Do fairytales come true?

Jeste li ikad kao mali sanjali o savršenstvu? Jeste li imali viziju svoje vlastite bajke? Maštali o princu na bijelom konju,svijetu punom ljubavi,svime što vas je kao dijete uveseljavalo? Svime što ste vjerovali da postoji,da je moguće,danas je prava rijetkost..Često maštajući smo znali ići i predaleko,do beskonačnosti,sve do kud nas je naša mašta vodila..Sami smo određivali svoje snove bez ikakvih ograničenja i granica..Polako što smo stariji shvaćamo kako stvari stoje.Još uvijek neki od nas skrivaju onu dječju razigranost,naivnost,mogućnost sanjarena i vjerovanja u sve lijepo,ali svakim danom se sve više uvjeravamo kako prava ljubav,vjernosti i prijateljstvo su rijetka stvar.Prestaješ živjeti u svom dječjem ružičastom svijetu i naglo se privikavaš na ovaj stvarni,često nepravedan i okrutan svijet.Naglo postajemo svijesni svega i nije nam puno toga jasno.Gdje je ono sve o čemu smo maštali? Nestalo je. Ipak i nakon brojnih razočaranja,još uvijek vjerujemo u čuda,u princeve,u bajke,još uvijek krijemo nešto dječje u sebi. Ne možemo imati svaki dan bez obaveza,bez razočaranja,tuge..I dijete plače ako ostane bez omiljene igračke,ali nastavi dalje s igrom..Zamjeni drugu igračku..Tako trebamo i mi,trebamo se znati prilagoditi..NIje sve savršeno,treba se naviknuti.Moramo biti zadovoljni malim stvarima i sitnicama koje nas čine sretnim..Patiti zbog ljubavi? Glupost.. NIje došao princ na bijelom konju,već konj..nema veze,idemo dalje..Sjetimo se samo koliko smo se puta zaljubljivali dok smo bili mali,išli u vrtić..Skoro svaki dan..Trebamo i sada tako.Čemu patiti? Znam lako je reći,ali trenutno sam dijete,malo manje nego što stvarno jesam,i za promjenu uživam u toj ulozi..Svi se žurimo odrasti a nismo ni svjesni koliko nam je sad i prije bilo lijepo.Što smo stariji imamo sve više obaveza,moramo se osamostaliti i polako prestajati biti derišta koja znaju samo ovisiti o drugima.LIjepo se vratiti unatrag,maštati i vjerovati u bajke.Ali sami stvaramo svoje savršenstvo,svoj svijet.Možemo stvoriti vlastitu bajku,ali se za razliku od maštanja treba puno više potruditi.Ali lijepo je maštati,ne treba to isključiti.Tada lakše nadživimo stvarnost koja često nije savršena.Sami je moramo takvom učiniti..Moramo živjeti svoje snove..To je najlakši put do ostvarenja vlastite bajke..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.