subota, 07.01.2012.
ljubav
Nekada prije postojala je malena djevojčica sa velikim zelenim očima iz kojih su izlazile zrake Sunca te tako obasjavale i tamu i svijetlo. Taj sjaj ležao je u snovima. A snovi su imali čvrste temelje napravljene od velike vjere. Ta zelenooka curica znala je voljeti život. I život je znao voljeti nju. Ona se nije bojala, hrabrosti joj nikada nije nedostajalo, a odustajanje nije poznavala. Za nju vjerojatno niste čuli, niste je ni upoznali. Svijet nije o njoj pričao. Nitko nije ništa od nje očekivao. Bila je slobodna od ljudi, od borbe i od tuge. Poznavala je doduše i tugu i sreću, ali nekako je uvijek uspjela odabrati sreću. I suze koje su padale niz njeno lice, s vremena na vrijeme, nosile su onaj poseban sjaj.
I danas postoji ta djevojčica. Ali postoje i takvi dječaci. Boje očiju se razlikuju od osobe do osobe, snovi se također razlikuju, ali sjaj..sjaj ostaje isti. Onaj jedan jedini jedinstveni sjaj koji znaju darovati samo nevina dječica.
Oh kako je lijepo sanjati, voljeti i znati živjeti. To najbolje rade djeca. :-)
I da nisu svi jednako vrijedni ovom svijetu i to je istina.
Novac pokreće svijet, ali ne pokreće čovjeka. Čovjeka pokreću dječački snovi.
Zašto o tome sada pišem. Zato što imam neopisivu potrebu izreći neke stvari na glas.
Moja obitelj je skromna, financijski loše potkovana. Opet, ne mogu reći da smo žedni, gladni, goli i bosi. Školujemo se, oni koji mogu rade, a neki i rade i školuju se, uglavnom imamo dovoljno da preživimo dan. Te ''poteškoće'' nisu nas spasile od svakodnevnih problem, svađa, bolesti, loših odnosa, bračnih, pubertetskih i obiteljskih problema. ''Nedostatak'' novca nije nas stavio pod stakleno zvono, tako da i nama pregore osigurači, centralno prestane raditi, mobiteli i ostala tehnika umiru, odjeća se razdere, netko te pozove na svadbu, krstitke, krizmu.... To što nemamo novaca stavlja nas jedino u jednu nižu društvenu klasu. I prema tome se drugi ljudi odnose.
Gledajući dijete čiji su roditelji milijunaši, dijete koje nema blagog pojma što je to skupljati 10kn za kruh, kako se neki strahovito bore platiti vodu i struju, kako nečija djeca odustaju od izleta u školi jer si to ne mogu priuštiti, kako radi upravo ono što od njega traže roditelji. Kako ga privatni instruktori i učitelji hvale i uzdižu na ''prijestolje'' talenta, samo zato što će to dijete uživati u slatkim riječima i lažima istih, a mamica i tatica će plačati sve više i više. I svima će biti ''dobro''.
U slučaju da naiđe netko velikog srca, želje i motivacije, ali plitkog đepa taj neće biti ni talentiran, ni sposoban ni dovoljno dobar. Taj će biti čudan.
Eto i tako se ubija ljubav. Na taj način djeca postaju odrasli puno prije nego što bi trebali.
- 13:26 -