
Dan je počeo dobro. Lijepo smo se naspavali i odmorili. Mačak se prvi dignuo iz kreveta i ubrzo me je probudio neka pogledam kakvog vrtlara sam imala u stanu. ??? Vrtlara? Još uvijek potpuno zbunjena i uspavana ne kužim o čemu govori. Shvatila sam nakon 5 sek. Pongo se probudio i otišao u istraživanje. Zemlja mu se činila zanimljivom, pa je odlučio da sve biljke prekopa. Nije ih uništio jedino je zemlju razbrcao po stanu. Izglodao životinjice koje su bile zapiknute u zemlju i mudro otišao u krevet. Znao je koliko je sati i sakrio se ispod svoje deke. Poludila sam, dala sam mu do znanja da je zločest i neko vrijeme sam ga ignorirala. Naravno da nisam mogla dugo jer kada me onim crnim okicama pogleda nemam srca ljutiti se na njega. Mačak mi je pomogao i sve smo složili kako je bilo, usput smo očistili cijeli stan, spremili se i otišli u šetnju. Vratili smo se kući, pripremili jesti, najeli se, imali gosta na kavi.![]() Sve je bilo normalno, sve je bilo OK. Svi smo bili sretni i zadovoljni. Skroz do maloprije. Onda se sve okrenulo. Krešo je uginuo. Bilo mu je loše, ali sam se ipak nadala da će ostati živ. Vodili smo brigu o njemu, mazali mu okice, ma sve. Siroče. Koji je to jebeni osjećaj. Odvratno nešto. Baš mi je teško. Sada će se pridružiti vrapčiću Ferdi i Aronu. Uopće ne znam kako da opišem osjećaj, osim da kažem da mi je grozno. Trebati će mi par dana da se oporavim. Nikada ga neću zaboraviti.... |