nedjelja, 07.05.2006.
UTORAK, 2.svibnja
Danas sam na kemiji razmišljala samo o tome kako bi profesor Silas mogao staviti svoj jezik u mamina usta tijekom njihova sutrašnjeg spoja. Samo sam sjedila tamo, buljeći u njega. Pitao me stvarno lagano pitanje ,a ja ga uopće nisam čula. Jedino što sam mogla reći bilo je:''Što?''
A onda je Zelda Kokanović napravila onaj zvuk koji uvijek radi i nagnula se prema meni, tako da je svojom plavom kosom ošinula po mojoj klupi. Zamahnuo me golem val parfema i Zelda je pohiktala zlobnim glasom:''NAKAZA.''
Zašto uvijek dobri ljudi kao što je princeza Diana, poginu u automobilskim nesrećama, ali se to nikad ne dogodi zlobnim ljudima kao što je Zelda?
Nije mi jasno što Mark Sage vidi u njoj. Mislim, dobro, zgodna je. Ali je tako zla.
Zar to ne primjećuje?
No, možda je Zelda dobra prema Marku. Ja bih sigurno bila dobra prema Marku.
On je najzgodniji dečko u našoj školi. Mnogo dječaka izgleda totalno štreberski u našim školskim uniformama koja za dečke uključuje sive hlače, bijelu košulju i crni džemper dugih rukava ili prsluk. Ali ne i Mark. On u svojoj uniformi izgleda kao maneken. Ne šalim se.
Danas sam primijetila kako profesoru Silasu JAKO strše nosnice, a Marcia mi je rekla da moram prestati biti toliko opsjednuta time. Ona kaže da sam tjeskobna zbog toga što nam je ovo tek prvi mjesec u srednjoj školi, a već imam jednu jedinicu iz jednog predmeta te da tu tjeskobu prebacujem na profesora Silasa i mamu. Kaže da se to zove potiskivanje i projiciranje emocija.
Pomalo je šugavo kad su ti roditelji najbolje prijateljica psiholozi.
- 16:19 -
