°°CoOl fOr rULeS°°

..::VlAk ŽiVoTa::..

...život je poput putovanja u vlaku. ljudi ulaze u silaze. iza nekuh zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna izneneđenja. čovjek proživljava sretne trebutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti. kad se rodimo i kročimo u taj vlak susrečemo se s ljudima za koje mislimo da če nas pratiti tjekom cijelog našeg putovnja. primjerice naši roditelji.....

nažalost istina je posve drukčija. kad tad oni če sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svojeg prijeteljsta i svojeg društva.
međutim u vlak če druge osobe koje če nam biti veoma važne. to su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo i ljudi koje če mo zavoljeti tjekom našeg života. mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
drugi pa na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. ali ima i onih koji su u vlaku uvjek nadohvat ruke te spremno pomažu drugima kojima je potrebna pomoć. mnogi nakon ovog silaska vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. mnogi nas samo vračaju u duboku nevolju. mnogi s vlaka silaze, ada ih nismo ni zapazili. čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugoma vagonu. ostavljaju nas same u tome odsječku našeg putovanja. naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanjai da ih potražimo te da se smjestimo u njihov vagon. međutim, na mašu žalost ne možemo sjesti uz njih. mjesto pored njih već je netko dtugi zauzeo.
takav je žvot. prepun izazova, snova, maštarija, nadanja, prepun sastanka i rastanka. pokušajmo sa svima u vlaku biti dobri i biti u miru. pokušajmo u savkome od njih vidjeti ono što je najbolje u njima.

sjetimo se i toga da na svakom odsječku životnog kolosjeka netko od suputnika može iskliznuti te da treba naše razumjevanja i simpatije. i mi čemo jedanput isklizniti s kolosjaka. i vjerujemo da če se netko naći i da če nas razumjeti. i največi je misterij putovanja što neznamo ni kad če naši suputnici sići. pa ni za one koji sjede tik do nas.

bit čemo veoma žalosni i tužni kad če mo morati sići zauvjek s ovoga vlaka. trudimo se i nastojimo da imamo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila.
POKUŠAJMO DA PRI IZLASKU IZ VLAKA OSTAVIMO PRAZNO SJEDALO KOJI BUDI U OSTALIM PUTNICIMA ČEŽNJU TE LIJEPA I UGODNA SJEČANJA NA NAS!!!......BY: Anna....

17.02.2007. u 18:39 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

°°CoOl fOr rULeS°°

..::VlAk ŽiVoTa::..

°°@nChy°°

Linkovi

°° n@nChy°°