DOMOVINA NIJE ONO ŠTO SE RODI
Zasvirale strune zbora violina,
vinula se pjesma skladno, a visoko
po stazama zemlje gdje god daha ima
zagrijala dušu, zasuzila oko.
Napadala nije, već branila svoje,
da bi bila ponos sveg' hrabroga roda
pa su lijepe naše sklopile se boje,
crven, bijeli, plavi u sred srca moga.
Teški su joj bili puti ka slobodi
zato počast svima što su za nju pali,
Domovina nije ono što rodi,
već vjekovna borba,
sa time se ne šali.
Dostojna je nisu sva pogana djela
niti lažne riječi slučajnih pijuna,
voli se i štuje ova zemlja cijela,
ponosito, tiho k'o kraljeva kruna.
Ona napadala nije, već branila svoje,
da bi bila ponos sveg' hrabroga roda
pa su skladne sklopile se boje,
crven, bijeli, plavi u sred srca moga.
Franka Fani Kohn
