Vojna tehnika, povijest oružja!

G 98 se nalazila u naoružanju njemačkog pješaštva u kolovozu 1914., i to jednako u postrojbama prve linije, kao i u većem dijelu pričuvnog sastava. Međutim, dodatna opskrba bila je slaba, osobito nakon mobilizacije, zbog čega je njemačko pješaštvo bilo veoma šaroliko naoružano, uključujući i ranije razvijene modifikacije puške G 88 (G 88 S, G 88/05 i G 88/III).



Tu treba pribrojiti i izvjesne količine ruskih pješačkih pušaka sustava Mossin - Nagant, do kojih se došlo neposrednim zarobljavanjima, odnosno zapljenama nakon boja. Međutim, njemačka ratna proizvodnja ubrzo je konsolidirana, uključujući sve veći broj manjih kooperanata, poput Schilling und Haenel-a iz Suhl-a. Uostalom, svi mali pogoni u okolici Suhla, a i drugdje po Njemačkoj,
bili su uključeni u proizvodnju G 98, kao i drugog oružja.

Već nakon nekoliko mjeseci nadomještena je potrebnom količinom G 98 količina modificiranih inačica G 88. G 88 su povučene i predane na uporabu u Landswehr.
Tijekom rata na G 98 je obavljeno nekoliko preinaka mehaničkog djelovanja, a također je uvedeno i novo streljivo pod oznakom SmK (Spitzgeschoss mit Kern). Novi je metak uveden u ožujku 1915., a bio je namijenjen snajperima. Zrno novog metka imalo je šiljati vrh i ocjelnu jezgru radi bolje penetracije u cilj, a za G 98 u općoj pješačkoj uporabi novi se metak primjenjivao sve dok se nije ispostavilo da je izrada tog metka preskupa, a da bi se tim strjeljivom opskrbljivali obični vojnici.


7.62mm


Razvijeno je i nekoliko novih oblika nišanskih sprava: pomoćna mušica (Hilfskorne) bila je namijenjena smanjivanju udaljenosti gađanja s 400 na 100 metara, zatim protuzrakoplovni nišanski uređaj i periskopski uređaj za gađanje iz rova. Razvijen je i svijetleći nišan za noćno gađanje, prepariran luminiscentnim radijem. Iako je, za razliku od drugih ovdje spomenutih, imao stvarnu praktičnu vrijednost, postrojbe su ga nerado primale.