¨jedan post u kojem ima pravih rečenica.zaista. i ponegdje nekih koje nemaju veze s glavnom temom koja se provlači kroz cijeli ovaj poučni tekst. ili jednostavno post u kojem nema...ma nije bitno. ovo je novi post.
napokon bi trebalo doći i to dugoočekivano proljeće...
ne cerekajte se, molim. nemam ja neke simpatije prema proljeću, ali nakon zime bez snijega proljeće se jednio može manifestirati u svom pravom obliku...zeleno, toplo, s travom koja miriše na napolitanke s čajem.... drago proljeće....
a sve češće nebo odmotava tepih tako plav sa oblacima od vate bijele poput onog snijega koji se trebao dogoditi ove zime. pa onda je nemoguće ne cerekati se svemu kad se probudim...tamo negdje oko četvrtog sata. ili izbjeći zelenu sjenu koju stvaraju mlade zrake sunca dok se pomalo čudno ali nadasve proljetno provlače kroz vlakna teških zavjesa iznad moje klupe koje samo što ne padnu skupa sa karnišama (šta su to karniše?)...
i između svih nagovještaja i obavjesti i otkucaja mog srca koji su nekako prebrzi kada te pogledam, ja i dalje gledam u tebe, a pogled mi se nekako muti. pa tako obilježena tvojim lice dok me bllijedo gledaš hodam ledenim ulicama našeg sunčanog grada...
sad ne znam ako je ovo samo jedna od faza, kojih na sreću svih nas imam i previše, ili mi samo treba nova izmišljena prijateljica!
° 19 thoughts of the world ° Print ° # °
