ponedjeljak, 23.06.2008.

and we were only kids,and we were best of friends,and we hoped for the best,and let go of the rest...shadows and regrets <333

umirem od vrucine.upravo sam zgasila klimu i vec mi je vruce..mozda mi se samo cini da mi je vruce zato sto znam da klima vise ne radi...nikog nema na msnu..ima al nemam kaj pricat s tim ljudima koji su tam -.-
praznici su..proslo je osam dugih godina kao u trenu..na zadnji dan kada sam usla u svoju bivsu skolu cijeli taj "film" mi se odvrtio u glavii.koliko smo toga prosli zajedno..od upoznavanja,prvih ljubavi i simpatija,sve do nekih ozbiljnijih problema..ali sad dolazimo u novo,potpuno nepoznato i pitamo se da li cemo se snaci?
mislim da hocemo,ali nece biti isto..zelim samo da se nikad ne zaboravimo i da znamo da smo uvijek jedni tu za druge makar se necemo vidjeti nakon ovoga tako cesto...s nekima mozda nikad..

danas sam preko msna slusala dunjino cviljenje zbog toga sto mirta slusa cudnu glazbu,tocnije dedeka kako pjeva...uf sad se nemogu sjetit sto je dedek pjevao -.-
dok sam slusala nju kako cvili ( ma nije bilo strasno.. :) razmisljala sam koliko mi se stvari dogodilo ove godine..zastajala sam na nekim dogadajima i pokusavala ih shvatiti ali nije da mi je bas islo..tjesila sam se s recenicom ah to je tako moralo biti...ali onda se pocinjem pitati da li je to doista trebalo tako biti,zasto nisam mogla utjecati na to,promijeniti neke stvari,okrenuti ih u drugom smjeru..u onom kada ce jednom biti po mom..kada cu moci reci da sam zadovoljna danasnjim danom...moje razmisljanje i dopisivanje s dunjom prekinula je glupa susjeda koja je toliko jako pozvonila da sam misla da mi je mama dosla i da je opasno zivcana i da ce mi opalit samarcinu ( moja mama mene nikad ne tuce :P )...otvorila sam i baba se pocela derat kak nes kapa s naseg balkona na njezin balkon,na frisko objeseni ves citiram..dok sam ja skuzila kaj je rekla otisla sam na balkon i shvatila da se ona cijev od klime izvukla nekak i da njoj fkt kapa...vratila sam cijev, obrisala ono kaj je mokro bilo,a ona je gore gledala u mene ko da ce me ubit...vratila sam se u sobu i naravno rekla sama sebi da je ovo bio totalno nepotreban dogadaj i pocela me zivcirat ta baba koju sam inace smatrala normalnom susjedom,jednom od rijetkih..sada vise nijedna nije normalna.... -.-

jos mi je uvijek vruce i pokusavam ne mislit o tome kolko jos moram cekat dok ne odem na more..nadam se da cu se fkt odmorit,imat cu vremena razmisljat o svemu..nadam se da se necu opterecivat nekim stvarima,obecala sam si da necu...
upisi,glupi upisi,sugavi upisi...
najvjerojatnije cu u 16. makar ni sama neznam sta bi htjela... to je tak kod mene,sve ceka do zadnjeg trena :D

nije bas da mi se da visit po blogu al sad me bas malo uhvatilo..pa eto ljudi odo ja sad...mislim da cu ponovo upalit klimu :)

pusa.ana

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.