Na svaku suzu nacrtaj osmijeh.. :)

Kažu da se sreća nalazi u tebi,da ju čine male stvari i da ju samo proživljavati s osmijehom. Ali zašto i kad znamo da sve imamo,zašto ni tada nismo sretni? Koliko ona ovisi o nama? Malo je potrebno za sreću,ali često nam baš to malo nedostaje.Da,samo je malo dovoljno da bismo bili sretni.A da bi tako bilo moramo neke stvari početi gledat drugačije,iz druge perspektive,sa drugačijeg stajališta. Nije sve tako crno,puno se toga da popravit.Samo treba imati vjeru.Bez obzira što nam drugi govorili,najvažnije je šta mi osjećamo,mislimo.Trebamo se boriti za svoja uvjerenja,za svoje snove.Često ćemo se naći zarobljeni u trenutku koji nismo očekivali,odigrati potez na koji nismo spremni.Iako nam se na prvi pogled možda čini kako nema izlaza,samo trebamo dobro otvoriti oči.Sve će nam postati jasnije.Valjda nam upravo ponekad treba takvo nešto,da nas strese,da naučimo za ubuduće.Žalosno je što tako moramo učiti,iz svojih pogrešaka.Ali iz njih izvučemo najvažnije pouke..



Pa naučila sam i ja.Bijesnim na samu sebe,što ponekad radim neke stvari,koje nebi trebala,iako se one u tom trenutku meni čine najboljim i jedinim rješenjem.Brzopleta sam i ne razmišljam..I onda nakon nekog vremena,dođe mi da lupam glavom u zid,da se isplačem i da sve izbacim iz sebe.Smatram se zrelijom iz dana u dana,i često radim stvari koje se ne poklapaju s tom izjavom.Mijenjam mišljenje i poželim uvijek ostati dijete.Ne odrastati..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.