Moj blogić!
Gustafi - Katarina
Aj, na vražja Katarina mića mala
Ča na mene svakih sedan dan se stala.
Ma, zajno meni u krilo ona bi se sila
I po votki toj junački bi udrila.
Pak pomalo takovin bi mi čapala
Pipajuć ga, na debelo se smijala
I opet oko vrata moga se stiskala
Već videć kako bi mi šolde sve špendala.
Aj, na vražja kurba svinja Katarina mala
Ča šolde mi je jopet sve pobrala
Ma ča ćeš kada mala beštija ta
Pod kožu mi je stala – la – la
I srce skroz mi namurala – la – la.
Ma bez krijancije tajsta hudoba je bila
Ča nanke jako ona ne bi bila skrila
Bez srama noge je širila mala
I mudandice crlene bi kazala
A ja onako munjen niš ne bi kapija
Kad z guzicon spreda nosa bi vrtila
I samo kako brek bin čeka ko bi mala
Aj, ko bi me u škuro kamo popeljala.
26.10.2006. u 08:53 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
listopad, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
A što to je?!
Blog za mene i za druge!
Linkovi
BLOG.HR
HTML i CSS tutoriali na hrvatskom jeziku
Blogovi koje čitam
..::Mali kutak jedne Chi::..
z.l.e.v.A.n.k.a.
Preko ruba znanosti
Poezija
Nedjeljivost
Enes Kišević
Osvajati tvoju ljubav,
Osvajati tvoju slobodu:
Isto je
Što i svijetlost razlamati.
Dijeliti mene od tebe,
i onda kad nas nema:
Isto je
što i more razdvajati.
Cijena života
Enes Kišević
Ni u jučer ni u sutra ne gledam.
Slušam srce kako kuca samo sad.
Što je bilo biti može bilo kad,
al' na svijetu Ti i ja smo samo sad.
Ništa drugo osim srca ja ne želim čut'.
O Ljubavi nek nam srce svjetli put.
Ni u jučer, ni u sutra ne gledam,
kao moje srce živim sad.
Što je bilo, što će biti tko to zna?
Na tom svijetu Ti i ja smo samo sad.
Ništa drugo osim srca ja ne želim čut'.
Nek nam srce sad očima svjetli put.
Djevojke
Daleka Obala
Ulicama lutaju
Nad oblacima nebom plove
Zamišljene, zaljubljene
Gledaju u noć
I vjeruju u neke lijepe
Davne izgubljene snove
I vjeruju da prava ljubav
Jednom mora doć
I htjele bi da znaju kako
Htjele bi da znaju kamo
Odnose ih vjetrovi dok
Lebde iznad nas
One bi htjele da
Im priđeš da
Im kažeš nekoliko
Toplih riječi
One bi htjele da
Ih ljubiš
Njihovu tugu samo
Ljubav liječi, liječi
Primaknite se malo bliže k njima
One su tužne
Poklonite im nasmijani smijeh
Primaknite se malo bliže k njima
One su tužne
A sanjaju smijeh