i'm dying slowly, slowly but seafty...and you are dying with me....

četvrtak, 14.02.2008.

ples Smrti

Koliki, koliki grobovi stoje na brijegu, koliki sto su mrtvi spavaju u njemu. I kako je dobro sada, sad kad vec je kraj, vratiti se u mislima u taj cudni kraj. I kako je cudno sada opet misliti na nadu iz nekog drugog dana u tom ludom slavlju. I kako je slatko sada znati da sve je prohujalo, sav uzas onih dana, i da vrijeme je odjurilo. I kako je ludost ovdje ono sto je bila drama jednog zavrsenog, jednog sata straha. A sad se ne strasite ako vjetar kroz pruca donese glasove nase do vas, ljudi od sutra. Svatko ovdje ima pricu sto htio bi je reci svima koji mogu, znaju slusati kroz rijeci. Onima sto ce zastati da bi culi kroz granje kakav slabi, tihi jecaj sto s vjetrom ode dalje. Dodite u suton kad okolica postane tamna, dodite medu duhove jednog svijeta od straha. Stanite i poslusajte nas, a ako je strah previse jak, znat cete da ipak ima kraj, makar smrt bila to. i da cete na brijegu doci medu nas, jer ce Tjesiteljica povesti i vas. Treba imati dusu punu teske tuge, da bi se culi glasovi vjetra ispod duge. ...glasovi bez tijela, u mraku, u tebi, gdje se mozda sanja i nikad ne spava. A vjetar opet puse, sad je ovdje, sad je tamo, i mjesec je onaj isti, koji je tako davno sjao. Koji je sjao iznad radosti i jednako povrh bola, koji osvjetljava one sto zive i svijetli onima sto umiru. Znat ces, tu na brijegu, koliko traje jedna cesta, koliko je sunce visoko i jutro rose siroko. Koliko nam tezi vrijeme, koliko je noc prostrana, koliko mjeri jedan sat i kako je svaka granica vlat. A ovdje na brijegu koliko vremena imamo jos? Koje je sad doba noci? Kada ce nam zora doci? Pitanja bez smisla, odgovora nema bas, ali ti ga ponavljas, jedino je koje znas. Brezuljak je ovo mrtvih bez boga dusa koje nemaju zaborava svoga. Brezuljak je ovo gdje cekaju nekog tko bi ih se sjetio, a tko zaboravio. Brezuljak je ovo heroja i kukavica, sudbina ih slucajno bira i grijesi kao i mi. Kao mi kad zovemo golemim kakvog covjeka malog, a tko zna u kolikim sakriven je pravi div. I na svijetu koliko visoko trebao bi se popeti da bi poslije mogao sici kada sve bude gotovo? A mozda nema smisla ici ni po jednoj skali, jer su i vrh i bezdan samo u tvojoj glavi. ...evo za tebe posljednjeg cvijeta... na brezuljak dodi i imas li za slusanje mara, cut ces da nije mrtva za novim zelja stara koja u zivotu vara sve, pa ce i tebe darovati lazi, koja cini svijet okruglim, a da je nema, kazu. Smrt! Smrt je ovdje, kao i na brijezima svim, velika Tjesiteljica dusa zalosnih, sto ispod zemlje su i cekaju na cvijet ko na oca, dok onaj sto zivi ceka Velikog Zeteoca! Ostavi brezuljak, svice zora sjajna, lijepa, a ne pristaje mrtvima svijetlost tovaga svijeta. Zbogom, do videnja, covjece, hvala sto si dosao, pozelis li da se vratis, bit ces dobrodosao. Jer ostale su mnoge, mnoge price neispricane ovdje na brezuljku, sred tisine nenaravne. Neke ste vec culi i bile su istinite il mozda tek prozirni sni, kao mi, mi nistice. A druge te cekaju, a ako je strah previse jak, znat ces da ipak ima kraj, makar smrt bila ta. I da ces na brijegu medu nas doci, jer ce Tjesiteljica i po tebe poci. Koliki, koliki grobvi stoje na brijegu, koliki sto su mrtvi spavaju u njemu. I kako je dobro sada, sad kad vec je kraj, vratiti se u mislima u taj cudni kraj... by Tiziano Sclavi ...text gore je prepisan iz prvog prvog Dylan Doga. to je text koji obicno pise u kvadraticima koji opisuju sta se dogada. ovaj text mi se stvarno svidio pa sam ga prepisala. zaljubljeni, sretno i nesretno, oni u vezi i svi ostali sretno vam valentinovo. iako meni taj dan nije nista spesl. ne volis osobu samo jedan dan u godini da ju samo taj dan darujes poklonima. ako nekoga volis nemoras to pokazivati poklonima iako svima nam je drago kad dobimo mali znak paznje. bila to samo cokolada ili maramica za nos. ali vi kojima je ovaj dan poseban uzivajte... x..update..x DOBILA SAM GITARU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!(vristim) o da dobila sam gitaru gitaru... XD...prvo sam htjela Vintage SG gitaru...kopija ofc...ali onda sam dosla u ducan sa starim. normalno tatica placa XD...i vidjeh svoju buducu gitaru. stajala je tamo, izdvojena od ostalih. tako sama. LOL... bila je medu ostalim gitarama i bio je i SG tamo. probam ja svirat SG-a prvo. i sve super gitara odlicna jako mi se svida dobro lezi u ruci nije ni teska ni lagana taman. ali nesto me vuklo i pitam ja covjeka kao dal mogu probat WASHBURN. i da meni covjek WASHBURN da probam. kad ono. raj u rukama. savrsenstvo. mislila sam da ne postoji. cini mi se da ipak postoji. gledam ja tatu gleda tata mene. i pita me jel mi se svida. ja onak DADADA JAKO. dode stari da se i njemu svida ja ga pogledam onak ispod oka. cuj tata jesi dobro? da zakej nebi bio? pa gitara ima pentagrame na vratu i to naopacke. pa bas zato se i tak uklapa u tebe. bas ti i pase. i onda se tu um,jesa stricek prodavac i kaze nisu vam to sam pentagrami ak malo bolje pogledate to vam je znak od anthraxa. i fakat znak od anthraxa na vratu. i sad sam ja jako hepi sa svojom gitarom... black&white washburn si 61 color washburn si 61 neck washburn si 61 slike su malo mutne sryte...al ak ocete vidjet bolju gitaru mislim ne mutnu sliku upiste u google ime i naci ce te ju...

- 09:43 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.