pomirio jer je ipak on bio vilenjak. Najuzbudljiviji događaj mi je bio kada su Frodo, Aragorn, Merry, Sam i Pippin nabasali na Crne Jahače, a najzanimljiviji događaj mi je bio kada su iz Rivendella krenuli Frodo, Aragorn, Boromir, Gimli, Legolas, Sam, Merry, Gandalf i Pippin krenuli uništiti Prsten Vladar (kletva Isildurova). U knjizi ima više pjesama i stranica nego kod “Hobit”-a, ali i više zanimljivijih događaja. Kod knjige mi se jedino ne sviđa što se vatra u kojoj bi se trebao uništiti prsten piše velikim slovom i još kod nekih imenica. Knjiga ima tri djela (Prstenova družina, Dvije kule i Povratak kralja), a izdana je u Zagrebu 1997 godine. U knjizi je nekoliko autorovih ilustracija.

TEMA:
Uništenje Prstena vladara.

MJESTO RADNJE:
Međuzemlje

VRIJEME RADNJE:
Sva četiri godišnja doba

FABULA: - KNJIGA PRVA -
Na Bilbov i Frodov zajednički rođendan došlo je 144 ljudi, točno koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina. Na tu su proslavu bili pozvani čak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je priredio nezaboravni vatromet. Bilbo je odjednom nestao. Stvorio se u svojoj sobi, gdje ga je čekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on poslužio Prstenom. Taj Prsten je imao čarobnu moč: tko god ga je nataknuo postao je nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje zadnje putovanje, ali je po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten Frodu. Bilbo se tomu odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je ipak ostavio. Frodo je ušao u sobu čim je Bilbo otišao. Gandalf je objasnio Frodu kakvu moč ima taj prsten i da ga se pothitno mora uništiti. Bacio ga je u vatru na što se Frodo zgrozio, ali na njegovo čuđenje prstenu ništa nije bilo. Gandalf mu je rekao da ga se može uništiti jedino u vatri u kojoj je sakovan. Frodo je rekao da će krenuti na to putovanje na svoj pedeseti rođendan. Frodo je na svoj pedeseti rođendan prodao Vrećasti vijenac Sackville-Bagginsovima. Za suputnike je odabrao Sama i Pippina. Noć pred putovanje Frodo je čuo kako Čiča Gamgee razgovara sa nekom osobom. Sutradan se moralo krenuti na put, a Gandalfa još nije bilo. Trojica hobita su krenula usprkos tome na svoj put u Bucklebury. Na tom putu su im se dogodile nevolje. Frodo, Pippin i Sam naišli su na Crnog Jahača. Brzo su se sakrili pokraj puta. Jahač je njuškao oko sebe. Froda je iznenada obuzela želja da natakne Prsten na prst, iako mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u najvećoj opasnosti. Jahač je odjahao Cestom, a družini je laknulo. Tog dana družina je razgovarala da li je to isti Jahač koji je bio u Vrećastom vijencu. Odlučili su da ne idu više po Cesti jer je preopasno. U slijedećih nekoliko dana naišli su na skupinu vilenjaka kojoj je vođa bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi Crnih Jahača, ali im je on rekao da im ništa neće reči o njima, ako im Gandalf već nije rekao. Ubrzo su došli i u Bucklebury, na posjed starog Maggota. Frodo se sjetio, dok je još živio u Brandy Hallu, da je kod njega krao gljive. Maggot im je ispričao da je kod njega bio čudan svat, visoka osoba u crnom sa crnim konjem i da je tražila njega, Froda Bagginsa. Rekao im je da su mu se psi, Panđža, Derač i Vučina, na smrt preplašili. Na večer je farmer Maggot odvezao kolima Froda, Sama i Peregrina do skele, a usput im je ponio nešto za prigristi. Na pola puta su začuli topot konja. Pomislili su da su to možda Jahači, ali je to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i ostavio Frodu košaru. Kada je Frodo pogledao košaru osmjehuo se jer je osjetio je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su slijedeći dan krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridružio. Frodo nije htio ići Cestom jer bi se izložili velikoj opasnosti od Jahača, nego je odlučio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru šumu. Na tom putu im svašta dogodilo – od dobrog do lošeg. Jednom prilikom su zaspali ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario šumom. Frodo se digao da bi se otišao umiti u potoku, ali je bučnuo u vodu. Sam ga je izvukao iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gdje su spavali Merrya i Pipina više nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale vani, dok mu je tijelo bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi mogli zapaliti drveče, što su i učinili. Odmah zatim Merry je počeo vikati da zgase vatru. Frodo je odjednom počeo vikati na sav glas: U pomoć! . Ubrzo je zastao jer je netko počeo pjevati. Pjesma se činila besmislenom, ali kako im se taj glas približavao Frodo je čuo pjesmu kako zapravo ide. Uto dođe i Tom Bombadil, čovjek koji je pjevao tu pjesmu i spasi Merrya i Pippina od Vrbovog starca. Hobiti su zajedno sa Tomom otišli u njegovu kuću i upoznali Goldberry, djevojku o kojoj je pjesma govorila. U Tomovoj kući ostali su svega par dana. Tom ih je čas prije odlaska naučio pjesmu koju moraju pjevati ako zapadnu u bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali upotrijebiti samo jednom, i to kod Grobnog humlja. Ubrzo su došli u svratište Kod razigranog ponija. Tamo se Frodo predstavljao pod imenom Podgorski i upoznao Stridera koji je znao za njihov put. Te večeri su ih napali Jahači, ali nitko nije bio ozlijeđen. Sutradan su krenuli rano ujutro na put sa Striderom, koji im se u međuvremenu pridružio. Usput su kupili izgladnjelog ponija od Billa Papratovine. Sam mu je nadjenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim putem, prema Vjetrovrhu. Strider se ubrzo predomislio i krenuo Cestom. Nakon kračeg putovanja Cestom, skrenuli su sa puta i sišli u zaklon. Trećeg dana odlaska iz Breeja izaši su iz šume Chetwood, približavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva im je dobro naprdovalo putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali što su više odmicali kretanje im je postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih počele peckati. Frodo je na istočnom nebu ugledao neko svjetlo i upitao Stridera što je to. Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam. Predaleko je da bi se moglo razabrati. Nalik je na munju koja skače s vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su ugledali Vjetrovrh. Na zapadnoj strani Vjetrovrha našli su uvalu. Na tom mjestu su ostavili Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli dalje. Kada su došli na vrh naišli su na širok prsten od prastarog kamenog zida. Na vrhu su našli na kamen koji je bio ravniji od ostalih i činilo se da je izmakao vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je mislio da stoje umjesto G3 i da znače da je Gandalf bio na tom mjestu trećeg listopada, prije tri dana. Strider je zaključio da je na tom mjestu došlo do bitke i da je tu bilo ono svjetlo koje su vidjeli na istoku prije tri dana. Merry je nešto ugledao i obavijestio Stridera o tome, a Strider se bacio na zemlju i povukao Froda za sobom, a ni Merry nije bio blesav, te se i sam bacio na pod. Svi su se bojali najgoreg, što je Strider i potvrdio. Družina je otišla u šumu i naložila vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko spodoba koje su krenule na njih. Froda je odjednom obuzela želja da natakne Prsten, što je i učinio. Frodo je mogao gledati Prstenove utvare kakve zapravo jesu, a one njega isto. Odjednom su krenule na njega, a Frodo isuče mač i usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno
zada neprijatelju jak udarac. Noć se prolomi od prodorna krika, a Frodo osjeti da ga je neka oštrica, poput strijele ubola u lijevo rame. Mač se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i čvrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvjestio, vidio je da je ležao uz vatru koja je još jače gorjela. Sam je Frodu ispričao što se dogodilo. Uto je došao i Strider. Kad je Strider čuo što mu Frodo ima reči, udaljio se i pozvao Sama. Ispričao mu je sve što mu je imao reči i rekao da će učiniti sve što može da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli na jug, a to je značilo da moraju ići Cestom. Frodo nije mogao hodati, pa su ga posjeli na ponija. Prije nego što je prošao prvi dan marša, Frodovi bolovi su se pojačali. Na kraju petog dana tlo se počelo uzdizati. U daljini se nazirala još jedna rijeka u kamenitoj dolini napol obavijenoj izmaglicom. Došli su do rijeke Mitheithel, a na njoj je bio Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je značilo da ponovo moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali neprijatelja, ali je Strider našao blijedozelen dragulj zvan beril, vilin-kamen. To im je ulilo nadu. Prešli su preko mosta. Pippin je ubrzo našao stazu kojom su nastavili put. Naišli su na trolovsku jazbinu te oprezno krenuli dalje. Produžili su stazom i naišli na tri velika okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali patuljci i Bilbo, koji su se svađali kako će ih spremit za jelo. Popodne sunastavili putem kojim su vjerojatno išli Bilbo, Gandalf i patuljci. Ubrzo su naišli na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kući. Ubrzo su naišli na Jahače. Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne konju nešto na vilin-jeziku i konj pojuri brže od neprijateljevih. Konj zastane pred vodom, a Jahači počnu vikati Frodu. Prsten! Prsten! Iznenada rijeka podivlja, a neprijatelji i njihovi konji se utope.

- KNJIGA DRUGA -
Kad se Frodo probudio, vidio je da leži u krevetu, u Elrondovoj kući. Frodo upita strop na sav glas gdje je i koliko je sati. Nečiji mu glas odgovori da je u Elrondovoj kući i da je deset sati prije podne. To je bio Gandalfov glas. Gandalf mu kaže da je sva družina zdrava i čitava. Sutradan se Frodo rano probudio. Morali su odabrati tko će sve ići na put. To su bili hobiti, Dunadan(Aragorn ili Strider), Boromir, Gandalf, Gimli(sin Gloinov) i Legolas. Družina je krenula u prosincu na put, ali je prije toga putovanja Bilbo darovao Frodu vilenjački bodež i košulju od mithrila, koju mu je darovao Thorin. Nisu ponijeli puno prtljage na put. Jednom zgodom nisu mogli proći vrh Caradhras te su morali ići rudnicima Morije. U njima su pronašli knjigu u koju su Balin, Ori i Nori zapisivali događaje. U knjizi su naišli na puno čudnih zapisa. Odjednom su ih napali orci i trolovi. Froda je pogodilo koplje, ali mu ništa nije bilo zato jer je nosio pancirnu košulju od mithrila. Samo se Gandalf nije živ izvukao iz rudnika Morije. Poginuo je u borbi protiv propasti Durinove - Balrogom. Kada je Dunadan pregledavao Froda, vidio je da ima pancirnu košulju od mithrila i da ga zato koplje nije proburazilo. Ubrzo su došli u šumu Lothlorien. Vilenjaci su svima morali staviti povez na oči, uključujući i Legolasa, jer se Gimli protivio da jedini ima povez na očima. Došli su do gospodara i gospodarice Lothloriena koji su ih jako dobro ugostili. Galadriel, gospodarica Lothloriena, je pokazala Frodu i Samu svoje zrcalo u kojem su mogli vidjeti što će se sve događati. Samo je Frodu pokazala Prsten. Jedan od tri koja su bila sakrivena od Saurona. Družina je opet morala krenuti na put, ali su im gospodar Celeborn i gospodarica Galadriel dali čamce i zalihe za put. Prvog dana putovanja čamcima opazili su Goluma. Uspješno su ga potjerali. Utaborili su se kod Kresokama. Tamo je Boromir pokušao oduzeti Prsten Frodu. Zbog toga je Frodo zajedno sa Samom uzeo jedan čamac, a da nikom nije rekao, jer nije htio žrtvovati prijatelje.


DIJELOVI FABULE:

UVOD:
Frodo, Sam i Pippin kreću na put.

ZAPLET:
Tri hobita nalijeću na Crne Jahače.

VRHUNAC:
Gandalfova smrt u rudnicima Morije.

RASPLET:
Frodo i Sam bježe od ostatka družine.

LIKOVI:
Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas, Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahači

OPIS LIKOVA:
LIK CITAT FIZIČKA SOCIOLOŠKA ETIČKO - PSIHOLOŠKA
Hobiti “… mali ljudi, otprilike upola naše visine, manji su i od bradatih patuljaka. Hobiti nemaju brade. ” “… na tabanima izrastu prirodni potplati i gusta topla smeđa dlaka kakva im raste i na glavi (kovrčava) …”1 str. 7-8 niski, kovrčave kose, dlake među nožnim prstima, dugi smeđi prsti hobiti pouzdani, povjerljivi
Aragorn “To vam je jedan od onih lutalica – mi ih zovemo graničari. ” “… on zabaci kukuljicu i otkrije razbarušenu glavu tamne kose prošarane sjedinama, i dva oštra siva oka na blijedu i ozbiljnu licu. ” str. 189 visok, tamne kose prošarane sjedinama, razbarušene glave, dva oštra siva oka na blijedu i ozbiljnu licu kraljevskog soja odan prijatelj
Boromir “… visok čovjek lijepa i plemenita lica, crne kose i sivih očiju, ponosita i stroga pogleda. ” str. 286 visok, jak, lijepa i plemenita lica, crne kose i sivih očiju, ponosita i stroga pogleda. ” kraljevskog soja odan, pohlepan
Gandalf “… stari lutajući opsjenar Gandalf…” str. 35 visok, sijede kose i brade, star čarobnjak požrtvovan
Gimli “… jedan mlađi patuljak: njegov sin Gimli. ” str. 286 nizak, mlad patuljak ratoboran
Legolas “… strani vilenjak odjeven u zeleno i smeđe, Legolas…” str. 286 duge kose, visok vilenjak odan prijatelj
1 – citati uzeti iz knjige Hobit

POUKA:
Koliko god da je zlo jako, dobro će ga nadvladati.



Hrvoje Hitrec

Eko Eko


O piscu: H. Hitrec, suvremeni hrvatski pisac rođen je u Zagrebu krajem prve polovice dvadesetog stoljeća. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Najveći uspjeh postigao je Hitrecov roman: Pustinjski pupak.

Likovi: Eko Eko, Vesna, blizanci…

Vrijeme radnje: ljeto
Mjesto radnje: jaruga, planet Zmaz

Opis likova:

Eko Eko: On je neobičan čovječuljak s planeta Bon. Eko Eko je možda metar visok. Snježnobijelo svjetlucavo odijelo pripijalo mu se uz malo, čvrsto tijelo. On je dobroćudno biće. Došao je na Zemlju da pomogne ljudima da se riješe otpada. Pametan je i spretan.

Vesna: Vesna je djevojčica koja živi s majkom i braćom u jaruzi. Druži se s blizancima iz susjedstva. Vesna je zaigrana i vesela djevojčica. Uvijek se šali na tuđi račun. Lukavo i radoznalo pomaže Eku Eku.

Sadržaj:

U jaruzi na Hrčkovom brdu živi djevojčica Vesna i njezini susjedi. U mirnoj jaruzi jednog podneva, život remeti pojava neobičnog čovječuljka Eka Eka. Eko je došao s namjerom da očisti Zemlju od otpada. Kad mu je ponestalo energije Vesna mu je pomogla obnoviti je. Eko Vesna i blizanci su se izvrsno sprijateljili. U priči se spominje planet Zmaz. Na njemu je zarobljena Ekova sestra Eka Eka. Vesna, Eko i blizanci krenuli su na planet Zmaz. Tamo se susreću s kraljem smeća i gomilom otpadaka. Kralja i vojsku trebalo je porazit da bi mogli oslobodit Ekovu sestru. Porazili su ih uz pomoć dobroćudnih bića s planeta Zmaz. Oslobodili su Eku i vratili djecu na Zemlju. Zemlja je očišćena, a Eko se sa sestrom vratio na planet Bon.



Iz velegradskog podzemlja

Ime pisca:Vjenceslav Novak
Ponešto o piscu: Vjenceslav Novak rođen je 1859.god. u Senju. Gimnaziju je pohađao u Senju i Gospiću. U učiteljsku školu je išao u Uagrebu. Kasnije je nastavio muzičke studije u Pragu. Službovao je kao profesof muzike na učiteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađle mali svijet seljačke sirotinje , siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosječanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka. Romani su mu : “Pod Nehajem”m “Poslijednji Stipančić”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorčić”. Važnije pripovjetke su mu: “Podgorske pripovjetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905.g. u Zagrebu.
Tema: Težina života u siromašnoj obitelji
Osnovna misao: Neke loše navike mogu nam promjeniti život
Likovi: Mika, Jankić, Lucija, Evica
Sadržaj:
Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je čovjek sjedio nepomično na klupi na Iličkom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par puta pao potrbuške i nije se mogao dići pa je trebao pomoć stražara da bi otišao kući. Zamišljeno gledajući, Mika se sjetio onog što je doživio zbog pijanstva. Mika i Jankić su ispilili i nacijepali jednom čovjeku drva i dobili za to 5 kruna. Odmah su otišli u gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri, četiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli poći kući , ali Jankić je još želio piti. No kada su ispili još pola litre, ali ni to nije bilo dovoljno pa su pili i pili… U razgovoru uz piće Mika je hvalio svoju djevojčicu Evicu. Na poziv stražara krčma se ispraznila, a Mika i Jankić su pošli kući. Mika je putem razmišljao što će li mu žena reći. Dali će ga psovati ?! Skupio je hrabrosti i ušao u kuću. Kako je zamislio tako je i bilo. Žena ga je psovala, a on onako pijan uhvatio Evicu i pretuče je. Žena istrgne Evicu iz ruku pijanog muža, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, žena mu je rekla da je pretukao Evicu. Mika bez ženinog saznanja ode u Evičinu sobu. Evici je iz usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje i počeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkišima. Sutradan je Mika otišao na posao i nije se želio vratiti kući i čuti što je Evici rekao liječnik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici vrlo loše. Kada se smračilo, žena je krenula tražiti Miku. Vidjela ga je kako šeće te je otišla do njega i tužno mu izjavila : “Preminula je”. Mika je stajao nepomično. Žena ga je pozivala u kuću uvjeravajući ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativši se kući nije više bilo isto. Nije bilo djevojčice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.



Miguel de Cervantes Saavedra:
Don Quijote
Izdavač Mladost, Zagreb, 1975
Osnovni podaci o piscu:
Cervantes je rođen1574. godine, a umro je 1616. godine. Bio je najve}i {panjolski pripovjeda~, i jedan od ve}ih i va`nijih svijetskih pisaca. Poslije {kolovanja u Madridu prikljui~io se vojsci i u njoj do`ivio mnoge neugodnosti. Na njegov opus najvi{e se odrazilo petogodi{e zarobljeni{tvo kod Maura.Kao knji`evnik nije mnogo zara|ivao, a njegova pla}a ga je jedva izdvajala od sirotinje, pa je i umro u bijedi. Pisao je ve}inom drame i komedije, a najve}e i najpoznatije, te najcjenjenije njegovo djelo je: “Bistri vitez don Quijote od Maudije.”
Likovi:
Don Quijote je seoski plemi} sanjar, zalu|en vite{kim romanima o vitezima lutalicama. On kre}e na umi{ljeni zadatak da opere svijet od grijeha. Svojim zalu|enim i smu{enim umom dovodi u opasnost sebe i svoju okolinu (Sancho Panzu), tj. vrlo ~esto dobije batine. takvim pona{anjem lik pridonosu tragikomi~nosti romana koji je po samoj ideji dovoljno satiri~an i komi~an.

Sancho Panza je su{ta suprotnost svog gospodara. On je zaravi realista s stvarnim i krutim pogledom na svijet, te zna i mnogih primjera, da treba nestati bez razmi{ljanja kad don Quijote ugledam divove, ~arobnjake ili lijepe gospe.

Zaklju~ak o likovima:
Don qQuijote i Sancho Panza su dva dijametralno suprotna lik, te bi se trebali odbijati, barem u pravom svijetu. Ali za~udo njih dvojica su na{li neke zajedni~ke interese i privla~e se mo`da ~ak i vi{e nego {Pto bi se privla~ila dva kompatibilna lika. Spoj sanjara o realista daje neponovljivo djelo, koje se odr`alo ~ak 400 godina kao ~vrsti primjer svoj sili suvremenih i manje suvremenih romana i novela.
Tragikomika u djelu:
Glavni tragikomi~ni faktori djela su don Quijote i Sancho pPanza. Prvi zbog svoje zalu|enosti , a drugi zbog toga {to vjermno slijedi prvog i s njim upada u najrazli~itije besmislene kvage. Sekundarni faktor je sama fabula koja je pomalo satiri~no pisana.
Epizoda s vjetrenja~ama:
Glupost kakva don Qijoteu upravo pristaje i daju mu dubinu.
Suvremeni don Quijote:
To je svaki drugi {izofrenik i svaki krivi~ni pravnik.
Mjesto radnje:
[panjolska
Vrijeme radnje:
Oko 15. st.



J. K. Rowling

Harry Potter i zatočenik Azkabana


Tema: Pustolovine kroz školovanje mladog čarobnjaka

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se većinom odvija u školi Hogwarts i okolici. Ostatak radnje se odvija u kući Durleyevih i okolici. Manji dijelovi radnje se odvijaju u Hagridovoj kolibi, Čarobnjačkom gradu… Vrijeme radnje je današnjica.

Zabilješke tijekom čitanja (najuzbudljiviju ulomak): «Mislio sam ja da ćeš doći u pomoć prijatelju», reče podmuklim glasom Black. Glas mu je zvučao kao da se već odavno odučio govoriti. «I tvoj bi otac isto za mene učinio. Hrabro je od tebe što nisi otrčao po profesore da ti pomognu. Zahvalan sam ti. . . ovako će sve biti mnogo jednostavnije. »
Ovo mi je najnapetiji ulomak jer nisam znao što je Black isplanirao. To je trebalo biti nešto neznam što. Kasnije sam se malo razočarao.

Kratak sadžaj: Ferje se bližilo kraju. Harry je opet bio cijelo ljeto maltretiran. Pred sam kraj praznika pobjegao je od Dustreleyevih. Unajmio si je sobu u čarobnjačkom gradu. Kupio je sve potrebštine za školu i sreo Rona i Hermoniju. U novinama je svaki dan pisalo da je Sirus Black, najveći zločinac, pobjegao iz zatvora. Harry, Ron i Hermonija prvog rujna sjeli su u Hogwarts Expres i otišli u Hogwarts. Tu su se opet malo zabavljali izvodeći svoje vragolije. Harry je i dalje trenirao metlboy. Hagrid je postao profesor Skrbi za magičnia stvorenja. Na prvom satu pokazivao im je kako se odnosi prema hipogrifima. Malofoy je uvrijedio hipogifa pa ga je ovaj ugrizao. Kasnije je nevino stvorenje ostalo bez glave. U školi su se počele događati neobične stvari, pa su svi naslutili da je u školi Black. On je navodno tražio Harrya da ga ubje. On je izdao Harryeve roditelje Vodelmortu. Harry je svima obećao da će se paziti. Pred kraj školske godine Harry, Ron i Hermonija pronašli su Blacka. Black im je ispričao da je u Hogwartsu samo zato da ubije Ronovog štakora Šugonju. Najme, Ronov štakor je bio preobraženi Peter Pwettigev. Prije dvanaest godina Black je «ubio» (a zapravo nije) Pertera i zato bio u zatvoru. Sad je pobjegao iz zatvora i odlučio ubiti osobu zbog čijeg je umorstva bio u zatvoru. Zato je on došao u Hogwarts. Harryu je rekao da on nije izdao njegove roditlje i da mu je on krsni kum. On mu je isto tako potpisao odobrenje za posjet obližnjem selu. Black je za uzvrat Ronu, što mu je ubio štakora, poklonio sovu. Black je sada u bijegu i stalno se dopisuje s Harryem.

Opis lika: Harry Poter je djačak srednje visine, mršav, raščupane kose i nosi naočale. Harry u većini slučajeva dobro prosuđuje što treba činiti, ali mu u tome često pomažu i ispravljaju ga Ron i Hermonija. Harry jako dobro trpi maltretiranje Dusleyevih i njihov neljudski odnos prema njemu. Mislim da Harry previše stavlja svoj život na kocku. Harry je prilično bogat. Roditelji, koji su žrtvovali svoje živote da ga spase, ostavlili su mu cijelo bogatstvo. Hagrid se pobrinuo da to bogatstvo dođe do Harrya.


Dojam: Ovo su stvarno trenutno najbolje knjige za mlade. Ideja je genijalna, a izvedba originalna. Knjige o Harryu su mi istinski najzanimljivije koje sam do sada pročitao. Nekako mi se još najbolja čini prva knjiga. Unatoč tome, jedva čekam da izađu i ostali dijelovi Harry Pottera pa da i njih pročitam.



Homer: Ilijada
(ulomci)
Izdavač: Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1987
Osnovni podaci o autoru:
Homer je bio slijepi Grčki pjesnik. Najvjerojatnije je živio u 12.st.pr.K. u Smirni. Vrlo je vjerojatno da je napisao dva najveća antička epa: Ilijadu i Odiseju, iako mnogi osporavaju mogućnost da je on autor tih djela. Iako veliki pjesnik, radio je kao dvorski pjevač ili pripovjedač. Novija istraživanja upućuju na to je da je živio u 9.st.pr.K i bio zemljoradnik.
Najosnovnije crte sadržaja:
1. pjevanje
Radnja započinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju, njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. U ahejski tabor dolazi Hriso, koji želi otkupiti kćer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Agamemnon odbija ponudu, a Hriso, svećenik Apolonov, moli Apolona za pomoć. Apolon na Ahejce pošalje kugu. Desetog dana epidemije Ahejci vjećaju i vrač Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kćer Hrisovu. Agamemnon nevoljko pristaje, ali traži dar za taj postupak. Nitko mu ga ne želi dati, a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat, a njegova majka, božica Tetida, moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem.
Citat: “Ako, Zeuse o oče, med besmrtnicima tebi
Djelom il’ besjedom kojom ugodih, izvrši mi želju:
Mojega sina počasti, od ostalih koji je ljudi
Najkraćeg v’jeka, a sada junacima kralj Agamemnon
Pogrdi njega, jer uze mu dar i ima ga sada.
Nego oti|i i gledaj, da Hera ne opazi tebe,
Dotle Trojancima snagu udjeljuj, dokle Ahejci
Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega.”
Zeus joj ispuni želju, ali se Hera zbog toga počne s njim prepirati. Dolazi Hefest i razveseljava ih.
16. pjevanje
U 15. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. Da bi to spriječio Patroklo moli Ahileja da mu da oružje i vojnike, kako bi potukao Trojance.
Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu
Meni deder pridruži, da svane Danajskom rodu.
Svoje mi oružje na pleći daj, da se njime oružam,
Ne bi l’ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’
Prestali, ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini”
Ahilej mu da oružje, ali ga upozori da na kreće u napad nego samo obrani brodove i tabor. Kada su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se uplašili, te razbježali. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona, a onda zanemari Ahilejev savjet i krene na Troju. Uto do|e Hektor i ubije Patrokla.
18. pjevanje
Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da ne kreće u boj bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. pjevanju, a uzeo ga je Hektor u 17. pjevanju), jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje.
Citat: “ Stog ti pred koljena padam, kratkovječnom mojemu sinu
Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit,
Nazuvke prekrasne ktom, što ih kopče spušaju kruto,
I još oklop, jer onaj, što imaše, izgubi vjerni
Ubiti drug mu, a on na zemlji žalostan leži.”
Hefest pristaje i počinje kovati novo oružje. Te noći Trojanci još jednom pokušavaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci uplašeni bježe, pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noć i Trojanci vjećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noći svi vrate u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni savjet, već su ostali vani.
24. pjevanje
U 22. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači.
Osnovni motiv:
Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na Agamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla. Postoji još par motiva ljubavi (npr. Ahilejeva ljubav prema Briseidi, Patroklu) , ali oni nisu toliko bitni, jer samo stvaraju dva glavna motiva, koji su pravi pokretači radnje. Početni motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. pjevanja, ali onda kao da nestaje, a pojavljuje se novi motiv - srdžba na Herakla, koji potpuno prekida prvi motiv. Na kraju i taj motiv nestaje.
Karakterizacija likova:
Ahilej je bio najveći grčki junak i kao takav je trebao biti savršen. Ipak, kao i obično u grčkoj mitologiji, gdje ni bogovi nisu bili savršeni, Ahilej je imao svoje mane. Bio je pošten i vrijedan, no njegove srdžbe nisu bile potpuno opravdane. Kada se ljutio na Agamemnona, nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo do druge srdžbe), već se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. U drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv, jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo čekao da mu ovaj padne pod noge, nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Drugim riječima, da nije bilo njegovog mučkog ponosa puno manje bi ljudi umrlo, a njegov prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti).Zeus je u Grka vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca, ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali sputan svojim poloajem ne može doći do punog izražaja.
Apolon je mladi Bog sunca, svjetlosti i proroštva. Veliki je prijatelj i pomagač Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja.
Atena je Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije, no u većini situacija ipak postupa ispravno
.Hefest je bio Bog vatre i kovačkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umješali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko izmirivši Zeusa i Heru.
Hera je Zeusova žena, zaštitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom.
Tetida je Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada daje prednost majčinskoj ljubavi.
Agamemnon je bio kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Svojom škrtošću je izazvao bijes boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu. Poslije u 18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon uvidio što je učinio.
Hektor je bio trojanski junak. Bio je prilično svojeglav što ga je na kraju koštalo glave), ali se barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao - domovinu.
Patroklo je bio Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi. Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. pjevanju, gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj.
Prijam je bio kralj Troje. Njegova ljubav i dobrota se najviše ističu u 24. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo.
Stilska sredstva:
Poredbe, stalni pridjevi, epiteti
Jezik i stih:
Jezik je potpuno arhaičan s puno, vrlo čudnih i krajnje nepoznatih riječi, a razlog je vrijeme nastanka epa i izvornik koji je pisan staro-grčkim jezikom. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara.
Mjesto i vrijeme u djelu:Okolica grada Troje oko 12.st.pr.K.
Doživljaj Ilijade:
Kao praktičnog čovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna djela, ne mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. čak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep većinom se temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje čak i klanje), a iako je to nažalost stvarnost, nisam siguran da me to uzbuđuje. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje prilično su dosadni i vrlo razvučeni. S druge strane nije sve baš tako crno, jer ipak se pojavljuje i tračak ljubavi, a to se najjasnije očituje u 24. pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje Prijama. Isto tako postoji i majčinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu. Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom, koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumačio, pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela.



Stjepan Tomaš

Dobar dan, tata

Bilješke o piscu: STJEPAN TOMAŠ rođen je 1947. u Novoj Bukovici, kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Šivi i radi u Osijeku. Za djecu je objavio romane Moljac i noćni čuvar, Dobar dan, tata i Halo, ovdje komandosi. Moj tata spava s anđelima su ratni dnevnički zapisi. Znatno dopunjeni, kasnije su objevljeni pod naslovom Mali ratni dnevnik, a prevedeni su i na talijanski jezik. Za odrasle je napisao četiri zbirke pripovijedaka: Sveti bunar, Tko kuca, otvorit će mu se, Smrtna ura i Anđeli na vrhu igle te romane: Građani u prvom koljenu, Taninska četvrt, Život u provinciji, Zlatousti i Srpski bog Mars. Za knjigu Dobar dan, tata dobio je nagradu Grigor Vitez 1987. godine.

Fabula: Dragutin je dugo smatrao da mu je Elvira prava majka, no otkrio je da ona to nije, nego da ga je ona usvojila. Uskoro mu se neki stranac predstavio kao njegov djed. Rekao mu je da živi u Stipanovcu, da mu otac živi u Osijeku, a mama u Njemačkoj. Kasnije je Dragutin pričao s očevim prijateljima i doznao da je on vlasnik bifea “Papagaj”. Jednoga dana Dragutin je otputovao u Osijek posjetiti oca, ali njega nije bilo jer je otišao u Zagreb. Kad se namjeravao vretiti kući, zaustavio ga je automobil u kojem je bio njegov djed koji ga je odveo u Stipanovac. Kada su stigli, Dragutina je dočekao ugledao novi bicikl. Pružila mu se prilika da posjeti oca kad je Elvira otišla u Mađarsku. Došao je u njegov bife i tada ga prvi put vidio. Sve su saznali dok su razgovarali. Baka mu je uskoro dala pismo koje je pisala njegova majka. Pisalo je da ga želi vidjeti u Splitu kad dođe na ljetovanje. Tamo je došla sa svojim zaručnikom kome je Dragutina predstavila kao sina svoje sestre. Dragutin se zbog toga jako razočarao u majci i napokon se vratio Elviri.



Kompozicija:

Uvod: Dragutin saznaje da nije Elvirin sin

Zaplet: uskoro upoznaje djeda i baku, odlazi u Osijek vidjeti oca, ali njega nema

Vrhunac: ponovno odlazi u Osijek i upoznaje oca

Rasplet: bliži se ljeto, Dragutin ješ jednom odlazi k ocu, ide s mamom na ljetovanje

Završetak: razočaran u majci, vraća se Elviri

Mjesta radnje: Mederovac, Stipanovac, Osijek, Split

citati: 'Vratio sam se u Mederovac. . . '
'Odlučio sam posjetiti djeda u Stipanovcu. '
'S autobusa sam sišao u Osijeku. . . '
'Stajao sam u baru hotela Marjan u Splitu. '

Vrijeme radnje: moderno - radnja se može dogoditi u svako doba

Tema: otkrivanje pravih roditelja

Ideja: majka je ona koja djetetu pruža dom, ljubav, toplinu i brine se o njemu

Motivi: roditelji, pomajka, ljubav. . .

Glavni lik: Dragutin
OSOBINE CITATI
razočaran "Činilo mi se kao da više nisam kod kuće nego u gostima. "
iznenađen "Ljudi moji, bio sam sluđen!"
znatiželjan "Pitao sam sekako izgleda i jesam li mu nalik. Kako živi?"
osjeća krivnju "Ispunjavao me snažan osjećaj krivnje. "
poštuje pomajku "- Ne bih im dopustio da te vrijeđaju. "
zaljubljen "Ljudi moji, u trinaestoj godini ja sam se prvi put zaljubio!"
nesretan "Becsiljno sam hodao Mederovcem osjećajući se vrlo nesretnim. "
ravnodušan prema baki "Bio sam ravnodušan prema njoj. "
strpljiv "Strpljivo sam slušao. "
uzbuđen "Disao sam duboko pokušavajući odagnati uzbuđenje. "
ravnnodušan "Bio je to osjećaj još nedoživljene ravnodušnosti. "

Sporedni likovi: Elvira, djed, baka, mama, tata, Pajo. . .


Jezik i stil: knjiga je napisana na hrvatskom književnom jeziku - štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. U njoj ima i nekih žargona i njemačkih riječi U knjizi se pisac služi epitetima, usporedbom, metaforom. . .



Mato Lovrak

Družba Pere Kvržice


Bilješka o piscu: Mato Lovrak rođen je 8 ožujka 1899.g. u Velikom Građevcu kod Bjelovara. Književničkim radom se bavio 50.godina. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Dramatizirani su, a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri , u školi, u obitelji, u rtazličitim akcijama i pustolovinama, Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974.g. u Zagrebu.
Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima.
Osnovna misao: Zajedničkim radom i trudom se može sve ostvariti.
Vrijeme radnje: Lipanj
Mjesto radnje: Selo
Likovi: Pero, Šilo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, učitelj
Sadržaj:

Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je temperaturu. Sječao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo, Šilo, Budala, Divljak i Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na treešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da će mlin biti njihov, a o detaljima će se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvržica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zapušten i pun granja. Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina.
Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Htjeli su ga očistiti da bih imali pitku vodu. Prvi je u bunar išao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar.
Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. Do perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak.
Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. Napravili su mostić, očistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao. S njim je otišao i Budala. Dječaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu, ali je on ipak sve ispričao djevojčicama, Mariji i Danici. One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojčice su znale čistiti, crtati i uređivati vrt. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Čuli su da se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnj dan škole. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Znali su da je to učinio Divljak. Družba nije odustala, svu su štetu popravili i očistili su mlin. Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole diječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a među njima je bio i načelnik općine. Bili su tu i tamburaši. Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.



J. K. Rowling

Harry Potter i odaja tajni
Harry Potter and the Chamber of Secrets



Tema: Pustolovine kroz školovanje mladog čarobnjaka

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se većinom odvija u školi Hogwarts i okolici. Ostatak radnje se odvija u kući Durleyevih i okolici. Manji dijelovi radnje se odvijaju u Hagridovoj kolibi, Čarobnjačkom gradu… Vrijeme radnje je današnjica.

Zabilješke tijekom čitanja (najuzbudljiviji ulomak): Moj najuzbudljiviji ulomak je predugačak pa ću ga prepričati.
Hermonija je bila okamenjena u bolničkom krilu. Netko ju je okamenio. Harry je istraživao po dvorcu. Našao je ulaz u neki podzemni prolaz u dvorcu. Prolaz je vodio do spilje ispod dvorca. Tamo je sreo Toma Riddlea, bivšeg učenika Hogwartsa. Malo su “pročavrljali” i Tom je priznao Harryu da je on, po drugi put, otvorio odaju tajni i da je on Slytherinov baštinik. Kad mu je sve ispovjedio, morao mu je obrisati pamćenje. Pošto se Harry obranio od Vodelmorta, pokušao je i od Riddlea. Uspio je. Tom Riddle bio je zapravo lord Vodelmort. Harry je ponovno pobijedio Vodelmorta, znatno ga oslabivši i zamalo ubivši. Poslije dvoboja je otišao objaviti sretnu vijest svim ostalim pripadnicima škole. Dočekao ga je Dumbeldor i proglasio ga herojem.
Ovaj mi je ulomak najzanimljiviji zato što su mi prijatelji rekli da je Riddle zapravo Vodelmort pa me jako zanimalo kako će se Harry po treći puta sukobiti s Vodelmortom.

Kratak sadržaj: Ferje se bližilo kraju. Harry je dobio poziv da dođe k Ronu. Pošto mu kod Dustleyevih nije bilo nimalo lijepo odazvao se pozivu. Došao je kod Rona i proveo par zadnjih dana ferja s Weasleyevima. Pred sam početak školske godine otišli su u čarobnjački grad kupiti knjige i opremu za novu školsku godinu. U nekoj knjižari profesor Lockart je potpisivao knjige. Kad je vidio Harrya odmah se htio slikati s njim, kao s nekom slavnom osobom (što Harry i je). Poklonio mu je cjeli komplet knjiga. Na dan kada je trebalo otići u Hogwarts, Ron i Harry nisu mogli proći kroz zid na kolodvoru. Pošto je Ronov tata preradio bezjački automobil, tako da je ovaj mogao letjeti, oni su lijepo uzeli taj automobil i njime odletjeli u Howgarts. Pri slijetanju su oštetili jednu vrbu pa su zato bili kažnjeni. U Howgartsu su se ponovno upuštali u razne pustolovine ne bi li saznali tko je otvorio odaju tajni. Nadležni iz Ministarstva magije su smijenili profesora Dumbeldora misleći da je on kriv. Čak su i Hagrida sklonili iz Howgartsa. Hagrid je, dok je polazio treći razred, bio izbačen jer ga je Vodelmort proglasio otvaračem odaje. Tako je Harry morao sve sam. Na kraju kad je Vodelmort okamenio nekoliko učenika. Harry je pronašao put koji vodi u odaju tajni. Tamo je našao Vodelmorta koji ga je po treći put pokušao ubiti. Harry se ponovno obranio i time jako oslabio Vodelmorta. Dumbeldore je vraćen na svoju dužnost, a Harry je ponovno postao heroj.

Opis lika: Harry Potter je glavni liko ove priče. Harry ima munju na čelu koju je dobio dok se borio s Voelmortom. Harryevi roditelji su poginuli, a skrbništvo nad njim nedragovoljno je preuzela obitelj mamine sestre. Tetak i teta nisu baš cijenili Harrya kao čovjeka nego više kao psa ili tako nešto. Ali Herry je to trpio bez riječi . Postao je čarobnjak. U Hiogwartsu je upoznao svoje prve prijatelje: Rona, Nevila i Hermoniu. Oni su zajedno prolazili kroz razne pustolovine. Harry je vrlo društven. Vole ga skoro svi učenici škole. Jedino ga ne vole neki Slytherini i to oni koji se druže s Malfoyem. Malfoy je iz nepoznatih razloga zao prema svima koji nisu Slytheeini. Harry se u ovom romanu bavi mnogim protuzakonitim poslovima ne bi li otkrio tko je otvorio odaju tajni. Mislim da je Harry zaslužio da bude junak.

Dojam: Ovo su stvarno trenutno najbolje knjige za mlade. Ideja je genijalna, a izvedba originalna. Knjige o Harryu su mi istinski najzanimljivije koje sam do sada pročitao. Nekako mi se još najbolja čini prva knjiga. Unatoč tome, jedva čekam da izađu i ostali dijelovi Harry Pottera pa da i njih pročitam.



Breza

Ime pisca: Skavko Kolar
Bilješka o piscu: U ličnosti Slavka Kolara nova i suvremena hrvatska književnost dobila je prvog autentičnog i izvornog humorista.
Slavko Kolar rodio se 1891.. u Palešniku, pokraj Garešnice, a djetinjstvom je vezan za taj kraj kao i zavičaj svoje majke (Moslavina). Najpoznatija književna djela su mu dvije antologijske knjigepripovjedaka “Ili jesmo - Ili nismo” (1933) i “Mi smo za pravicu” (1936). Vrijedi spomenuti da su u tim knjigama i antologijske Kolarove pripovjetke i to: “Svoga tijela gospodar”, “Breza”, “Kriza”, “Mi smo za pravicu” i dr.
Slavko Kolar je umro 1963.g. u Zagrebu.
Mjesto radnje: Zaostalo selo u Hrvatskom zagorju
Vrijeme radnje: Prva polovica XX stoljeća
Tema: Težak život i smrt mlade žene Janice
Osnovna misao: Ako je netko koga volimo neizlječivo bolestan, treba mu posvetiti malo više pažnje kako poslije ne bi osijećali krivicu ako nam voljena osoba umre.
Lica: Janica, Marko, Mika, Kata, Jaga
Sadržaj priče:

Nekoliko dana poslije poroda Janicu, ženu Marka Labudana, svekar Mika i svekrva Kata, potjerali su na pašu. Padala je tužna jesen i rominjala kiša, a Janica se u cik zore morala ustajati. Postajala je sve blijeđa i svakim danom sve bolesnija dok jednog jutra dva mjeseca nakon poroda, nije pala u nesvijest. L U međuvremenu joj je umrlo dijete, a sve je to počelo kad se udala za Marka. U kući su je svi tjerali na posao, počevši od Mike i Kate, Marka, do šogorice Jage. Teško je ona to podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale snaše, već se za nju moglo reći da je gospodarska kći.
Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za lječnikom. Na pola puta predomislio se i vratio kući. Počeo je razmišljati o organizaciji Janičinog pokopa jer je znao da joj nema spasa.
Otkad se Janica razboljela, Mikina je kuća bilapuna ljudi Koji su oblilazili Janicu. A ona je samo željela vidjeti Marka, okji s njom nije ni riječi progovorio otkad se razboljela. No sve su mlade žene većinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e dodvoravale lažnom ljubaznošću. kad je Janica vidjela da Marko ne želi doći, silno se rastužila. U tom trenutku njezine zjenice su se proširile i ona je izdahnula. L. U kući je nastala panika jer je Janica umrla bez svijeće. Sutradan je uprilićen skroman pokop.
Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod Žugečića u susjedno selo. K Marko je bio općinski lugar i samim time uvažena osoba. No, na svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova. C. U želji za osvetom krenuo je kući po pušku. Na putu je imao priviđenje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplašio.
Sutradan je želio posjeći drvo, no nije imao hrabrosti. Poštedio je brezu koja ga je kasnije uvije podsjećivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.



Mark Twain
KRALJEVIĆ I PROSJAK



Bilješke o piscu:Mark Twain(pravo ime Samuel Langhorne Clemens), vrlo plodan američki pripovijedač i romanopisac, rođen je 1835. , a umro 1910. godine. Iako se u životu bavio različitim zanimanjima npr. (tiskarski naučnik, grafičar, riječni pilot, kopač zlata, novinar), objava prve zbirke humorističnih crtica potpuno ga usmjerava prema prema književnoj djelatnosti kojom će se baviti do smrti. cjelokupno twainovo djelo potvrđuje da on nije pisao posebno za djecu, ali je temama o djetinstvu I mladosti s dječjim likovima privukao pozornost ne samo odraslih nego I mlade čitalačke publike. Napisao je i autobiografski roman "Život u Missisippiju".

Mjesto radnje:Engleska

Vrijeme radnje:16. st.

Tema:život kraljevića i prosjaka

Osnovna misao:Izmjenom društvenih uloga čovjek ostaje onakav kakav u stvari jest.

Vrsta djela:Roman

Jezik i stil:Roman je pisan književnim jezikom. Pisan je na osnovu povijesnih događaja i ličnosti. Dočarava život ljudi u Engleskoj za vrijeme okrutne vladavine Henrika VIII

Karakterizacija glavnih likova:Tom Canty-siromašan dječak prema kojem se svi loše obračaju. Veoma je pametan i plemenit. Snalažljiv i inteligentan. Za vrijeme dok jebio kralj ukidao okrutne zakone koji su pogađali siromašne.

Edward tudor-dobar, pravedan i inteligentan, veoma sličan Tomu. Razlika je u tome što je živio u kraljevskoj obitelji i što je naučen na raskošan život. Vuće g aželja da živi životom prosjaka, no tad nailazi na jad i bjedu i odlučuje ukinuti zakone koje je njegovotac donio.

Sadržaj djela:

Edward iTom se rađaju istoga dana. kraljević je željeno dijete i svi mu se vesele, ali Tom je došao na svijet neželjen.

Nekoliko godina kasnije, Tom upoznaje kraljevića. Edwarda privlaći život prosjaka i oni se mjenjaju za odjeću. Bili su veoma slični i da čak ni najbliži nisu primjetili razliku.

Tom u dvorcu pokušava glumitikraljevića, ali mu ne uspjeva, pa su svi mislili da je poludio. Istovremeno Edward prolazi sve ono što je nekada prolazio Tom. Često dobivao batine i nailazio na probleme. Sprijateljio se s bivšim zatvorenikom Milesom, koji ga je zavolio i štitio. Edwardje uporno ponavljao da je on kraljević, no nitko mu nije vjerovao, pa čak niti Miles. Provodeći život među siromašnim ljudima shvatio je njihove probleme i uvidio nehumanost koja se nad njim provodila, zahvaljujući okrutnoj vladavini njegova oca Henrika VIII

Edward saznaje za to i dolazi na dan krunidbe, koju želi spriječiti. Uz pomoć Toma dokazuje da je on pravi kralj. Milesa imenuju grofom, a Toma njegovog stićenikom.

Za vrijeme svog kratkog vladanja kralj Edward je promjenio zakone i vladao na dobrobit svoga naroda.



Ivana Brlić Mažuranić

Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića



Vrijeme radnje: prije mnogo godina
Mjesto radnje: selo, okolica i jedan veliki grad
Glavni lik: šegrt Hlapić
Ostali (sporedni) likovi: Gita, majstor Mrkonja, majstorica, pas Bundaš, Marko, kamenari, crni čovjek, Rđavi Grga, težaci, Miško, pastiri, prosjakinja Janja, prodavač košara,

Najvažniji događaji s putovanja:

1. dan putovanja:
- Šegrt Hlapć pomogao je starom mjekaru raznositi mlijeko
- Dostigao ga je pas Bundaš
- pomogao je malom Marku pronaći guske

2. dan putovanja:
- susret sa kamenarima (Hlapić ima jake čizme, čvrste šake i pametnu glavu)
- susret sa crnim čovjekom i spavanje ispod mosta

3. dan putovanja:
- Hlapić je ostao bez svojih čizmica
- susret sa Gitom
- Hlapić je pomogao seljenima u sjenokoši, a Gita je izvela predstavu za umorne sjenokoše

4. dan putovanja:
- požar u selu u kući Rđavog Grge
- Hlapić je pronašao svoje čizme i sve ukradene stvari
- Grgina majka daje Hlapiću rubac sa srebrnim novcem za svojega Grgu
- Gita je pokazala Hlapiću brazgotinu na prstu nalik na križ

5. dan putovanja:
- susret sa pastirom Miškom, pečenje kukuruza i krumpira na vatri
- crni čovjek i Grga padaju sa kolima blizu Hlapića
- Hlapić Grgi daje rubac sa srebrnim novcem od majke
- Hlapić i Gita spavaju kod Miška

6. dan putovanja:
- Hlapić popravlja opanke Miškovoj braći i prosjakinji Janji
- dolazak u veliki grad na sajam
- Gita prodaje siromahove košare
- pomažu vlasniku vrtuljka
- ostali su spavati na sajmu pod vedrim nebom

7. noć Hlapićeva putovanja:
- noć najvećih čuda za Hlapića
- Gita prepoznaje svog konja Sokola
- saznaju za strašnu namjeru crnog čovjeka i odluče pomoći
- putuju po noći do Markove kuće, pomaže im siromah sa sajma
- sreću se sa majstorom Mrkonjom i vesele se susretu
- odlaze do Markove kuće da ispričaju namjere crnog čovjeka
- doznaju da je crni čovjek nastradao

8. Završetak:
- Hlapić, majstor Mrkonja, Gita i Bundaš vratili se sretno kući
- saznajemo da je Gita Marica (kčer od majstora i majstorice)
- Hlapić je naslijedio magarca i kola


Odnos majstora prema Hlapiću:

Majstor je u početku bio vrlo strog prema Hlapiću, tjerao ga je da punu radi, bio je vrlo nepošten prema njemu i okrivljavao ga za stvari koje Hlapić nije uradio. Kasnije se mastor promijenio i zavolio Hlapića kao svojeg sina.

Odnos majstorice prema Hlapiću:

Majstorica je uvijek pomagala Hlapiću i veoma ga je voljela.

Koji su likovi u knjizi postali dobri:

Majstor Mrkonja – kad su ga zlikovci zarobili u dubokoj šumi dva dana i dvije noći razmišljao je o svom životu i shvatio da je krivo postupao sa Hlapićem.
Rđavi Grga – kad mu je Hlapić dao rubac sa srebrnim novcem Grga je shvatio da mora otići od crnog čovjeka i promijeniti se.



Henryk Sienkiewicz

KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU




O PISCU I DJELU: Rođen 1846. godine. Proputovao je Europu, ali i Afriku i Ameriku pišući putopise ispunjene nestvarnim i stvarnim događejima. Poznat je po romanima Kroz pustinju i prašumu, Ognjem i mačem, Quo vadis? i dr. U romanu Kroz pustinju i prašumu ispričao je uzbudljivu priču o putovanju dvoje mladih kroz Afriku. Godine 1916. je umro.

TEMA: Putovanje Stasija ( Staša) i Nelle (Nele) kroz Afriku.

VRIJEME RADNJE: 19. st.
-dokaz: Takav se prorok javio godine 1881.

MJESTO RADNJE: Afrika
-dokaz: . . . kako je glas o djeci stigao s one strane Afrike. . .

IDEJA: Nikad ne smijemo odustajati

NAJBOLJI ODLOMAK: Dva hica, jedan za drugim, odjeknuše provalijom. Gebhr (Gebr) se stropošta na zemlju kao vreča pijeska, a kamis se nagne na sedlu i krvavim čelom udari na konjski vrat.

OBRAZLOŽENJE: Ovaj odlomak mi je najboli zbog velike doze uzbudljivosti pomiješane s krvlju.

DOJAM: Ovo djelo mi se svidjelo zato što ima puno događaja i vrlo je zanimljivo. Opisi prirode su izvrsni.

LIKOVI: -Stasio: Hrabar, umišljen, snalažljiv, voli Nellu, požrtvovan, brižan.
-Nella: Mala, plašljiva

SADRŽAJ: Jednog dana, pošto su očevi otišli na put, dođe Kamis i kaže djeci da su im očevi poručili neka s njim neka s njim otiđu za njima. Ali Kamis ih je prevario i odveo ih je kod nekih ljudi koji su ih odveli (oteli) Mahdiju. Na putu su prošli kroz pustinju i tamo je Stasio pokušao pobjeći, ali su ga uhvatili i nije uspio. Kada su ih odveli do Mahdija, Stasio nije htio primiti njegovu vjeru, pa ih je poslao na teški put, jer je znao da će djeca umrijeti. Ali naprotiv, Stasio je ubio ljude koji su ih vodili i zajedno sa Nellom, Kalijem i Meom otišli potražiti put kući. U toj prašumi su im se dogodile mnoge stvari: Nella se razbolila, pripitomili su slona, susreli su gosp. Lndea koji im je dao kinina za Nellu i puno oružja. Doputovali su do Kalijevog sela i vodili rat protiv drugog plemena. Poslije tih dogodovština su došli u pustinju gdje su svi skoro umrli od žeđi, ali spasili su ih neki vojnici i odveli ih očevima. Nakon mnogo godina Nalla i Stasio su se vječali i sretno živjeli do kraja svog života.



Marko Marulić: Judita

Naslov djela sadrži čitav sadržaj, temu i jezik kojim je napisan:
“Libar Marka Marulića Splićanina
u Kan se uzdari istorija svete udovice
Judit
U verslih hrvacki slo`ena
kako ona ubi vojvodu Olofenea
po svidu vojske njegove
i oslobodi puk izraelski
od velike pogibili”.
Tema: Juditino oslobađanje grada Jeruzalema
Smionost udovice Judite
Juditina vjera
Rodoljublje
Sukob dobra i pravde sa zlom i nepravdom
Djelo je posvećeno Marulićevu kumu Dujmu Balistiliću.
Nakon naslova slijedi posveta koja započinje:
“Poštovanomu Isukarstu papu i parmananu Splitskoem
gospodinu dom Dujmu Balistiliću kumu svomu.
Marko Marulić Umiljono priporućeuje z dvornim
poklonom milo poskita.”
U posveti se saznaje gotovo sve o djelu: izvor, inspiracija, kome je djelo namjenjeno, uzor po kome je napisano, kratki sadržaj i vrijeme kada je napisano.
Izvor: Biblijska priča o Juditi, hebrejskoj junakinji, koja je spasila svoj narod od propasti. Priča o Juditi dio je starog zavjeta, koji Marulić naziva starim testamentom.
Marulić ističe namjeru da približi Juditu običnom čovjeku.
Na kraju posvete Marulić navodi vrijeme nastanka “Judite”.
“Od rojen’ja Isukarstova u puti godišće parvo nakon
tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca Aprila,
u Splitu gradu”.
Djelo je podjeljeno na šest pjevanja koja se zovu libari.
Na početku svakog pi{e što se u njemu nalazi. Marulić djelo započinje invokacijom:
“ Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,
Sminja nje stvoren’ja hoću govorit;
zato ću moliti, Bo`e tvoju svitlost.
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.”
U prvom pjevanju Nabukodonosor nakon što je dobio Arfaksada, posla Holoferna da s vojskom osvaja države jer je želio gospodariti čitavim svijetom. U drugom pjevanju opisuju se osvojeni krajevi. Akiora su veziri zamrzili jer je govorio istinu. To je bio razlog da je u trećem pjevanju Holoferno prognao Akiora u Betuliju. Građani Betulije su izgubili nade u spas, te se žele predati Holofernu. Judita ih zato kori:
“Tko ste, da ćete moć Bo`ju iskusiti,
jer svim vekću nemoć, vekći gnjiv raditi.
Jer se razsarditi hoće tom ričju Bog.
Pri ner se smiliti, ni dati nam odlog.”
U četvrtom pojevanju Judita sa svojom sluškinjom Akrom odlazi van grada u Holofernov logor. Kako joj je Bog dao ljepotu, Holoferno se za njom pomamio. U petom pjevanju je Holoferno saspao mrtav pijan poslije gozbe, a Judita mu je odsjekla glavu i stavila ju na zidine grada. U istom Pjevanju Akior se obratio i odlazi živjeti u Betuliju. U šestom pjevanju opisan je bijeg i raspad Holofernove vojske, nakon što su vojnici ugledali njegovu glavu na zidinama. Judiata je živjela jako dugo; čak sto i pet godina. Nakom smrti narod ju je sedam dana oplakivao i dovjeka štovao.
Sinteza:
Ovaj rodoljubno-religiozno-alegorijski ep se sastoji od šest djelova, tj. od šest pjevanja ili libara. Stil je vrlo slikovit, sa puno usporedbi i metafora. Likovi, posebice Judita opisani su vrlo detaljno; kako njihov izgled tako i karakter. Ep odiše ljubavlju prema Bogu i domovini i potiče narod na vjeru u Boga, obranu domovine i hrabra djela.
Biblijska Judita
Judita je povjesna knjižica, pisana Hebrejskim jezikom. Iako se u njoj iznosi puno podataka, povijesnih i zemljopisnih, glavna joj je namjena pouka što dolazi iz priče. Judita je jedan od rijetkih dijelova Biblije koji više podsjeća na Novelu nego na Svetu Knjigu. U djelu nepoznatog autora, posebno se ističe židovsko rodoljublje i religija. Religija se na neki način izjednačuje sa životom naroda, a Judita, kao simbol, predstavlja židovski narod. Radnja se odvija u Esdrelonu, kod Armagedoma. Djelo datira oko drugog ili prvog stoljeća pr. Kr. i sastoji se od ovih pet dijelova:
1. Holofernov vojni pohod
2. Opsijedanje Betulije
3. Judita
4. Judita i Holofern
5. Pobjeda
Holofernov vojni pohod
Nabukodonosor, koji je bio kralj Asiraca, ratovao je protiv kralja Arfaksada. Kako bi ga lakše pobijedio Nabukodonosor je pozvao sve svoje susjede da mu se pridruže u borbi. Njegovi susjedi su se samo nasmijali, te se on strašno rasrdio i odlučio ih sve pokoriti. Pošto je sam sa svojom vojskom pobjedio Arfaksada, pozvao je svog najboljeg vojskovođu-Holoferna, te mu naredio da uzme 120 tisuća vojnika i 20 tisuća konjanika i krene u rat sa susjedima. O njegovoj okrutnosti svjedoči i ovaj citat:
Neka tvoje oko nezna milosti prema odmetnicima,
nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački,
u svoj zemlji koja ti je povjerena.

Holofern je uspješno ratovao, rušio, palio, te pljačkao i ubijao svakog tko mu se našao na putu. Uskoro je stigao do velike Judejske ravnice i tu su utaborio da skupi hranu za vojsku. Izraelci koji su živjeli u Judeji su čuli za Holoferna i užasavali su se na samo njegovo ime. Zato su se svi Izraelci iz Judeje, na poziv svećenika Joakina, ujedinili u molitvama za svoju zemlju:
Tada narod pade ničice,
Iskaza štovanje bogu svome i zavapi: Gospode,
Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti
roda našega i obaziri se danas na lica sebi posvećenih!

Kada je Holofern čuo da se Izraelci ne žele predati, pitao je Ahijora o Izraelcima. On mu je rekao neka ne napada Izraelce ‘ako nema grijeha pred bogom’, jer će ih štititi njihov Bog, a njegova vojska će izgubiti. Holofernu se to nije sviđalo, pa ga potijera k Izraelcima.
Opsjedanje Betulije
Holofern je ipak odlučio napasti Betuliju, te je naredio svojoj vojsci da blokiraju puteve što vode u brda. Kada su ih Izraelci vidjeli, nisu se uplašili, već su još čvršće odlučili obraniti svoj dom. Savjetnici su uvidjeli da će teško izvojevati pobjedu, te su savjetovali Holoferna da zatvori izvore iz kojih su Izraelci dobivali vodu. Nakon 34 dana opsade Izraelci su tražili od stariješine Ozija da ih preda Holofernu, jer nisu željeli umrijeti od žeđi. Ozije im odgovori:
Budite hrabri, braćo, ustrajmo još pet dana,
za kojih će Gospod Bog naš
izliti na nas milost svoju:
Zacijelo nas neće napustiti zauvijek.
Prođe li tih pet dana bez ikakve pomoći,
izvršit ću što tražite.
Judita
Za sve to je doznala pobožna udovica Judita. Kako je bila vrlo pobožna ona je osudila obećanje gradskih starješina da će im Bog pomoći za pet dana:
A tko ste vi da danas iskušavate Boga
I postavljate se iznad Boga među ljudima?
Odlučila je pomoći svome narodu, te je ‘glasno zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na bokovima’.
Judita i Holofern
Judita je obukla svoje najljepše haljine i otišla kod Holoferna. Holofern se zadivio njezinoj ljepoti i pozvao ju u svoj šator da mu kaže što želi. Ona mu je ispričala svoj plan kako da osvoji Izrael, a on joj je divivši se njenoj mudrosti ipunio sve što je tražila. Četvrtog dana Holofern je priredio gozbu i pozvao Juditu. Holofern je popio puno vina i zaspao i ostao sam s Juditom. Judita je tada uzela mač i odsijekla mu glavu, spremila ju u vreću i pobjegla iz njegovog logora. Vratila se u Betuliju i pokazala glavu stariješinama, te rekla:
Bog ga je pogodio rukom jedne žene!
Neka živi Gospodin
koji me zaštitio na putu kojim sam hodila!

Svi ljudi se poklone Bogu i Ozija reče:
Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega
Više od svih drugih žena na zemlji!
Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje,
Koji te vodio da odsječeš glavu vođi neprijatelja naših!
Pobjeda

Kada su drugo jutro našli Holoferna i shvatili da ga je ubila žena, vojnici su se strašno uplašili i počeli povlačiti. Izraelci su ih istjerali do kraja, a svećenik Joakin i stariješine iz Jeruzalema su došli vidjeti što je Bog učinio da pomogne Izraelcima. Kada su vidjeli Juditu pozdravili su je:
Ti si slava Jeruzalema!
Ti si najviši ponos Izraela!
Ti si uzvišena dika roda našega!...
Poslije su napravili gozbu u Juditinu čast, a ona je zapjevala zahvalnicu, koju su svi prihvatili. Poslije mjesec dana slavlja Judita i ostali su se povukli svojim domovima. Judita je umrla u 105. godini života.



IVANA BRLIĆ -MAŽURANIĆ

PRIČE IZ DAVNINE

KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU

Bilo je to u vrlo davno doba.Na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori živio starac Vjest sa svoja tri unuka.Desilo se da je starac ostao sam sa svojom unučadi teih othranio odmalena.Bili pak unuci sad već poodrasli momci,djedu do ramena i poviše ramena.Zvali se oni:Ljutiša , Marun i Potjeh.
Jednog jutra u proljeće ustade stari Vjest rano prije sunca,probudi svoja tri unuka i reče im da idu u šumu gdje su lani med vadili i da vide kako li su pčelci prezimili i izlaze li već pčelice od zimskog sna.Marun,Ljutiša i Potjeh ustadoše , opremiše se i odoše.
Bijaše dobar komad puta od onog mjesta gdje bijahu pčelci.No sva tri brata poznavahu šumske prolaze,zato uđoše sigurno iradosno u šumu .Nego u šumi bijaše još nekud tamno i nemilo jer sunce još ne bješe granulo,niti se čule ptice ili zvjerke.Zato postade braći nekako strašno u ovoj tišini jer se zorom prije sunca rado povlačio šumom sve od krošnje do krošnje zlobni Bjesomar,vladar svih šumskih bjesova.
Zato braća stadoše jedan drugog ispitivata: što li sve ima po svijetu?No kako ne bijaše ni jedan od njih još nkada izašao iz one šume,nisu jedan drugome znali da pripovjedaju o svjetu,i tako se još više obneveseliše.Ele ,kako bi se malo obodrli,stadoše oni pjevati i ovako dozivati Svarožića da izvede sunce:

Moj božiću Svarožiću
Zlatno sunce,bijeli svijet!
Moj božiću Svarožiću.
Lunajlije,lunaj le!

Tako pjevajući šumom u sav glas iziđoše na jedno mjesto sa kojega e vidjelo drugo brdo.Kad oni tamo,ali navrh onoga brda sinu sjajnost kakve još nikada ne bijahu vidjeli,a treptjela je kao zlatan barjak
Protrnuše braća od čuda,a ona svjetlost isčezne s brda i stvori se bliže povrh jednoga velikog kamena,zatim još bliže povrh stare lipe i napokon zasjaji kao čisto zlato upravo pred njima.I ukaza im se prekrasno momče u blistavu odijelu,a oko njega zlatna kabanica trepti ka zlatan barjak.Ne mogu braća ni da pogledaju u lice momčetu nego pokriše oči rukama od velikog straha.
-Što me zovete kad me se bojite,momčići ludovčići ! -Nasmije se blistavo momče,a bijaše ono Svarožić.-Svarožića zovete,Svarožića zovete,Svarožića se bojite;bijeli svijet spominjete,bijeloga svijeta ne poznate!Nego hajde da vam pokažem svijet: i zemlju i nebo i da vam rečem što vam je suđeno.
To reče Svarožić te omahnu zlatnom kabanicom i zahvati zlatnim skutom Ljutišu,Maruna i Potjeha.Omahnuo je Svarožić,vije se kabanica a, braća na skutu kabanice viju se i kruže s njom; viju,kruže,kruže,a pred njima poče prolaziti cijeli svijet..Ponajprije vidješe sve blago i sva polja i sva dobra i sva bogatstva što ih onda na svijetu bijaše.Pa onda viju,viju,kruže,kruže i vide sve vojske sva koplja i sve sulice i sve vojskovođe , i sve pljenove što ih tada na svijetu bijaše.Pa onda još jače viju ,viju,kruže,kruže i odjedared vide sve zvijezde i sve zvijezdice i Mjesec i Vlašiće i vjetar i sve oblake.Od tolikog viđenja sve se smutilo braći,a ono kabanica sveudilj trepti i šumi kao zlatan skut,a Ljutiša,Marun i Potjeh nađoše se opet na tratini.Pred njime zlatno momče Svarožić stoji kao i prije i ovako im kaže:
-Evo,sada ste,momčići ludovčići vidjeli sve što na svijetu ima.A sad čujte što vam je suđeno i što treba da radite za svoju sreću.
Čim on to rečem,a braća se još više uplašiše i dobro napnu pamet i uši kako bi sve točno upamtili.Al uto Svarožić već bijaše progovorio: - Evo,što vam je raditi: ostanite na krčevini i ne ostavljajte djeda dok on vas ne ostavi,i ne idite u svijet ni za dobrim ni za lošim poslom dok ne vratite ljubav djedu.-Kad ovo izreče Svarožić,omahne kabanicom i nestane kao da ga nikad nije bilo,a u šumi nasta bijeli dan.
Ovo sve slušao i gledao bijesni Bjesomar,vladar šumskih bjesova.Bijaše se on došuljao kao magla,sve od krošnje do krošnje,za braćom,te se sakrio među granama stare bukve.Već odavno bijaše Bjesomar zamrzio starca Vjesta.Zamrzio ga kako pogana čeljad mrzi pravedna čovjeka,a mrzi ga ponajviše poradi toga što starac bijaše na krčevini zaveo sveti oganj da se nikad ne ugasi. A Bjesomaru se ljuto kašljalo od svetog dima.
Ne svidje se dakle Bjesomaru da braća poslušaju Svarožića te da ostanu uz djeda i da ga služe,nego on zamisli da naudi Vjestu da mu katkad pobuni unučad.
Zato kad se Ljutiša,Marun i Potjeh osvjestiše od onolikog čuda i kad se podigoše da pođu kući,Bjesomar brže-bolje,kao oblak s vjetrom strugne u šumski dol gdje bijaše velika rakita.U rakiti pak puno sve bijesova.Sitni,nakazni,guravi,mrljavi,razroki i svakojaki,igrali se oni po rakiti.
Tako oni zviždali,ciculjigali i lakrdijali.Bijahu oni luda i bezglava čeljad,koja niti je za koji posao,niti može kome nauditi dok ih koji čovjek ne primi k sebi.Ovo pak naumi.Bjesomar.
Zato on izabere trojicu od njih i zapovijedi im da pođu tamo i da zaskoče svaki po jednog od one braće i da gledaju kako li će po njima nauditi starome Vjestu.Dok Bjesomar tako biraše bjesove,dotle Marun,Ljutiša i Potjeh iđahu putem,a bijahu tako uplašeni te nijesu upamtili ni ono što su gledali leteći,ni ono što im bješe rekao Svarožić.
Došavši pred kolibu , sjedoše na kamen i kazivahu djedu što im se desilo.
-A što si vidio leteći i što ti je kazao Svarožić ?--upita Vjest najstarijega unuka Maruna.Našao se Marun u neprilici jer ne bijaše ništa upamtio ,niti se mogaše dosjetiti što li mu je rekao Svarožić. No ispod kamena na kojem sjeđahu iziđe mali bijes, sasvim malen ,nakazan i rogat,a siv kao miš .
Potegnu bijes Maruna odostrag za košulju i šapnu mu : "Reci : vidi sam silena bogatstva , stotinu pčelaca ,kolibu od drva tesanoga i mnogo krzna najskupljega . I rekao mi Svarožić:bit ču najbogatiji među braćom."
Marun i ne promisli jeli istina što mu bijes goviri, nego se obradova i onda reće djedu kako mu bijes šaptaše.Čim on reće a bijes mu skoči u torbu,sakrij se u jedan kut torbe i ostane tamo.
Upita Vjest drugog unuka Ljutišu što li je vidio leteći i što li kaza Svarožić?-- I Ljutiša nije ništa vidio ništa upamtio. No ispod kamena iziđe drugi bijes, sasvim malen, ružan, nakazan i rogat, a sur kao tvorić. Povuče bijes Ljutišu odostraga za košulju i šapnu mu: "reci: vidio sam mnogo ljudi oboružanih, mnogo lukova i strelica i mnogo robova okovanih. Irekao mi Svarožić: bit ćeš najsilniji među braćom svojoLjutiša kao i Marun ništa ne promisli nego bijaše veoma radostan i slaže djedu kako mu bijes šaptaše. A bijes mu odmah zaskoči za vrat, puzne mu u košulju, sakrije se u njedrima i ostane tamo.
Sad upita djed najmlađek unuka Potjeha; no ni on nije ništa upamtijo.Al iziđe ispod kamena treći bijes, najmlađi, najružniji, rogat u velike rogove, a crn kao krtica.
Povuče bijes Potjeha za košulju i šapnu: "reci: sve nebo i sve zvijezde i sve oblake sam upoznao.
i reče mi Svarožić: bit ćeš mudrac najveći i razumjet ćeš što govore vjetrovi i kazuju zvijezde."
Ali Potjeh vrlo ljubljaše istinu, zato ne htjede da posluša bijesa, niti da laže djedu, nego otepe bijesa nogom i reče djedu:
Ne znam,djede, ni što sam vidio ni što sam čuo.
Zacviči bijes, ugrize Potjeha za nogu i puznu kao gušter pod kamen. Potjeh pak odmah uze travu najljuću i poveže nogu kako bi brže zacijeljela.

II

Kada Potjeh onako nogom otepe bijesa,uteče bijes najprije pod kamen,a onda se odšulja u travu
te kroz travu odskače u šumu,a iz šume u rakitu.dođe bijes pred Bjesomara,pa dršćući od straha
reče.
-Bjesomare,ljuti care,evo nisam mogao da zaskočim momka kojega si mi odredio.
-Razljuti se strahovito Bjesomar jer on poznavaše ono troje braće,pak se ponajviše i bojao Potjeha
da će se istini dosjetiti.A dosjeti li se on istini,onda se Bjesomar neće rješiti ni starca Vjesta ni
svetoga ognja.
Uhvati dakle ljuti Bjesomar bjesa za rog,podigne ga u zrak i ispraši ga dobro brezovačom.
- Idi tamo-viknu on tada-idi tamo do onoga momka i jao si ga tebi dosjeti li se istini.
Pusti iza ovih riječi Bjesomar bijesa,a ovaj,uplašen kao sinja kukavica,čučao tri dana u rakit
te smišljao i razmišljao:kako li će ozaviti tešku zapovjed."Bit će meni taman ista muka sa
Potjhom kao Potjehu samnom",mišljaše bijes.On pak bijaše pusti lakrdijaš,pak mu se nikako
nije račilo na teški posao.
Dok je on tako čučao u rakiti,dotle ona druga dvojica bijesova,jedan u torbi Marunovoj a drugi
u njedrima Ljutišinim,bijahu već na poslu.Marun i LJutiša počeše od onog dana lutati po gori i
dolinama i malo kada noćivahu u kolibi
-i to sve radi bijesova.
Šćućurio se bijes na dnu torbe Marunove, a taj je bijes volio bogatstvo negoli svoj desni rog.
Bode on dakle Maruna pa vas dan rogom u bokove i sve mu nagoni i sve mu cvili : "Hajde
žurno, hajde! Treba da se traži, treba da se nađe!Da tražimo pčelce, da sakupljamo meda,da
djeljamo rovaš od tisuću reda!"
Ovo govorio bijes jer se u ono doba urezivalo na rovaš koliko bi tko obogatio.
Ljutišu pak bocka rogom bijes u njedrima, a taj je bijes htio da bude najjači
među svima i gospodar svemu svijetu.Goni i nagoni dakle on Ljutišu da ide šumom tražiti mlade
grabiće i tamne javore da od njih izradi junački pribor i oružje."Hajde žurno,hajde!Treba da se traži,treba da se nađe:koplje,luk i strijela po junačkoj ćudi,da strepe pred nama i zvijeri i ljudi!"
-cvilio Bijes.
Slušali Ljutiša i Marun svoje bjesove i eto tako lutahu za svojim poslom kako ih bjesovi putili.
Potjeh pak onoga dana i još tri dana ostane uz djeda i podjednako misli i razmišlja:što li mu bješe Svarožić rekao.Jer Potjeh Hoćaše da djedu istinu kaže,ali eto,nikako da jij se dosjeti.
Tako dan,tako dva,tako tri.Kad al treći dan,reći će Potjeh djedu:
-Zbogom,djede,odoh ja u goru i ne vraćam se dok se ne dosjetim istini,pa makar deset godina.
Vijest bijaše sijed starac,te mu na svijetu ne bijaše stalo ni do čega,jedino do njegova sina Potjeha kojega je ljubio i milovao kao uveli list rosicu Zato on protrne i reče: -Što li će meni sinko,ta istina kad ja,sijedi starac,mogu tri puta umrijeti dok joj se ti dosijetiš.
Tako reče i još se ražali više u srcu negoli u govoru i pomisli:"Kako li me dijete ostavlja!".
Al Potjeh odgovori:
-Idem,djede,jer sam tako smislio da je pravedn.Vjest bijaše mudar starac i pomisli: " možda u ovome djetetu ima više mudrosti negoli u staračkoj glavi.Ako li pak jadan sagriješi na meni,morat će okajati na sebi



JULES VERNE
20 000 MILJA POD MOREM

LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanađanin,Ned Land,kapetan Nemo
MJESTO RADNJE:u dubinama mora
VRIJEME RADNJE:19.stoljeće
TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom
OSNOVNA MISAO:normalan život na zemlji je privlačnij od svega blaga i zlata pod morem
SADRŽAJ:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda.Koji god brodovi išli na istraživanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u istraživanje namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vječni pratilac Savjet i Kanađanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.Tu su bile razne Školjke,ribice i različite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se držali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:"profesore,dođite!"profesor priđe prozoru,pogleda i vidi čamac.Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom.Iz dana u dan su išli na ostrvo.Jednog dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,počne padati kamenje na njih.Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola.Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned reče profesoru :"noćas bježimo!"Došla je noć.Profesor,Savjet i Ned ukrcaše se u čamac.U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu.
Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni što su živili




Ivana Brlić-Mažuranić:

PRIČE IZ DAVNINE

Ponešto o piscu: Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 1874.god. U Ogulinu gdje je i živjela do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu , posvečujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski i engleski. Objavila je slijedeća djela: "Valjani i nezadovoljni", "Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Priče iz davnine", "Knjiga omladini" i još neka poučna djela. "Priče iz davnine" doživjele su niz izdanjau zemlji , a u inozemstvu prevedene su na desetak europskih jezika.: na engleskom, švedskom, češkom, danskom, ruskom, slovačkom, njemačkom, francuskom, talijanskom i ukrajinskom. Neki strani književnici povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se radi o orginalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić-Mažuranić umrla je u Zagrebu, 21,09,1938 god.

Šuma Striborova

Tema: Ljubav majke prema sinu.
Osnovna misao: Na kraju dobro pobjeđuje zlo.
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Šuma Striborova, selo
Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilinić, Domaći, Stribor i djevojka

Sadržaj:

Neki je momak ušao u šumu Strriborovu, a da nije znao da je to šuima začarana i da se u njoj događaju razna čuda. Šuma je morala ostati začarana sve dok ne dođe u nju netko kome je draža njegova nesreća od sve sreće ovoga svijeta.
Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj da se malo odmori, iz panja izađe zmija i počme se motati oko momka. Ali to nije bila prava zmija, već djevojka radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao ju je osloboditi samo onaj koji bi se njome oženio. Momak je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je kući ponijeti mogao. pomislivši kako je momak glup, zmija se odmah pretvori u djevojku i zamoli ga da ju povede kući i oženi se njome. Zbog zlobnih misli djevojci-zmiji i dalje u ustima ostane zmijski jezik. Momk, je bio dobar, plašljiv i stidljiv i bilo mu je neugodno da ne ispuni želju zmiji, koja se radi njega u djevojku pretvorila. Bila mu je i ljepa, a on onako neuk nije mogao znati što joj je ostalo u ustima.
Momak je poveo djevojku kući u kojoj je živio sa svojom starom majkom. Majka je bila stara i mudra te je odmah vidjela kakva joj je snaha i što ima u ustima. Pokušala je objasniti sinu da je pogrješio i da je u kuću doveo zmiju, ali se on naljutio i još pomislio da mu je majka vještica kada zna da je žena bila zmija. Tako su njih troje nastavili živjeti zajedno, ali ne i složno. Snaha je bila zlobna, proždrljiva i goropadna. Htjela se riješiti majke, a sin je šutio samo da joj ugodi. Jednog dana kada je majka bila toliko nesretna da je poželjela umrijeti pred pred kućom na hladnoći ugleda siromašnu djevojku koja prodaje trešće. Majka nije imala novca, ali uzme nekoliko grančica, a djevojci je iz zahvalnosti zakrpala poderan rukav na staroj haljini. Uveče su sin i snaha otišli u posijet kumovima, a majka je ostala sama. Morala je ugrijati vodu dok se vrate te potpali vatru onim trešćem što ga je kupila od siromašne djevojke. Kada se vatra rasplamsala, začuje se pucketanje, a iz svake treščice pojavi se veseli plamićak. Bili su toi Domaći. Majka je pomislila da joj to Bog šalje utjehu, veselila se zajedno sa njima, ali svoju tugu nije zaboravila. Ispriča Domaćima svoju nesreću i zamoli ih za pomoć. Jedan od domaćih, Malik Tintilinić, predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja, a snaha će se polakomiti kao svaka šumska guja isplaziti jezik. Tada će sin vidjeti što je učinio. Kako su se dogovorili tako su i učinili. Kada je došlo vrijeme izlegli su se svračići, snaha zapovijedi majci da donese gnijezdo i pozove selo da se pohvali. Ali kad ugleda svračiće isplazi svoj tanki zmijski jezik i tako cijelo selo sazna da je ona zmija, a ne žena. Ali sina ni ovo nije opametilo. Toliko se naljutio na majku da ju je otjerao iz kuće iako je vani bio snijeg. Majka je žalosno išla preko sniježnih polja i kada više nije mogla dalje zapalila je vatru od onog trešća i ponovno su se pojavili Domaći. Majk im je isprićala što se dogodilo i oni je povedu do svog starješine Stribora. Sve mu ispričaju, a on majci ponudi sa se vrati u svoje rodno selo, u svoju mladost, koja će viječno trajati i tako zaboraviti na sve svoje brige pa i sina. Kad je to majka čula, zahvali Striboru na dobroti i odluči ostati u svojoj nesreči nego da zaboravi da ima sina, makar i z sve blago ovoga svijeta. Nakon tih riječi nestanu sve čarolije u šumi Striborovoj. Nestane Stribora i Domaćih, snaha se pretvori u zmiju, a majka i sin ostanu sami usred šume i sretni se vrate kuči. Sin je majku zamolio da joj oprosti, iako mu ona zbog ljubavi nikada nije ni zamjerila, a poslije se oženio sa djevojkom koja je prodavala trešće, tako da su kasnije svi troje sretno živjeli.


Regoč

Tema: Prijateljstvo između diva Regoča i vile Kosjenke i njihov put u nepoznati kraj.
Osnovna misao: Ne treba se svađati i veseliti tuđem zlu.
Vrijeme radnje: Davno
Mjestor radnje: Legen grad, selo
Likovi: Regoč, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed

Sadržaj:

Jedne ljetne noći, dok su čuvari konja spavali, spustile se sa oblaka vile da se po vilinskom običaju malo poigraju sa konjima. Kosjenka je bila mala vila koja je te noći prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ponese Kosjenku u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se čudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. Ali konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena gdje je Kosjenka uz pomoć svog vilinskog vela, nekako uspijela sići, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad očekujući neko čudo, ali na sve strane bile su samo ruševine, Iznenada ispod jednog zida ugleda čovjeka kako spava na toj hladnoći. Bio je to Regoč koji je već tisuće godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka nagovori Regoča da pođe s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta što će sigurno biti zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji Regoču zakači za uho. Kosjenka odluči da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što pod zemljom ima. A dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluče da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoča da ju spusti. I dok se Regoč odmarao Kosjenka pomaknu štapić i uništi zemlju i razdjeli je od Regoča. Kosjenka se pomiri sa sudbinom, misleči da će umrijeti jer če Regoč zaboraviti da su zajedno krenuli na put. Ali se prevarila. Regoč ju je spasio i krenuli su dalje nedirajući ništa. Kada su na zemlji pronašli lišće znali su da su došli do šume pored zlatnih polja. Izašlisu na površinu, i to među djecu dvaju sela što su se zajedno igrala. Kosjenka je na livadi zajedno s djecom plesala, dijelila bisere kao da joj više neče trebati i odlučila je da će tu zauvijek ostati. Regoč je razgovarao s Liljom, najmudrijim dječakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvađala. Čuo je da će starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja će potopiti susjedno selo. A Liljo je znao da će njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili. I dok su tako razgovarali začu se buka u ravnici. Regoč podiže Lilju i ugledaju rijeku Zlovodu, kako poplavljuje zlatn polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoča i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoč stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je voda dotada već sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoč probije rupu u zemlji da bi voda otišla i polja ponovno bila plodna. Ali više nije bilo odraslih da ih nauče kako se to radi. Svi su bili tužni, a najviše Regoč koji im je želio pomoći, ali niej znao kako, a i zaželio se svoga pustoga Legena gdje je u miru brojao kamen, stotinama godina. Iznenada Kosjenka poviče i svi pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naučili djecu orati i sijati. Po savijetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesreće. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoč se vratio u svoj Legenda i dalje broji kamenje.




Antonie de Saint – Exupéry

Mali Princ

Pisac
Antonie de Saint Exupéry (1910 – 1944) francuski pisac, napisao je neveliko ali značajno djelo – Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II svjetskom ratu u kojem je i poginuo.

Sadržaj
Mali Princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. On je bio jako
usamljen na planeti, sa crvenom ružom. Crvena ruža je za njega bila sve. Ona
mu je bila jedino društvo. Vodio je brigu o njoj. Princ jednoga dana odluči
otputovati. Prolazio je kraj mnogih, također malih, planeta na kojemu su živjeli
raznoliki ljudi. Svi oni su bili veoma čudni, zauzeti svojim poslom i nisu imali
vremena ni za što drugo. Na kraju je stigao na Zemlju, u Afriku. Hodao je
pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka - pisca. Pisac je imao kvar na motoru aviona. Mali Princ i pisac su se upoznavali. Mali Princ mu je pričao o svojoj
planeti i crvenoj ruži. Pričao je o tome kako je susreo veoma čudne ljude. Mali Princ je spoznao da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek
ne može živjeti. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu ružu i odlučio se vratiti
na svoju planetu. Pisac ga je tražio da ne odlazi, no Mali Princ je čvrsto odlučio i
vratio se na svoju planetu. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Ovdje prevladavaju osjećaji. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog čovjeka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost, besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom Princu.

Lica
Mali Princ je glavni lik u ovoj pripovjetci. On je osamljen. Ima osjećaja i ljubavi
prema svakome. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. Zaljeva ju svaki
dan i s njom razgovara. Njoj povjeruje svoje probleme. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna.

Mjesto radnje
Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi, pustinji Sahari.

Dojam
Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi, o ponašanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige slične ovoj.