petak, 11.07.2008.

NOVA SJEDALICA ZA AUTO

Tjedan je bio pun obaveza, nismo stigli napisati ništa novoga na blogu.
Franka je bila na domjenku koji je priredila firma OVB Allfinanz, tamo su joj predali sjedalicu za auto o kojoj smo već pisali. Ne može se opisati sreća koja ju je obuzela, svi su morali gledati njenu sjedalicu, a ona je sva ponosna sjedila u njoj. Nakon natpisa u večernjem listu i priloga koji je snimila nova tv, direktor firme OVB Allfinanz i njihovi zaposlenici odlučili su pomoći Franki. Naručili su stolicu koja će Franki olakšati vrijeme provedeno u autu. Na domjenku su prisustvovali novinari nove tv čiji prilog je prikazan 09.07. u popodnevnim vijestima i večernjeg lista koji su napisali članak o Franki 10.07. Svima skupa vam zahvaljujemo jel radi Vas i ljudi koji su uvijek spremni pomoći Franka kvalitetnije živi. Ne vjerujemo da nam se sve to desilo nakon odluke da otvorimo ovaj blog, stvari su se jednostavno počele mijenjati na bolje. Javili su nam se ljudi koji su spremni pomoći Franki i sve je polako krenulo. Danas Franka uživa u pomagalima koja joj mi nebi mogli priuštiti a njoj je život nezamisliv bez njih.



Ovako je to izgledalo u Večernjaku

Spremamo se na more. Krećemo već danas navečer i ne možemo dočekat izlazak iz kuće. Idemo kod mamine rodbine u Velu Luku. Dvije tone stvari, zatrpani smo totalka...Nemam pojma kuda sve to potrpat a da i mi sjednemo u auto. Kombinirali smo na sto načina ali stvari je previše ( odjeća, obuća, ručnici, peraje, maske, luftići,), zašto more zahtjeva sav taj teret??? Ipak odlučili smo poslati jedan VELLIIKKIII kofer autobusom koji kreće večeras iz Zagreba, a teta će ga sačekati u Vela Luci. Jadna žena, valjda će nakon toga moći ustati iz kreveta jel kofer nije lagan ni meni, a kamoli njoj koja je barem za duplo manja od mene . Nama će biti puno lakše putovati iako smo puni do vrha. Najbitnije je da sam našao zamjenu na poslu i da krećemo tri dana ranije od planiranog, mislimo da će nam tako biti lakše izbjeći gužvu iako je to upitno.

Susjedi i naša baka su radi našeg mora dodatno zatrpani poslom. Nahraniti pse, čuvati kuću, zalijevati cvijeće, brinuti o Karlovom Korniju (mala kornjača koju je od početka školske godine želio, a mi smo rekli da mora sam brinuti o njoj i naravno, završiti razred sa odličnim uspjehom ako ju uopće želi imati. Uspio je i jako je sretan zbog toga, a i mi smo).
Eto toliko od nas za sada. moramo se još posložiti i potrpati pa krećemo jel ujutro želimo popiti kavicu na tetinoj terasi 30 metara udaljenoj od mora, s pogledom na otočić Ošjak...

Neznamo kako riješiti problem sa blogom u zadnje vrijeme. Vjerovatno ste primjetili da nije moguće otvoriti fajlove (galeriju, zahvale, linkovi, kontakti, kako pomoći i akcije). Kad se klikne na jedan od njih piše da je stranica izbrisana, a nije, u postavkama je sve normalno pohranjeno. Ako znate kako pomoći javite se pa kad se vratimo popravljamo.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.