Nikad iskrenije :(

Najvažnija stvar u životu bio mi je ON. I dobra i loša.Tako je to kad s nekim proživiš po prvi put sve važne trenutke u životu,s nekim s kim zapravo odrastaš,jer mogu reć da sam uz njega odrasla.Promjenila sam se. Promjenila sam poglede na svijet,na ljude i na opčenito život.Prihvatiš da neke stvari ne možeš promjenit.Duboko udahneš.I nastaviš dalje,graditi svoj mali svijet. Ali prošlost je teško izbrisati,sakrila se u svaki kutak mene,i koliko god ne mislila o tome,uništava me svakim trenutkom sve više. Uvijek sam spas tražila u lijepim trenutcima iz prošlosti,ali oni za mene više ne postoje. Nema trenutka koji bi me nasmijao,ne s tobom. Shvatila sam da sam uvijek zapravo bila nesretna uz tebe. Ne razumijem što me to držalo uz tebe,i kako sam uopće uspjela skupit snage preko svega proći. Jer svaki lijepi trenutak si ubio sa sljedećim ružnim. Samu sebe mrzim kad shvatim što sam si sve dopuštala uz tebe,za što sam sve tražila neko glupo objašnjenje i prelazila preko svega.



Htjela bi nešto gdje bi našla svoje utočište i mir. Tražim nešto što bi funkcioniralo i što bi me činilo sretnom,ali u potpunosti.S tobom to nikad neću osjetit.Jer ti si jednostavno preslab da bi se u potpunosti vezao,preslab da bi napokon prestao bježati i da bi shvatio da sve što te čini sretnim imaš uz sebe.Najlakše je pobjeći,povrijediti sve oko sebe.I onda kad se skupi hrabrosti,iscrpljen i umoran od lutanja tražit pomoć. Tražiti ljubav,pažnju,sve ono što je meni trebalo dok si ti "tražio sebe". Zaboravi. Ne vjerujem više u tebe.Nećeš se ti promjeniti. S tobom nema budućnosti. Nema nitko,ne samo ja.Zapravo ti nemaš budućnosti.Uvijek si pun planova i želja,i nakon nekog vremena izgubiš sve ciljeve i prepuštaš se sebi.A to je nešto najgore.Ne poznavati sebe,ni malo.Više te poznam ja,nego što ti znaš samog sebe.Znam predvidjet svaki tvoj postupak,svaki tvoju riječ.Nažalost,toliko te dobro poznam..A sve bi dala da te nikad nisam upoznala.Po prvi put mi je žao,ne zbog propale "veze",nego zato što više nikad u tebi neću imati prijatelja,zaštitnika,nekoga ko iako nije uvijek bio uz mene,znala sam da je tu negdje. Da me voli i misli na mene. I znam da još uvijek da. Ali ja želim da napokon mogu reći KRAJ,bez imalo tuge ili loših sjećanja. Želim sa smješkom te smatrati prijateljom i osobom koja će uvijek biti dio mene. Ovaj put dobar dio mene. Ali prerano je pričati o tome. Najteže je zaboraviti,preći preko svega. A ja se na staro ne vraćam,ne više nikad! Nesretna mogu biti i bez tebe,jer ti me ionako nikad nisi u potpunosti usrećio. Žao mi je samo tebe,tvoje budućnosti.Teško je biti izgubljen u ovom svijetu, i padati sve dublje i dublje. Glumiti nekavu sreću a zapravo biti uništen iznutra. Ali ja ti još uvijek želim sve najbolje. Probaj biti sretan,to je najiskrenije od mene...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.