dali je sreće stvarna?
Mnogo puta se zapitam kako bi bilo da sam zapravo sretna, a onda shvatim da je sreća relativan pojam!
Da je jedan trenutka imaš ,a onda nestane kao da je nikad nije ni bilo, ali u svom tom razočarenju ima nešto što vječno ostaje s nama… A to su uspomene.
Ne kažem da trebamo zato živjeti u prošlosti,ali zapravo ako je bolja nego sadašnjost onda nemamo izbora!Jer budućnost je daleko!
Ali najgore je kada te uspomene počnu bljedjeti, kada nestaju,tada je vrijeme za stvaranje novih.
Svi mi mislimo kako je baš nama najgore, ali zapravo samo se trebamo okrenu i pogledati oko sebe, i možda je baš tu netko ko nas može usrećiti, i razumjeti!
Tko će biti uz nas u svemu, i podržati nas, pomoći nam odbacit svu mržnju, bol i tugu,i stvarati lijepe uspomene.
Kadkad se dogodi da zavoliš pogrešnu osobu i da patiš, ali to je dio života koji moramo proći.
Ljudi su nepravedni razmišljaju samo o sebi i nije ih briga ako povrijede druge,nije ih briga koliko to boli.
Kada bolje razmislim ljubav i nije tako divna kakvom je svi predstavljaju.
Ljubav je zapravo mješavina sreće i tuge,u isto vrijeme radost i bol.
Radost koja nas diže u nebo i bol koja nas tako okrutno vraća natrag na zemlju.
I onda se zapitam dali mene itko voli? Dali postoji mogućnost da i ja jednom budem stvarno sretna uz nekog tko će me voljeti, i koga ću ja voljeti?!
Ali kako to znati? Kako biti uopće siguran da te netko voli, a ne iskorištava i da mu nešto značiš?
Kad te netko povrijedi sve je svejedno, nema više one ljepote i sve one lijepe uspomene postaju ožiljci koji nam još više nanose bol.
Kako možemo biti sigurni da nećemo mi zabrljati? I mi tu nosimo dio odgovornosti!
Kako možemo biti sigurni da naša tuga i bol, neće od nas otjerati baš osobu koju volimo?
Najgore u sve mu je to što ta tuga i bol i većinom i jesu tu zbog ljubavi, pa kako onda voljeti opet?
Svi mi na licima nosimo maske sreće, i smijemo se kada smo tužni , i kada smo sretni, samo da ljudi nevide koliko smo zapravo slabi! Jer zapravo i nas same je strah naše slabosti! I bojimo se da nas netko nebi iskoristio, ili prestao voljeti zbog nje!
Sada nakon svega napisanog, zapravo se zapitam zašto sam napisala onaj uvodni dio o lijepim uspomenama, kojih je tako malo, a onda mi je pali na pamet da i to malo može promjeniti naš život na bolje! P.S ovo mi je jedna od najboljih pjesama, i na neki način opisuje moje osjećaje… (mislim da se i druga polovica bloga do nedavno slagala s ovim
)! KISS svima!
Alfa
All These Things I Hate (Revolve Around Me)
Once more I say goodbye, to you
Things happen but we don't really know why
If it's supposed to be like this, why do most of us ignore the chance to miss?
Oh yeah...
Torn apart at the seams and my dreams turn to tears, I'm not feeling this situation
Run away try to find a safe place you can hide
It's the best place to be when you're feeling like..
Me...(me!)
Yeah...(yeah!)
All these things I hate revolve around
Me...(me!)
Yeah...(yeah!)
Just back off before I snap
Once more you tell those lies, to me
Why can't you just be straight up with honesty?
When you say those things in my ear, why do you always tell me what you wanna hear?
Oh yeah...
Wear your heart on your sleeve, make things hard to believe, I'm not feeling this situation
Run away try to find a safe place you can hide
It's the best place to be when you're feeling like..
Me...(me!)
Yeah...(yeah!)
All these things I hate revolve around
Me...(me!)
Yeah...(yeah!)
Just back off before I snap and you'll see...(see!)
Me...(me!)
All these things I hate revolve around
Me...(me!)
Yeah...(yeah)
Just back off before I snap...
Torn apart at the seams and my dreams turn to tears, I'm not feeling this situation
Run away try to find a safe place you can hide
It's the best place to be when you're feeling like me...
It's the best place to be when you're
Me...(me!)
Yeah...(yeah)
All these things I hate revolve around
Me...(me!)
Yeah...(yeah!)
Just back off before I snap and you'll see...(see!)
Me...(me!)
All these things I hate revolve around
Me...(me!)
Yeah...(yeah)
Just back off before I snap...
Moj dio posta...
Pošto me Alfa pretekla u pisanju posta evo za početak da kažem da ću svejedno napisati svoj dio koji će se možda u nekim točkama nadopuniti na njen...Naravno ovo je početak još jednog monologa bez smisla te ako vam se ne bude dalo čitati shvatiti ću...
Iz dana u dan poniremo sve niže i niže u neku rupu bez dna, nadajući se nečem boljem. Svi oko mene se žale na svoje živote i probleme, a ja se samo smijem. Izgubila sam vjeru u bolje sutra bar što se tiće nekih stvari. U životu nitko nije spreman nositi sam svoje probleme te mu je uvijek lakše kada ih podijeli s nekim. Čovjek je jednostavno takvo biće koje nije naviklo na samoću, no s vremenom se uspije prilagoditi i takvoj situaciji. Svi smo mi u potrazi za nečim boljim, ali večina kada i nađe to nešto za čim čeznu cijeli svoj život to samo protrate, a neki ni ne shvate da im se nalazi točno pred nosom. A zašto?! Zato jer se to nešta baš ne uklapa u sredinu ili život koji do tog trenutka žive. A naravno kada shvate što su izgubili prekasno je za povratak.
Svi ovaj život uzimaju zdravo za gotovo te živimo iz dana u dan. Već imamo svoju rutu koju koju napravimo svakoga dana, a da toga nismo ni svjesni. Ujutro crkenjaš da 11-12, ustaneš se, posvađaš sa starcima, odeš u školu (u koju uvijek ideš istim putem, možeš ici i žmireć samo da nema auti), tamo se praviš sretan (a to naravno nisi), dođeš kući i opet se zakačiš sa starcima, malo odgledaš tv (na kojem rijetko kad ima nešta gledljivo) i odeš spavati (čitaj sjest za komp). He,he dali se netko prepoznao u ovome?! Ja bi rekla da se večina ljudi može tako opisati, ok katkad su neki dani malo bolji ili gori, ali okvirno gledajući tako nekako svi izgledaju.
Pa eto ovo bi bio moj dio ovog ultra bezveznog posta, ali eto kao što rekoh nema neko posebno značenje već sam samo iznesla neke činjenice i svakodnevicu ljudi koji me okružuju...Pa ono ako se ko sjeti može nas prokomentirati.. 
by: Abby
28.05.2007. | 10:38 | 10 K | P | # | ^
... life sucks...
… ma koliko se god trudila ja fakat ne shvaćam kuda ide ovaj svijet!
Svim silama sam se trudila da shvatim zašto se na svijetu događa tako malo dobrih stvari i zašto je tako nepravedan, ali moj trud je bilo uzaludan pa sam jednostavno odustala!
Nekad sam i ja bila jedna od onih koji vjeruju u bolje sutra,ali više nisam!
Zašto? Ima tu mnogo razloga ali to ću ostaviti za neki drugi post! U život prestaneš vjerovati i kada te izdaju ljudi do kojih ti je stalo i koje si volio i mislio da oni misle iliti osjećaju to isto! A onda shvatiš da su te zapravo cijelo to vrijeme iskorištavali i da ih nije ni briga za tebe…
Život je samo iluzija kojom prikrivamo svoje strahove i gluposti koje napravimo za vrijeme njegova trajanja koje mi mjerimo u godinama ( ako mene pitate dugim, mučnim i dosadnim)!
Kada nam se u životu počnu događati loše stvari tek tada nam se otvore oči i počnemo shvaćati da je sve do sad bila samo iluzija i priviđenje sreće u kojoj smo živjeli bez briga i problema,a onda se odjednom rasprsnula… Tek tada shvatimo kakav je život zapravo i kao tek izlegli leptiri prvi put pogledamo ovaj zlobni svijet pravim očima…
Ali tada je kasno za povratak, jer ga nema! Dalje moramo sami…
Ima toliko pitanja a niti jedan odgovor…
Ja imam puno pitanja kao npr : Zašto ljudi ne mogu saslušati jedni druge nego je šaka ta koja
zapovjeda?
Zašto neki ljudi koji ne zaslužuju ništa imaju sve?
Zašto je svijet tako nepodnošljivo nepravedan i kamo zapravo
ide ovaj svijet?...
… ima tu još milion pitanja ali nemam ih živaca pisat,a niti netko drugi čitati...
Ali koliko god mi trkeljali da život ne valja opet nastavljamo dalje sa nekom snagom za koju ni sami ne znamo odakle dolazi!
Ali do kada? Do kad ćemo kao roboti hodati ovom zemljom pokretani nečim što bi trebala biti nada, koju smo mi davno izgubili?
Kako voljeti ovaj život kad legneš u jedan s glavoboljom a ona te probudi u četri pa onda ko zadnja budala sjediš na krevetu i analiziraš sve što ti padne na pamet ( osim učenja to nikad nikom ne padne na pamet )!
A onda još i kiša…Njezin zvuk i tišina bude duboko zakopane strahove i ružne uspomene od kojih smo tako bezuspješno pokušavali pobjeći cjelo ovo vrijeme, ali oni su uvijek tu podsjećaju nas na bol koju mi sakrivamo od svijeta, i sa nama su htjeli mi to ili ne…. Možemo trčati ali ne možemo pobjeći! Tako je to u životu!
Evo to bi bilo neš od mene, znam da ima puno i da se nekima neće svidjeti (valjda nekom i hoće) ali šta ćete to je moj doživljaj ovog svijeta i života! Kiss svima!
Alfa
… All of my memories
Keep you near
In silent moments
Imagine you'd be here
All of my memories
Keep you near
The silent whispers, silent tears …
P.S nemam pojma zakaj baš ove riječi došlo mi je!
Abby piše nadopunu
Potpuno se slažem s Alfinim razmišljanjem i njenim riječima (kako i nebi kad imamo jako slična da ne kažem ista shvačanja o svim stvarima)...
Svakog dana smo sve više puni ogorčenja, tuge i boli, te je samo pitanje vremena kada će neka kap preliti čašu i kada će netko od nas puknuti... A kada se to dogodi onda će se opet postaviti pitanje zašto???
Zar nitko ne shvača da smo mi svi napravljeni samo od krvi i mesa i da nitko ne može zauvijek trpiti sranja koja mu drugi natrpaju na leđa i da će kad tad posustati... Ne znam kako da ovo kažem jer znam da će ispasti glupo no polako sam bila na neki način počela gubiti volju za svime no eto kao i uvijek dogodio mi se neki preokret u životu te opet sam na početku odnosno opet se počinjem nadati nekim stvarima. As I was going under
You Pulled me back to earth mislim da će jedna osoba prepoznati ove riječi no eto da i odnose se na nju
Ne mogu vjerovati da sam upravo to napisala no eto šta je tu je 
Naravno ima i ostalih stvari zbog kojih mi se vratila volja no eto kada upoznaš nekoga kome već nakon par tjedana možeš reći neke stvari koje ne možeš reći osobama s kojima se znaš jako dugo onda jednostavno shvatiš neke stvari...Da, da ovo su tako jadne riječi koje po mnogima neče imati smisla pa možda će i Tebi tako zvučati ne znam... Možda ću zbog toga šta sam napisala i požalit no ipak se nadam da neču...Iskreno ima još mnogo toga šta bi trebala napisati i reči no ipak to danas neču napraviti... Ko zna možda u slijedečem postu skupim malo više hrabrosti ... pa to bi bilo sve...
see you!!!
Abby
p.s. evo jedna pjesma sa meni jako značajnim riječima
Turn On Your Light
Why do I have to wait so long
Before you come into my life again
Seems as though forever until
I can be here by your side till then
I think you feel the same way too
You know you make my dreams come true
If you'll just turn on your light
Let me see it shining through the night
When I'm far away from here
I'll hold all the memories so clear
If I only have the choice
I would stay so let me hear your voice
I think you feel the same way too
You know you make my dreams come true
If you'll just turn on your light
Let me see it shining through the night
17.05.2007. | 10:36 | 5 K | P | # | ^
Something...
Što je pravo prijeteljstvo? Što je zapravo ljubav?
Mislim da na takva pitanja više ni sama ne znam odgovor...
Najgori osječaj koji čovjek može osječati je izdaja, laž i nepovjerenje. Kada misliš da ti je netko prijetelj, a zapravo ne znaš ništa o njemu ili njoj, kada shvatiš da je zapravo stranac koji se samo predstavlja nečim šta nije...I onda se zapitaš pa gdje sam pogriješio/la?! Hm... vjerojatno nigdje nego je ta osoba takva po prirodi...No opet zašto toliko razmišljam o tome... Zašto analiziram sve što smo prošli zajedno, čemu onda ono "ti si mi jedna od best frendica, tebi mogu sve reći"?! A zapravo mi govore samo ono šta je lijepo, krasno ili kao neke svoje probleme koje su si zapravo same izazvale ili su ih čak i izmislile... Sve češće doznajem razna sranja o takvim tzv.frendicama...
Šta bi normalan čovjek napravio da dozna da mu je frendica obična sponzoruša koja je spavala s pola društva u kojem se kreče i onda se predstavlja kao lijepa, mirna i povučena svetica ili kada dozanš da ti se druga frendica troši s likom koji bi joj mogao biti tata, a naravno i ona se pravi da je "nevinašce" i da nije s nikim... Mislim da tek shvačam sve njezine ispade o sexu, no zašto to sve?! I kako da se onda postavim prema tome? Ne preostaje mi ništa drugo nego se i dalje pretvarati da te stvari ne znam...
Ima dana kada razmišljam o svemu što mi se događa u životu, o prijateljima, školi i svemu ostalom, da neki bi rekli "A šta tebi fali u životu? Imaš prijetelje koji te vole i podržavaju, imaš starce koji su uz tebe katkad imaju svoje ispade ali su tu, pa ni u školi ti nebi bilo tak loše da malo ućiš, dakle nemaš se na šta žalit" ok to je nekim dijelom točno... Jer stvarno imam nekolicinu prijatelja za koje znam da ih mogu zvati usred noći i da će biti uz mene i o kojim znam sve (skoro i kad idu na wc 
) te nisu kao one gore navedene...
Ali opet kad pogledam kako su ljudi prokleta i pokvarena stvorenja zapitam se zašto uopče i živimo? Kad se prijetelji iskorištavaju, ljudi za koje znam da su bili u savršenim vezama sada ostaju povrijeđeni i to zbog naravno treće osobe koja je bila tu cijelo vrijeme i čekala pravi trenutak kada će upasti između i sve razoriti...
Nedavno sam upoznala jednu osobu koja mi postaje jako važna iako ni sama još uvijek ne znam zašto... Odnosno možda i znam ali ne želim reći... I ovo mi se ne događa ćesto ali s tom osobom mogu stvarno o svemu pričati i he he sad ću ja reći onu famoznu rečenicu imam osječaj da mogu sve reći toj osobi ... Sve vrijeme provedeno s tom osobom mi jako brzo prolazi ali i jako mi je lijepo u tom društvu... Evo ne mogu vjerovati ni sama da ovo pišem ali tako je, a mene danas očito puca neki dan iskrenosti
Pa eto to bi bilo to za sad od Abby!!!!
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for different view
And nothing else matters
10.05.2007. | 20:19 | 4 K | P | # | ^
evo da i ja kažem šta imam...
Za početak HVALA NA NAŠEM PRVOM KOMENTERU!
Slažem se s onim djelom da bi nam crkva zabranila blog da objevimo Mrvinu i bracinu sliku,ali koga briga! A odkud zante možda od straha nebi smjeli zabranit blog! 
Sad da se ja nadovežem na teme druge polovice ovog bloga....
Svi znamo da većina staraca isterava svoje ambicije preko djece,i da to njima sasvim odgovara!
Samo jednu stvar ne zamjećuju a to je da pretjeruju!
Toliko su zaokupljeni time da ne primjete da su djeca nesretna, da im se neda i da u većini slučajeva mrze svoje starce, a kada oni to saznaju onda dođu s onom poznatom "tako mi vraćaš, a ja se cijeli život trudim da bi ti postao/postala nešto u životu" ili " ja sve uložim u tebe a ti mi tako vraćaš", a kad se ohlade onda " mi smo mislili da ti to hoćeš zašto nam nisi reko/rekla da ti se ne sviđa"? A sad jedno pitanje dali nas uopće ko pita šta hoćemo i šta volimo?
Da možda kad treba skuhat ručak!
Svi mi znamo da oni to rade jer nama žele bolji život nego što su oni imali, ali nemogu nam oni nametati nešto što mi nećemo!
Ako je tata odvjetnik zašto sin nebi mogo bit automehaničar?
Jednostavno zato jer bi ga se njegov "tatica" odreko jer ima prljave ruke, a ne sjedi kao on u uredu i nije tako "profinjen"!Ali ljudi moramo shvatit da svako ima svoj izbor i da svako voli drugačije stvari!Ali oni neće!
No dosta o tome!
Sad da se još jednom nadovežem na ovu temu s trudnoćom...
Ma to je bezveze,čekaj koju korist imaš od života ako imaš 17 god i djete? Ako se mene pita to nije život!
Ali o nekim stvarima netreba raspravljat!
Ja smatram da su za te tinejđerske trudoće krivi većinom roditelji!
Koji nemaju pojma šta im djeca rade, ne razgovaraju s njima o ničemu, a u većini slučajeva nije ih ni briga!
Samo da skratim slažem se potpuno sa svim što je napisala druga polovica ovog bloga!
Još sam samo htjela spomenut tog dotičnog anonimusa koji sere po našoj klupi da skupi prnje i izgubi se jer mi njega nismo dirali,i neznam koji vrag on ima nas dirat!?
Ja mrzim puno ljudi pa nikom nepišem ništa po klupama nego se maknem od njih i nemam s njima posla!
Šta bi sad mi koji nevolimo one ušminkane damice i tatine sinčiće trebali? Glavom u zid?
Ništa,ne družimo se s takvim ljudima ali to nemora značit da ćemo im na klupu napisat da ćemo ih ubit golim rukama, i da oni samo zagađuju zrak! Jer baš ti umišljeni kreteni koji su u stanju to pisat su hrabri samo na rječima,a kada ih netko uhvati onda su manji od makova zrna!
Ali neću vas više zamarat s tim!
Eh da nešto sam zaboravila, a to je da sam sinoć ponovno gledala Shreka i da mi je taj film zakon,svi koji ga nisu gledali obavezno ga pogledajte prezakon je!
...evo toliko za sad od mene...
...SEE YOU IN HELL...
By: Alfa _girl
06.05.2007. | 13:22 | 1 K | P | # | ^
I EVO TREĆI TJ. ČETVRTI POST IAKO NAM NITKO NI JEDAN NIJE KOMENTIRO
Pa kao što sam napisala u naslovu nitko nas ne komentira, no nije me briga...i to me neće spriječiti da napišem novu glupost...
Pa odekle početi?! Danas smo na našoj klupi opet našle prijeteće poruke nekog imbecila koji se zaklinje da će ubiti sve metalce... pa eto sinko moj kreni ,al da sam na tvom mjestu ipak bi prestala srat jer kad raspizdiš metalce onda u najboljem slučaju prođeš sa zajamčenim boravkom u bolnici...
Za takve idiote kao što je taj neki "strašni" anonimus mogu sam reči da su stvarno očajni, i na njih se uopče ne isplati trošiti rijeći stoga više ni neču pisati o tome...
Sinoć sam gledala neku seriju mislim da je bila "Reži me" i neka baba je rekla nešto s čim sam se u potpunosti složila... Rekla je kako je svatko sam sebi kriv za ono što si napravi u životu, a da su životi nas mladih gotovo isti kao i životi ljudi u srednjim godinama. Svi imamo svoje probleme i muke, oni se bore za karijere, posao i obitelj, no i mi se također borimo za svoj život, za opstanak u školi i neku budučnost...No naravno odrasli su prezauzeti te nam u tome ne pomažu. Također je rekla kako roditelji preko svoje djece pokušavaju ispraviti neke stvari koje su oni napravili u svojoj mladasti i s tom tvrdnjom se potpuno slažem...Ali ipak nismo mi krivi za njihova sranja i pogreške te nismo im mi tu da bi ispaštali zbog toga, no oni to očito ne razumiju... Ko zna možda ću i ja biti takva no ne vjerujem.
Nedavno sam čula da je opet neka ženska mojih godina trudna i da se udaje... Kad takvu glupost čujem zapitam se u kojem smo mi to stolječu?! Pa mislim još u 16.st su se počeli brinuti o kontracepciji i kako smanjiti trudnoče jer su ženske rađale djecu ko mutave...
Nekako u zadnje vrijeme ko da je u modi ostati trudan sa 17-18 godina...Mislim odvratno... Da, da znam sad bi neki rekli pa događa se... Ali to nije odgovor... Ljudi pa u 21.smo stolječu ima hrpa načina kako spriječiti trudnoču. Ali neeeeee uvijek se nađu neke neobrazovane ili neinformirane kokoši kojima je u cilju samo se povalit s dečkom pa šta ak ostane trudna ah udati će se i roditi, a ako ne ostane trudna nastaviti će se i dalje trošiti u uvjerenju da se to njoj ne može dogoditi...
Mislim ne znam možda se nekima ovo šta sam napisala ćini kao mutava propovjed na nije me briga. I već čujem komentare nekih određenih osoba: kad ti počneš nečeš tako razmišljeti... Ali znam da hoču jer prezirem takve kokoši...I znam da se u ovome slaže i moje druga polovica...
Pa eto to bi bilo to od mene... Sad neču pisati neko vrijeme dok ne vidim bar jedan komentar... 
By: Abby
04.05.2007. | 22:29 | 0 K | P | # | ^
Nešto za danas od mene...
Evo da ne ispadne da je jedino što nas dvije radimo je da se prepiremo još ću vam neš nepisat...
Pa od kud da krenam... Kao što sam već spomenula nemam pojma kuda ide ovaj svijet,svi su nekak u bedari,svi ili prekinuli s curama i dečkima ili planiraju ali malo je onih koji su zajedno i još k tome sretni. Danas više nemožeš nikome vjerovat ni biti siguran da nekog poznaš 100%! Većina nas griješi i gleda samo izgled ili pak materijalnu situaciju,ali onda prekasno shvatimo da zapravo i ne tražimo to nego da imamo pored sebe nekog tko će nas u najmanju ruku poštovati,a ne iskorištavati. A tako i nitko drugi ne zaslužuje biti iskorišten! Mislim da se u ovom slaže i moja druga polovica!
Još jedna stvar koju mrzim je rasuđivanje ljudi po izgledu,vjeri, ili najgore po muzici koju slušaju!
Nebismo li trebali prvo upoznati ljude pa ih onda suditi?! Ja osobno garantiram da to sve nabrojano nema nekog pretjeranog utjecaja na ljude,ali to ovisi i o čovjeku! Svi mi udišemo isti zrak (doduše okolica Siska nešto smrdljiviji) ali svi smo tu negdje!
Zanimljiva stvar je što ja znam puno ljudi koju su totalno različiti u svemu i svi su super kao osobe, i odlično se slažu!
Najžešći su oni koji se mrze zbog muzike,kao što sam danas pročitala da neki anonimni kreten mrzi metalce, neznam šta oni koji slušaju narodnjake ili tehno ili šta već imaju protiv metala,punka,rocka i takve vrste glazbe!
Šta ćemo se sad počet i zbog toga sudit?!Strašno je kakvih ljudi ima!Pa kome je šta muzika napravila?Svako ima pravo slušat šta hoće i druge to netreba smetat,mislim neznam zašto uopće ikoga zanimat nečiji tuđi život,način na koji živi ili muzika koju sluša! Ali takvi ljudi se valjda zovu ljudi bez vlastitog života!
Ali bilo kako bilo svakom treba pružit šansu i preć preko svih razlika ma koliko velike one bile,jer niked neznate kakav je ko čovjek!
Istina naletit ćete kadkad i na budalu,ali i shvatiti da te razlike mogu biti i zanimljive!
To bi bilo sve od mene za sada!
bOkIć
....I´ll be back...
alfa_girl
NADOPUNA...
Eh dobro je rekla moja polovica... U današnje vrijeme svi se oslanjaju na debljinu novčanika i isgled...
A zašto? Zato jer su svi glupi i ne znaju cijeniti druge...Ima ljudi koje sam upoznala a da su mi se možda na prvi pogled činili odbojno, umišljeno, ljubomorno ili su mi čak drugi govorili za te osobe da su takve no ipak sam im pružila šansu,,, I iskreno ću reći da sam o mnogim takvim osobama promjenila mišljenje...
A što se tiče ovog o razlikama...Pa gdje bi nas dvije stigle da smo se odma bazirale na to šta koja sluša jer dobro sluša ona i ono šta i ja ali sluša i narodnjake za koje sam već rekla da ih ne podnosimno eto ko voli nek izvoli!!!!
Takoder šta se tiče vjere hm...pa takav si kakav si i gotovo.
Eh sad ništa vezano za Alfinu temu...
Pošto je ona u svom prvom postu spomenula našeg bracu evo da ga i ja spomenem...BOK BRACO
Eh i možda će mi alfa reci da sam predvidiva ali želim se zahvaliti jednoj osobi na privjesku baš si srce (sweet)...
I mrva ipak ne možemo objaviti tvoju sliku jer je prevalika ali naći ćemo mi već neki način kako je staviti 
SEE YOU IN HELL...
Abby
03.05.2007. | 19:39 | 0 K | P | # | ^
evo da se i ovaj frik javi...
...baš kao što je rekla druga polovica ovog bloga bol i patnja po svuda,ali šta ćete takav je život...
Evo da ovaj prijašnji monolog nebude usamljen dolazi još jedan...
Samo želim napomenuti da se slažem sa svim što je moja druga polovica napisala i da namam pojma kuda ide ovaj svijet! Mene samo zanima zašto ljudi uvjek gledaju samo sebe,a nemaju vremena za druge,možda samo ja to vidim ali ljudi su previše zaokupljeni sobom da bi se uopće smijali!
Znam da će se uvjek nać neko ko će reć da lupetam gluposti,al to su samo neke od mojih primjedbi na ovaj svijet...
Ljudi nebiste povjerovali kako je zanimljivo tražiti informacije o atomskom otpadu...NE!
Mislim nije kao da ga nema tu blizu i da nas ne zrači pa ga mi već polako i osjetimo al nema veze sve je to za ljude...
Možda se počnemo pretvarat u Ninje kornjače ili tak neka stvorenja(možda i supermen dolazi u obzer pošto su pronašli i onaj kamen ovdje na zemlji...),al nećemo više o tome!
E da se nadovežem na onaj dio za dečke sve što je napisano je istina,ali srećo nešto si zaboraila,a to je da se na nas lijepe i oni imbecili bez života i pametnijeg posla nego da nas jure i maltretirju!(P:S zato imam 5 iz tjelesnog jer sam izpraksirana za trčenje tj.bježanje!)
al i to se da preživit!(ako trebate savjet za preživljavanje takvih javite se nama jer mi se već stručnjaci za to) 
Ali da ja skratim priču za danas,evo udjelila sam vam mali dio svog skromnog mišljenja pa sad vi vidite jel vam se sviđa,ako ne čekajte sljedeći šta bi vam ja! Život je jako komplicirana stvar!
Samo za moju drugu polovicu: NE ŠTRAJKAM VIŠE I NEĆEŠ TI MENE NIŠ PREOBRATIT IL ĆU TE JA KOKNUT! (TO JE OBEĆENJE)
E da skoro zaboravih jedno svoje obećenje: EVO BRACO DA TE SPOMENEM DA MI SE NE NALJUTIŠ! Stavit ću ti i sliku da te svi vide sam kad te uspijem sfotkat... BOkiĆ
02.05.2007. | 19:55 | 0 K | P | # | ^
ZA POČETAK...
Evo odlučile smo i nas dvije napasti napraviti blog...Kad ga ima skoro svaka budala zašto nebismo i mi?!
Kad vidimo da običan svečenik ima svoj blog na kojem drži propovjedi zapitale smo se kud ovaj svijet vodi?!
Da,da svuda oko nas bol, patnja i tuga, a nas dvije se smijemo ko budale. Onda se uvijek nađe neka pametna glavica koja nas obavezno mora pitati kako možemo biti takve?! Naravno nakon tog pitanja na koje se mi po obicaju puknemo smijat
slijedi kritika "pa ocjene u školi vam i nisu bajne ako uspijete proći razred biti će dobro"a vi se samo po cijele dane zajebavate!!! Mislim to je istina ali što bi trebale sjest i rezat žile zbog toga?! Ne mi nasmo takve...Šta mi vrijedi po cijele dane se vuć uokolo kao neka krepana kokoš i nadati se boljem sutra, ovako znam da bolje sutra ne postoji,a i kad mi se dogodi šta dobro u životu to uspijem kad tad uništit, no tako to ide... ( ako se ipak netko smilovao i odlućio pročitati naše gluposti mogao je primjetiti da je ovaj dio pisan u prvom licu u jednini to je zato jer trenutno piše samo jedna od nas i iznosi neka svoja mišljenja dok druga negdje kod kuće štrajka...)
Pa da nastavim(o) sa žaljenjem i jadom...
Najjača su nam pitanja pa kako da nemate dečka, a stalno ste okružene njima?! Hej ljudi zar nitko nije čuo za muško-ženska prijateljstva?! Nas dvije smo odrasle s dečkima, a i kad nam se koji svidi najčešće nas gleda kao super frendicu ili sestru (i onda nek mi se jave dečki sa pričom da se to samo njima događa) ili ako se mi slučajno svidimo nekom dečku taj nam se kao boji prići ili ne znamo ni mi šta, pa eto obrazloženja...he,he...
Pa eto to bi bilo to neda mi se više pisati al ima vremena tek smo počele...
p.s.ako nekome nije jasno ćemu služi ovaj monolog u kojemu ne govorimo o tome što volimo, slušamo ili nešta treće iskreno ni mi ne znamo njegovu svrhu.a ako vas zanimaju te neke stvari o nama s vremenom ćete ih naučiti...
Samo mogu reći da nepodnosim cajke...Dok druga vlasnica ovog bloga ima suprotno mišljenje (no uspjeti cu je ja potpuno preobratiti)...
02.05.2007. | 15:39 | 1 K | P | # | ^
